Energoinvest

Piše: Elvis J. Kurtovich

"Jedva čekam da mi umre majka
pa će moja da postane Rajka"

Licemjernost ljudi koji apriori ne podnosu narodnu muziku je ogromna. Oni se prvo nasmiju na očiglednu provalu u tekstu, a onda svojim zgražanjem "fuj, koji šund!" pokažu i da je nisu skontali.

Pjevač jednostavno na svoj način protestuje "protiv uplitanja starijih u ljubav mladih". Niko naravno ne želi da mu umre majka. Čak ni ja.

Kad je moja stara, bolesna, polupokretna majka jednom mucajući po hiljaditi put vikala zbog naše neurednosti: "Kkkooo ćććee za vvaaama čisssstttiti kad je ummmrem?" ja sam je nježno zagrlio i toplo joj rekao: "Majko – tvoje je samo da umreš! Sve ostalo je naš problem!", a ona se samo nasmijala... Navikla je i na gore od mene..:)

Ali da ne bismo previše privatizirali medij (kao prošli utorak) nećemo o njoj,j nego o firmi u kojoj je radila... Pošto se radi o velikoj i moćnoj firmi, koja je imala godišnji izvoz veći nego naša današnja država, molim vas da ustanete i da svi zajedno zapjevamo himnu firme!

Koja moćna firma! Imali su svoj neboder u centru (onaj kod Pozorišta). Kad bi nama djeci npr. trebalo kupiti cipele s ponosom smo čekali mamu nakon radnog vremena da sa stotinama zaposlenih siđe niz stepenice... Poslije smo porasli i sami sebi kupovali cipele, a i mama je prešla da radi na Stup.

Koliko sam je mogao razumjeti, neboder su prodali nekakvim ugostiteljima (mislim da su se zvali UPI) a oni će od tih para sebi uskoro napraviti veeeeliki neboder negdje na Pofalićima!

Oni su Energoinvest – oni sami sebi naprave još veći neboder! I kada rasteš uz moćni "Energoinvest" kao ja - drugačije gledaš na svijet.

Svi smo mi bili jedno, od Emerika Bluma do nekvalifikovanog radnika - početnika... Svima nama u Fuada Midžića 7 neko tada radi u "Energoinvestu"... Svi smo mi "Energoinvest"!

I naravno, volimo i zabavnu i narodnu i rock muziku... Nekom su starci radnici, nekom inžinjeri, ali se igramo skupa i slušamo istu muziku.

Nisam ja zaslužan što slušam rock muziku i znam nabrojati svih "koliko ih već ima – 6 ili 7?" kontinenata!?(Bez obzira da li je "Energoinvest radio na tim kontinentima ili je samo bio kooperant.) Ja sam sve to dobio od svojih starih (haha – više od mame nego od tate). I genetiku i obrazovanje i... sve!(Dobro nisu mi baš kupili Gibson Les Paul.. sram ih bilo! :)

Zato me bole negativni primjeri s Radio Sarajeva. Pročitamo neku vijest o hapšenju nekakvih špijuna. I pustimo Mitra Mirića "Špijuni su među nama, kvare našu idealnu veeezuuu..." Odmah zvone telefoni! Što puštate narodnjake!? Šta da pustim?Doorse? "I'm a spy in the house of love..." Ko će to razumjeti? Ma hajte molim vas... Treba biti širok.

Evo jednog primjera koji kad se posluša "solo" zvuči kao mala radio-drama. Antropologija, različite civilizacije, ljubav, kultura i međusobno uvažavanje, sve je ovdje pomiješano...

Ljudi treba da budu otvoreniji i manje isključivi. Jednom je neki novinar citirao Micu Trofrtaljku:"Šta oni meni stalno pominju nekog Betovena, ja sam otišla u produkciju ploča, pogledala izveštaje, taj Betoven prodaje puno manje tiraže od mojih...."

Gospodo draga, Mica Trofrtaljka se ZAFRKAVA! Gospodo draga, prestanite da se smijete interpretatoru narodnih pjesama Šerifu Konjeviću! On nije baš toliko lošiji od pjevača koga obožavate Halida Bešlića! Vi se smijete njegovom imenu i prezimenu, a to nije "politički korektno", draga gospodo! Ide kazna, koja ustvari i nije kazna nego užitak!

Svi koji sa "visina univerzitetske diplome ala Bolonjeze" pljuju po narodnoj muzici, na forumima po internetu pominju nekakvu fabriku FAMOS, moraju za kaznu da poslušaju "Jorgovane":

Nadam se da ste uživali u ovoj lijepoj pjesmi o ljubavi-prijateljstvu kao što su i pjevači-autori uživali dok su pjevali i "pomagali jedno drugom kad zaprijeti falšanje". Sviđa li vam se kako su njih dvoje grunuli refren zajedno, bez ikakvih back vokala? Mislim da se dopada i mladoj publici koji ne znaju Rambov orginal ali znaju apdejtovanu verziju njegove pjesme koju izvode neki mladi reperi:

"Neću da budem intelektualac
Hoću da opalim Natašu Bekvalac..."

Ja sam inače narodnu muziku zavolio kao dijete, uz kućne pomoćnice koje su nas čuvale. Mama je imala odgovoran posao u "Energoinvestu" (bila je šef geološke grupe "Hidrainžinjeringa" u vrijeme kada su se gradili Salakovac, Grabovica i Mostar), često je išla na put, stigla bi poslije posla samo da nam skuha ručak koje bi poslije djevojke podgrijavale i dovršavale.

Nije se puno miješala u "uređivačku politiku i repertoar koji će se slušati u kući" nego bi, onako umorna i nervozna od šupaka iz "Energoinvesta" koji su joj zagorčali još jedan radni dan, samo s vrata rekla "Gasi radio!"

Vratimo se na pjesmu s početka kolumne, koju je spjevao naš legendarni kantautor, koji nije radio u "Energoinvesta" ali je bio zet "Energoinvesta"!

Drndam ja po kući neku bezveznu, sklepanu električnu gitaru koju mi je napravio rođak, sa magnetom kupljenim u "Muzičkoj nakladi".

I stara kaže: "Hoćeš da dam Kemi da ti kupi pravu gitaru? On ima pravo preko udruženja muzičara jedan instrument godišnje kupit bez carine, a ove godine ništa nije kupovao... Ide sad na turneju u inostranstvo, hoćeš da ti kupi?"