Elvisova škola gitare

Kada su čuvenog političara iz vremene Kraljevine Srbije Nikolu Pašića novinari pritisli da prokomentira ulogu svog sina u nekoj aferi gdje je pokraden šećer iz robnih rezervi, skontao je da nema načina da se odbrani.

Ili mu je on svojim utjecajem omogućio lopovluk, ili ga je kao otac loše vaspitao...

Pa je skrušeno odvalio provalu koja našim mlađim čitateljima vjerovatno nije poznata pa ću njome početi kolumnu:

"A šta ćete... Kada dete voli slatko..."

Da li ću se provaliti?

Jeste li i vi, kao i ja, navikli uspjeh ili neuspjeh ne cijeniti prema nekim realnim parametrima, nego samo da vam je DA SE NE PROVALITE?

Najveće provaljivanje u mojoj muzičkoj karijeri, pogađate, bilo je pred najvećim brojem gledatelja... Bio je neki koncert koji je prenošen na TV i koji je cijela Juga gledala... i mi smo se tako ispr... joj ne mogu da pišem o tome koliko me i danas sramota.

Nekoliko dana sam bježao od ljudi, ali sam ipak morao skoknuti do samoposluge gdje me je dočekala prodavačica riječima: "Vidjela sam te na TV-u!"

Ja sam se počeo izvinjavati što smo bili grozni, krivio organizatore što nas je stavio kasno da sviramo (a znao je da volimo alkohol)... ali ona je bila oduševljena našim nastupom!

"Dobro, muzika se slabo čula, ali najbitnije ja da ste bili super obučeni! Od svih pjevača i grupa - vi ste meni NAJBOLJE BILI SKOCKANI!", podiže pomenuta prodavačica moj poljuljani moral. Najbolje smo izgledali... prema njenim kriterijima...

Elvisova škola gitare

Nikad nisam uspio postati "propali gitarista"... Osta pusta želja...

Mogu za sebe da kažem da sam propali bubnjar, propali basista, a jedina dva čovjeka s kojima sam se usudio da uključim električnu gitaru i zasviram postali su tolike rock zvijezde da se sada i ne sjećaju moje "flying" gitare od šperploče preko čije kombinacije magneta kupljenog u "Muzičkoj nakladi" i potenciometra iz "Elektrotehne" se mogao slušati 1. program Radija Sarajevo... No danas nećemo (za promjenu) podgrijavati stara neprijateljstva kao u staroj kolumni.

Vidjet će oni koga su

Sjetih se Gorana Bregovića koji je neposredno prije rata bio na planinarskoj ekspediciji na Himalajima ili Pamiru...

Pa donio na lokalnu TV SA3 amaterske VHS snimke kako se oni penju, postavljaju šatore po snijegu...

I dok Brega i voditelj pričaju, komentiraju snimke jutarnjeg ustajanja, loženja vatre i pravljenje čaja, uleti sa snimka razgovijetno kako mu neuglađeni sarajevski alpinista kaže:

Šta je GITARISTA! Smrzne li se ćuna?

Znači njega, pošto je ipak čuveni kompozitor i bandleader nisu baš kao mene posprdno zvali "tamburaš", nego je korišten nešto manje pejorativan termin "gitarista".

Eh šta bih ja dao da me zovu "gitarista"...

Oni što "me odnekle znaju - ali ne znaju mi ime" pitaju: "Jeste li vi onaj glumac." (nekad i "pjevač" )... ali niko da me nazove "gitaristom"...

Šmrc, šmrc...

Ali ima nade!

Ideju sam dobio gledajući kako se foliraju, svima sole pamet, i često nam određuju sudbinu ljudi koji POJMA NEMAJU o određenoj problematici.

I tako mi pade na pamet da pokrenem novi serijal u fazonu propalih projekata Elvisova ishrana u prirodi, Elvisovi savjeti za automobiliste, Elvisov Animal planet...

Dobro došli u Elvisovu školu gitare!

Za one koji sa žaljenjem konstatiraju kako je sistem od njihove djece napravio snobove, šminkere... malo utjehe na kraju.

I prije je bilo tako, i kada su Nikolu Pašića s početka kolumne pitali kako njegov sin s početka kolumne puši npr. tadašnji Marlboro, a on Drinu - odgovorio im je:

"Eh i ja bi volio zapaliti Marlboro - ala ja nemam oca predsjednika vlade kao on!"

Cohenova pjesma za kraj

U čast Leonarda Cohena, koga sam u kolumni pominjao kao "učitelja svih songwritera"

Škola za songwritere

evo jedne njegove novije pjesme: