Edson Arantes do Nascimento

Glavu gore!

Nemojte biti tužni!

To je samo fudbal, prava razočarenja tek su pred nama!

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Zato krenimo s nečim vedrim i šaljivim. Evo nekoliko savjeta kako da se našalite s vašim prijateljima i ukućanima i da se slatko nasmijete:

Edson Arantes do Nascimento

Kada je pjevač Eso Maradona nastupao na nekoj svadbi, nakon ručka i uvodnih aktivnosti došlo je vrijeme i da se lagano krene s muzikom. I nestrpljivi otac mladoženje je prišao članovima orkestra i upitao ih: "Kad će početi da pjeva ovaj vaš, ovaj vaš... kako se ono zove...? ( i onda se sjetio)... Ovaj vaš Pele!!!" Eto toliko o tome ko je popularniji - Pele ili Maradona?...

Inače, bio sam mali kada je Pele dolazio u Sarajevo na Koševo da igra, stari je bio na putu, niko nije imao da me vodi i ne vidjeh ga...

Bila su to vremena kada nije bilo novaca u fudbalu kao danas i Santos s Peleom je morao "tezgariti" i prodavati slavu igrajući za recimo 15 000 dolara po meču.
(I drugi brazilski timovi su dolazili na turneje po Evropi i sjećam se da sam bio na utakmici Željezničar-Sao Paolo).

I tako je Santos došao na turneju po Jugi gdje su sve utakmice završile neriješeno, sve je bilo revijalnog karaktera i sve je bilo podređeno tome da se što više ljudi slika s Peleom i poslije tu sliku drži u svom ugostiteljskom objektu.

I ja ne odoh na tu tekmu jer sam bio premali da sam idem na utakmice, ali sam zato slušao radioprenos.

Pred utakmicu Željezničar-Santos, FOTO: Arhiv
I sjećam se da je Zoran Popovski kada je Pele dao gol vikao: "Pele plače kao malo dete! "

A ja koji sam stvarno bio malo dijete (istraživanje na Googleu kaže da sam tada imao sedam godina) sam se smijao na to izmotavanje i kontao: "Haha, pa sve su utakmice namještene, što li to Pele plače...? Je l' to plače od sreće ŠTO JE ŽELJI DAO GOL?!"

Inače, živimo u doba kritičara. Mnogo je lakše kritizirati nego nešto stvarati, pa sam i ja umjesto stvaralačkih aktivnosti postao urednik na radiju i kritičar. Prvih godina sam "štitio kolege" i u rubrici "kutak za sporni trenutak" uvijek presudio da moje kolege nisu ukrale neki dio pjesme, no kako su godine prolazile tako sam i ja potpuno prešao u tabor novinara i kritičara ("kritičar ne zna da snese jaje, ali zna da kokodače").

Najčešća rečenica mi je: "Ovaj novi album mojih nekadašnjih kolega i nije nešto..."

E pa Pele je godinama tradicionalno najoštriji kritičar igara brazilske reprezentacije.

Ali, kako je primijetio lucidni komentator... ON IMA PRAVO NA TO!!!

Sarajevski atentat

Neoprezno prihvatih da za naš portal pišem "mundijalsku hroniku", vidješe to novinari i sada me ganjaju da "kao autoritet" nešto za njihove medije kažem o utakmicama.

A nema se vremena, posao, obaveze, 5-6 sati dnevno utakmica... I još me strane ekipe ganjaju da nešto kažem povodom 100 godina Sarajevskog atentata!!! Gdje me nađoše stranci da me dave!? Pa ja u inostranstvu uopće nisam popularan...
I primijetih sljedeće (stranci to ne razumiju, ali vi možete):

Neki dan na TV-u pustiše igrani film u koloru o atentatu, gdje Irfan Mensur glumi Gavrila Principa. I ja skontah da taj film nikad nisam gledao!

Zašto?

Razmišljao sam malo i zaključio da je to vjerovatno bio moj klinački otpor prema djelu režisera koji je, prema našim tadašnjim kriterijima, "snimao državne filmove i trošio pare koje bi bolje iskoristili mlađi umjetnici"... Imam li ja dokaz da sam tada tako razmišljao? Imam!

Ima jedna pjesma koju sam tada napisao i koja je inspirirana pomenutim filmom (koji nisam gledao) i koja počinje sa: "Slavni režiser je u našem gradu snima novi film, kaže, bit će dobar..."

Ako vas više interesira stari sarajevski rock, kako je ta pjesma prvobitno zvučala, prilažem vam link za demosnimke koje su naše dvije grupe s Koševa napravile negdje 1983. na Mandinoj vikendici koristeći tadašnje čudo tehnike - četverokanalni kasetofon!

Ko igra za raju...

Analizira se utakmica protiv Nigerije na HTV i hrvatski reporter kao veliku mudrost suknu: "Ko igra za raju, a zanemaruje taktiku završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku!", a ja onako pijan počeh da prebiram po uspomenama... Ko je od moje stare raje originalno suknuo ovu mudrost?

Odmah sam sebe eliminirao, pa onda jednog po jednog i ostale... i dođoh do Zlaje kao najozbiljnijeg kandidata za autora. On je tada počeo da piše "novoprimitivni roman" i odlomke je superozbiljno čitala zvanična radijska spikerica u dijelu emisije PRIMUS koji se zvao Top lista nadrealista.

I ta misao je poslije ušla na ploču grupe Zabranjeno pušenje, a kako Zlaja nikad nije svirao u toj grupi, a svirao je u grupi Elvis J. Kurtović and... , koristim priliku da u ovoj kolumni iznesem teoriju da autorstvo na mudru izreku, koja se eto očuvala do Svjetskog prvenstva u Brazilu, ipak pripada "mojoj familiji"...
Mislim da je Zlaja suknuo i "Edson Arantes do Nascimento - Pape!"  :)