Druga gimnazija

Piše: Elvis J. Kurtovich

Obruka me Bajro pred ljudima, pred komšijama... Ugasi se kukavac na raskrsnici kod pijace Ciglane! A sve sam mu dao, sve omogućio u životu...

Nasuo sam mu plina, nasuo sam mu benzina, kupio mu usisivač na baterije da bude čist i uredan četrnaestogodišnjak... Dok ja čekam šlep-službu nailaze ljudi, nude pomoć, sažaljivo gledaju propalu rock zvijezdu kojoj se pokvarilo truljavo auto od 2.500 KM...

Prolazi pjevač i ugledni odvjetnik Omar Mjesečar u skupocjenom džipu i pita:"Šta ima, Elvise, je l' to nekog čekaš?"

Ja mu postiđen pokazujem Bajru malo gurnutog na trotoar i kažem: "Aha... Čekam... šlep službu!"

Al ne znam kako da vam objasnim... užasno mi je sve bilo smiješno... Niti meni treba auto (nemam ni žene, ni djece, ni starih roditelja, ni vikendice, ništa nemam) niti sam ja negdje pošao... Pošao u nedelju, kad nema gužve, da se malo vozam... Eto gdje sam pošao...

I mali bezobraznik od 1.800 kubika stade! Potroši mi u drugom mjesecu članarine pravo na besplatno šlepanje jednom godišnje... Ali ipak eto uživam "u nedjeljnom izletu sa mojim nevaljalim sinom Bajrom“. Nisam baš daleko uspio otići, ali nije mi loše... Blizu sam mjesta gdje leže mama i tata, blizu sam svog bivšeg fakulteta, svoje bivše gimanzije...

Utjehu mi daje pijačar koji je zavukao svoje auto pored trafike i rezignirano ga pere od golubljih produkata: "Što ovi ljudi toliko vole hranit golubove baš pored pijace, gdje svi prolaze i svi nastradaju od njih". "Tako sam i ja čekao pomoć na cesti jedne zime da dođu jedno dva-tri sata". "Sad će još naići policija i kaznite te što nisi obezbjedio mjesto kvara na vozilu. Stavi ti ipak trokut iza."

Nailazi starija gospođa sa cekerom na točkićima i protestuje što sam stao na pješačkom i ona od Bajre ne može da odgura kolica nego mora da ih snese... Ona misli da sam ja bezobrazno stao da kupim paprike na pijaci, ne vidi da sam u kvaru... Ah... žene i automobilizam...

I svi idu i prolaze, samo ja i ovi pijačari koji su svakako tu na pijaci stojimo. I Bajro koji uživa u nedjeljnom izletu i namiguje atraktivnim prolaznicama sa sva četiri poziciona... (Trokut ipak nisam stavio iza. Ja sam bio trokut, nek' mene trolejbus opali, samo da mi Bajro ostane integralan...)

I tako... bespomoćni čekamo pomoć na cesti, gledamo gora i truljavija auta od Bajre kako veselo idu, trube, skreću lijevo, skreću desno... A mi ni makac!

Razmišljam o ratu, o istoj ovoj pijaci... Kako je tada izgledala, i kako smo sada bogati... Svega sada ima na pijaci! Ili možda... nije baš tako za sve ljude ovdje na pijaci... Razmišljam o momku koji mi je priskočio u pomoć da odguram Bajru sa ceste, i koji ni jedne novine nije još prodao dok čekamo BIHAMK... Gledam romsku porodicu kako u nekom kršu puno gorem od Bajre prolaze pored nas, pretvaram se u moju majku koja je tu, 50 m od nas, i prijetim Bajri: "Bajro ako ne budeš dobar dječak... Daću te Ciganki!" (Pa vozaj stare šporete i bojlere kad nisi htio da slušaš!)

Razmišljam dok gledam u pravcu Druge gimnazije... Zašto i mi nemamo film poput filma "Orkestar"? Što smo mi gori od njih? Pogledajte ponovo ovaj insert:

Zašto se ja tu motam pa neupućeni gledatelj iz Pržogrnaca može pomislit da sam i ja išao u Prvu gimnaziju!? Odakle meni ideja da ću uspjeti da ih nadmudrim "na njihovom terenu"? Kako sam se mogao nadati da će u film ući scena kad se otkriva da je Lošina bivša profesorica, a danas direktorica, IŠLA U DRUGU GIMNAZIJU...!?

"Haha - snimajte ovo: direktorica Prve gimnazije išla u Drugu!S ve snimajte!" Jesu snimili,ali nisu montirali... Očito režiseru filma, koji je sa Ilidže, to nije bilo toliko bitno kao meni.

Pogledajte samo, dragi posjetioci portala, na šta im liči sala za fizičko!? Nije ni čudo da su đaci poput Bregovića i Lošića izbjegavali časove, a profesori to luftanje podsticali da bi ih preko ljeta mogli tjerati da rade na sanaciji dvorišta... Daj šta daš...

A mi... dvije divne sale smo imali .Jedna za muškinje, jedna za ženskinje... Sa zubnom ordinacijom i klavirom u ćošku... Klavir doduše nije imao sve tipke... No na njemu su nekad svirali Indexi... Svaka čast Bregoviću i Lošiću, al' ne mogu oni sa nama... Nemaju oni tu "stilsku raznovrsnost"...

Davorin Popović, Bodo Kovačević, Kemal Monteno, Zdravko Čolić... Nije vam dosta? Željko Bebek, Zoran Redžić, Milić Vukašinović Tifa, itd... itd...

Evo vam slika I-v razreda u koji su išli i dvojica osnivača pokreta Druge gimnazije, pokreta New primitivs. Probajte ih naći na slici!

Kliknuti za veću rezoluciju

Sa druge strane fotografije učenici su se i potpisali! Tu ćete naći i rani autogram učenika koji je maštao da jednog dana postane poznati gitarista poput Johna McLaughlina...

Kliknuti za veću rezoluciju