Desetogodišnjica neizlaska albuma

Piše: Elvis J. Kurtovich

Evo 2012. polako izmiče i ja umalo da zaboravim da proslavim jedan značajni jubilej! Deset godina od NEIZLASKA mog najnovijeg albuma! Nikada nije izašao i ja idem da sa vama sada proslavljam što nikada nije izašao! :) Sad ću ga ponovo preslušati i sa desetogodišnje istorijske distance procijeniti vrijedi li još uvijek stati iza njega ili je bolje pokajnički vikati: "Ich bin nicht partizan!"

Počnite i vi sa slušanjem albuma a ja ću vam usput objašnjavati "šta je grupa pisaca htjela da kaže".

Intro: Sin sudije Muharemagića ima loptu kojom se igrala ova legendarna utakmica! Iskusni sudija je bio spreman na tužni prekid utakmice, prvo uzeo loptu pa tek onda odsvirao kraj utakmice... I nije je ispuštao iz ruku... Neko kome sam drag:

Prvi zajeb na albumu... :) Vi sad očekujete neku angažovanu pjesmu u stilu Šobine "Svi na Lapad, jedan je Hase!" a ono ljubavna pjesma... Malo sam maznuo Kim Carnes - Bette Davis Eyes... Mako je skontao refren... Ako je ovo A1 na albumu kakve li su tek ostale pjesme?Užas!

Mala slatka rokerka: Druga pjesma na albumu i druga katastrofa. Mako se preko mojih leđa pokušava preporučiti da bude novi pjevač "Bijelog Dugmeta"! A lijepo smo mu i ja i producent Dragianni govorili: "Daj malo više Tife!" – ali čovjek voli Alena, pa to ti je!

Tragovi suza: Evo konačno lijepe pjesme!

Punjač za mobitel: E ova je stvarno zastarjela u vrijeme smartphona! U vrijeme kad je nastala ljudi su se dijelili na Nokiu i Ericsson, a danas žučno brane iphone i Samsung kao da su im Apple i Samsung vjera i nacija! Ima doduše i ljudi koji vole LG, HTC... ali oni su manjina koja tek treba da uđe u Ustav kao kategorija "ostali"...

Princeza sa tacnom: Autor se šlepa svojim slušateljkama konobaricama a nagovara ih i na konzumiranje opojnih droga!

Ono malo...: Šta je ovo? Maloprije se uvaljivao mladoj konobarici a sada slini o nekoj staroj ljubavi!? Drage čitateljke - bježite od ovakvih likova!

Svatovske utrke: Lijepo je propagirati amaterski sport ali za to postoje emisije tipa "Selo veselo"!

Mala slatka Sarajka: Za ovih 10 godina mogao sam otići vani, steći neko cijenjeno državljanstvo, oženiti neku malu slatku Sarajku, dovest je "gore" sebi, mogla je i ona već steći državljanstvo... mogli smo vala i otkriti da smo ipak jedno drugom stranci i svježe razvedeni doći na godišnji u Sarajevo i opet tražiti sebi "svoje gore list"... Sve smo mogli mi da je duži bio kran...

Protestna pjesma: Izgleda da autor protestuje zato što je Sarajevo valjda jedina metropola u kojoj nema uličnih svirača! Kad bi se prvi pojavio - odmah bi ga prosjaci otjerali...

Ja cure osvajam dobrotom: Draga djeco - radite isto što i Elvis pa ćete završiti kao i on!

U modi je biti šupak: Konačno jedna koja je i nakon 10 godina aktuelna!

Ko te kara...: Zezali smo se na razne melodije koje bi pristajale na tekst i Mako je skontao ovu genijalnu od Van Morrisona... No ljudi su uglavnom samo slušali obradu od Rod Stewarta pa kad Mako "počne da zavija u znak posvete autoru" kažu: "Uh, što se preserava..."

Omot albuma: Autor koji se intimno razgolitio pred slušateljstvom odlučio je da to uradi i bukvalno na omotu albuma!

Mali pjesnik s jedne strane hoće da pokaže svijetu šta misli o njemu, a opet vjeruje i da se "nema čega stiditi"... :)

Zahvala saradnicima: Oni nisu krivi - ja sam ih nagovorio! Dragianni je koautor muzike, producent i aranžer. Na osnovu mojih demo-snimaka (hvala Slavenu i Daliji!) on je sve uradio.U svom studiju je snimio gitare, bas, klavijature, angažovao vrsnog bubnjara Nenu (grupa "Crno perje"),divnu back vokalisticu Janu, trčao da miksa kod kuma Švigija (studio "Šišmiš")... Ako nekome treba odličan producent neka mu se javi uz šifru "od govana pita" na kontakt koji će ovdje pronaći:

Dragianni je pozitivac ali Mako je ispao negativac skoro kao i ja. On me je na ovo nagovarao, pomagao oko pisanja pjesama, otpjevao, raspisao aranžmane za trubače, odsvirao trombon... Njemu pokude ali hvala njegovom suradnicima trubaču Sanelu, flautistici Sabini, a Maki ipak (jedva) hvala jer se potrudio da u zadnjoj pjesmi (čiji naslov me stid da napišem) veliki koncertni klavir odsvira Sinan Alimanović kome se također zahvaljujem...

Hvala Bruni (Dragiannijev, Makin i moj drug iz nekadašnje postave "Zabranjenog pušenje") na violinama! Hvala Dragi na usnoj harmonici!

Šta je bilo poslije snimanja: Kad smo završili album diskografija je bila konačno propala. Ponude disko kuća su bile tako loše da sam se odlučio da ništa ne potpisujem i album ostavim u statusu "za prijatelje i rodbinu" što je i njegov konačni naziv... :)

Pržio sam i poklanjao prijateljima i rodbini CD (ja sad nemam ni jedan pa sam postavio za ovu kolumnu lošiji MP3 kvalitet... Obećavam da ću za proslavu 20 godina naći i postaviti puni kvalitet snimka!) :)

I kako sam ja podijelio dosta tih CD-a i kako je u međuvremenu internet narastao, album je tamo procurio, ljudi su ga dijelili, fanovi su pravili spotove i postavljali na youtube...

Neke od pjesama tamo imaju ukupno po 300-400 000 pregleda, što nije loše za album čiju desetogodišnjicu neizlaska ove 2012. umalo da zaboravim... :)