Dan žalosti na Radio Šapcu

Evo me dragi prijatelji i ovog utorka s vama!

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Razmišljao sam dosta o "analizi ljudskih odnosa" koji nam kompjuterska revolucija donosi. Ja npr. lažne prijatelje demaskiram tako što ih propitam nešto iz mojih kolumni i nažalost uvijek utvrdim da ih ne čitaju...

Eto, mada vas ne poznam, u inat njima sam počeo kolumnu sa "dragi prijatelji"! Za utvrđivanje "ko vam je pravi - a ko lažni prijatelj" mnogi prate broj lajkova na Facebooku, koriste programe i alate kao što su Google Analytics...:)

O "prijateljstvu preko interneta" tek će se više spoznati u budućnosti (pojava je vrlo nova), a evo dva moja zapažanja:

ZAPAŽANJE BR. 1

Prijatelji preko interneta ne traže da im prilikom druženja izneseš meze i piće.

ZAPAŽANJE BR. 2
Prijatelje preko interneta "lako je istjerati iz kuće". Ne morate zijevati i govoriti "što sam nešto pospan - a valja sutra rano ustati", kuhati "kafe sikteruše" , otvarati prozor "da se provjetri za spavanje", kukati "imate li vi svoju kuću" itd, itd...

Dovoljno je samo kliknuti "disconnect"...

Glavna tema: Žalost na Radio Šapcu

Radio Šabac je bila prva radio stanica koja je vrtila n...

Ne valja!

Idemo polako, da ne prepadnemo mlađe čitatelje sa previše podataka koje oni ne mogu "uklopiti u vrijeme i prostor". Da prvo objasnimo kako u staro vrijeme, u socijalizmu, nije bilo privatnih radio stanica. Postojale su državne radio-stanice tipa Radio Beograd, Radio Zagreb, Radio Sarajevo.

Ove stanice imale su prilično negativan stav prema tzv. "novokomponovanoj narodnoj muzici" i na njihovim talasima skoro da i nije bilo emisija tipa "želje i pozdravi" sa programskim sadržajima kao što su "Elvis J. želi svojoj punici sretan prelazak preko minskog polja sa pjesmom Učini bar jedan pogrešan korak".

Međutim negdje 70-ih godina i lokalne zajednice su počele razvijati svoje "lokalne radio stanice". One su, osim onih glavnih vijesti koje su preuzimale iz glavnih republičkih radio stanica, imale i svoje vijesti "iz komune" i sa relativno malo zaposlenih, slabijom tehnikom, dometom i kraćim vremenom emitovanja programa od ovih "velikih" stanica obavljali zadatke informisanja i zabave slušateljstva koje su pred njih postavljali osnivači, Socijalistički savez radnog naroda određenog područja, grada ili opštine.

E sad tek može ići rečenica: Radio Šabac je bila prva radio stanica koja je vrtila novokomponovanu narodnu muziku, u daljem tekstu "narodnjake", u bivšoj nam domovini! Narodna muzika kao osnova programa, narodnjaci po cijeli dan bez cenzure, narodnjaci "raw and uncut", slobodno izražena volja naroda i velika slušanost!

Svi su pričali, pisali i analizirali "fenomen popularnosti Radio Šapca" koji je jačao, svojim signalom pokrivao sve više teritorije, a iz tog vremena ostaje jedan događaj koji se meni kao klincu urezao u sjećanje, a koji je vezan za ovu kultnu radio stanicu, avangardu i uzor današnjim emiterima.

Naime tih godina umro je poznati revolucionar i istaknuti društveno politički radnik drug Veljko Vlahović. I proglašen je dan žalosti u cijeloj SFRJ, kako je to tada bio običaj. I sve TV i radio stanice su prema utvrđenom planu programa puštale prigodne sadržaje i emisije ozbiljne muzike.

Osim Radio Šapca!

Umro drug Veljko Vlahović - a sa talasa Radio Šapca drmaju narodnjaci!!!

I kada je direktor ove medijske kuće pozvan na odgovornost i na ribanje "kod drugova iz komiteta" on je na pitanje zašto je neprimjerena muzika išla na programu njegovog javnog emitera u vrijeme žalosti zbog smrti druga Veljka Vlahovića odgovorio: "Verujte drugovi, mi smo svi bili veoma tužni...i mi bi vrtili pesme klasične muzike. ALI, MI TAKVE MUZIKE U NAŠOJ ARHIVI UOPŠTE NEMAMO..."

Pjevačko-recitatorska karijera

Dado Džihan ima u petak koncert u BKC.

Dado Džihan: Za koncert je kriv crni koncertni klavir iz BKC-a

Pozvao me je da budem gost. Odlično da će biti još puno gostiju, izvrsnih pjevača i muzičara pa ću se ja "sakriti njima iza leđa" i neću se provaljivati.Dado će svirati, a ja ću samo recitovati nešto o revoluciji, o drugu Titu... Ponijeću svoju knjigu poezije pa ću valjda naći nešto prikladno.

Ja sam inače jedan od rijetkih koji se sjeća Dadinih nastupa 80-ih u kafiću "Miris Dunja" kada je u fazonu "sarajevskog Tom Waitsa" bio pijanista koji zabavlja raju improvizacijama u stilu "mislio sam da se zvijeri boje...ali zvijeri su davno obojene..."

Umjesto zaključka

Našao sam u staroj TV seriji (1977), isjekao i stavio na internet nešto što znam da sam davno gledao i što me intrigira svo ovo vrijeme.

Živimo u vrijeme "rata patentima" gdje velike kompanije stalno tuže jedna drugu. Nedavno je bila vijest da je jedna kompanija koja proizvodi i mobitele, i koja se stalno tužaka, na sudu zaštitila "geometrijski oblik svojih proizvoda" što su zlobnici odmah prokomentarisali sa "Apple patentirao pravougaonik!"

Evo o čemu se radi i oko čega sam se malo zadeverao da sa vama podijelim: Nikola Tesla cijepa ugovor koji mu daje procenat od sve električne energije na svijetu proizvedene "njegovim patentom"...

I tako...

Na kraju će ispasti da sam u životu samo dvije godine radio posao za koji sam se naporno školovao, a ostalo vrijeme tamburao, recitovao, tražio po internetu "gdje je Tesla ispao levat i pao na kukanje kapitaliste da je kokuz"... Moje kolege građevinci su ugledni ljudi, imaju svoje firme, i nekada iz dosade kažu: "Hajde da te zaposlimo, da radiš malo u struci, da nam praviš društvo..."

A ja, kakav sam pošten, kažem: "Joj nisam vam za posla, ispao sam iz fazona,ali ako vam treba neki lažni direktor za prevaru, neko ko će mjesto vas da leži u zatvoru - e to mogu! "

Onda se ispostavi da sam i tu "ispao iz fazona" jer oni kažu: "Elvise, pa ta su vremena davno prošla... Pa danas NIKO NE IDE U ZATVOR!?"