Crnogorke - najbolje žene!

Crnogorke su najbolje žene.

Prije nego što objasnimo zašto je to tako - hajmo prvo poslušati "pjesmu za čitanje kolumne":

Piše: Elvis J. Kurtović, Radiosarajevo.ba

Za Crnogorke zaista vrijedi poruka pjesme Stand By Your Man. One će stati uz muškog člana svoje porodice, a ovi će se za uzvrat brinuti o njoj i braniti njen obraz i poštenje. To je najbolje opisano u starim crnogorskim filmovima gdje se često Crnogorac iščuđava kako je djevojka lako pristala na "bliski susret ONE vrste" i: "A odakle si ti, đevojko?" - "Iz Doboja!" - "A imaš li ti u Doboju oca, braću!?"

Još u "višim razredima srednje škole" dopale su mi se te žene.

Desila se naime interesantna situacija na plaži negdje na crnogorskom primorju. Pored nas su se kupale neke zgodne djevojke i mi smo pokušali da započnemo neki glupi razgovor tipa "možemo li od vas da pozajmimo loptu?".

Poštene Crnogorke su nam samo gestikulacijom dale znak da šutimo i prstom naš pogled usmjerile ka terasi gdje su njihovi momci, braća itd... (sve grmalj do grmalja) igrali karte i ponekad bacili pogled "da vide šta im žene na plaži rade" iz hladovine kafane koja je u to doba ispunjavala već te uvjete "šta prosječni Crnogorac očekuje od hladovine".

Primijetili smo mi da se one ispod peškira "smiju našim provalama s loptom" ali njihovo ponašanje i odgoj su zaštitili naivne male Bosance od "opasnosti koja im prijeti iz hladovine kafane". 

Prošlo je od tada nekoliko godina i kao formirane ličnosti od neke 22 - 23 godine pojavili smo se "na istom terenu", ovaj put poslom.

U to doba bila je popularna tzv. rock muzika, mi smo se bavili tom rock muzikom, imali 2 - 3 grupice koje su izvodile program na koncertima i tako dopunjavali svoj studentski džeparac.

Rock muzika uglavnom.

Razni stilovi rock muzike - punk, hard rock, reggae ili već kako se zovu... Odavno se to više ne sluša pa se i zaboravilo...

Pardon, zaboravio sam - i humor! Tim smo se isto bavili!

To je bilo također popularno tada, išla je neka humoristička emisija na teritoriji cijele tadašnje velike zemlje, pa smo mi zahvaljući "sportu i muzici" putovali i upoznavali potpuno drukčije žene od naših nadrkanih Sarajki.

Jedan od nas (imao je dugu kovrdžavu plavu kosu) bio je posebno interesantan ženama, a i on sam nije mnogo bježao od takvih susreta... :) :) :)

I tako je on nakon koncerta na crnogorskom primorju ušao u jedan "fizički okršaj" sa kršnom Crnogorkom i ostao potpuno zabezeknut na činjenicu da mu je ona svo vrijeme pružala podršku! Mi nismo navikli na to "hvaljenje i bodrenje" muškarca!

Izgleda da su Crnogorke, koje su vaspitavane u duhu "pjesme za čitanje kolumne" prave žene - koje u svakom momentu bodre svoje muškarce i daju im dodatnu snagu i energiju, tako da je to otprilike ovako zvučalo:

No hvaljenjem Crnogorki nećemo riješiti naš glavni problem - slabu komunikaciju sa Sarajkama.

Odmah da priznam - ima i gorih žena od Sarajki!

Najlakše je "pljuvati po Sarajkama" i pričati da je nešto najromantičnije od njih što ste čuli:

Nemojmo tako. Ima i gorih.

To su Mostarke.

Odrasle pod vrelim hercegovačkim suncem (i među Hercegovcima!) ove oštre žene često zaboravljaju da će u realnom životu neka Hercegovka visoka 180 cm izgubiti borbu za muškarca "iponom" od neke Japanke koja jeste visoka samo 150 cm - ali "zna ugoditi svom čovjeku".

Evo npr. šta je odgovoreno jednom našem prijatelju koji se našao u njemu slabo poznatom Mostaru, poželio da vidi čuveni Stari most i uljudno jednu zgodnu prolaznicu upitao:

"Izvinite, molim vas, možete li mi reći, kako bih mogao najlakše doći do Starog mosta?" 

"Zgodna slučajna prolaznica" mu je isto tako ljubazno odgovorila:

Ni hvaljenjem Crnogorki, ni kritičkom analizom ponašanja Mostarki, nećemo poboljšati naš loš položaj u odnosu na Sarajke. One misle da mi "pljuvanjem po Sarajkama" popravljamo svoj položaj kod Banjalučanki, Zeničanki, Slovenki, Beograđanki, Riječanki... i (kao i obično) su u krivu!

MI SVAKAKO KOD NJIH imamo prolaza i tim "normalnim i nagodnim ženama" ne smeta to što smo hohštapleri, lažovi, "volimo da pričamo okolo" itd...

Pa šta ako "pričamo"? Samo Sarajlije "pričaju" je l' da?

Otkud Sarajke znaju "šta npr. Luksemburžani pričaju između sebe"?!

No ipak završimo kolumnu sa zahvalom Sarajkama!

Iz prepucavanja s jednom takvom "ovo za mene nije ljubav, a šta je to što trenutno držiš u ruci? - ma možeš ti imati moje... bla... bla... bla" dobio sam ideju za refren jedne pjesme s kojom sad imam prolaz KOD SLAVONKI! :) :) :)

Ipak nećemo završiti kolumnu zahvalom Sarajkama nego kritikom Crnogorki!

Naime, ima jedan čovjek koji je svoj "našoj široj i užoj raji" nešto kao stariji brat.

Da nije njega ne bi bilo ni "ovog događaja s turneje po crnogorskom primorju", ni ove kolumne, ni ovog našeg radija i internet portala, ni mnogo čega...

Zove se Boro Kontić i u njegovoj porodici se desila jedna situacija kada se majka iznenada našla u bolnici.

Otac i tri odrasla sina su se ujutro probudili i poželjeli da doručkuju i popiju kafu.

Kontići su skontali da bi svi rado pojeli "jaja na oko" za doručak.

Kafu su nekako uspjeli (uz dosta napora) skuhati, ali kada su jedan drugog pitali: "Znaš li ti napraviti 'jaja na oko'?" - ispostavilo se da niko ne zna.

I ubrzo su spoznali da nikad niko od njih četvorice nije sam sebi pripremio doručak... :) :) :)

Njih je njihova "previše dobra" majka Crnogorka toliko razmazila da NISU ZNALI NAPRAVITI JAJE NA OKO! :) :) :)