Čitali smo Sergeja i Lorku

Pjesma za čitanje kolumne

Često u svojim emisijicama puštam ljubavnu poeziju koju recitiraju istaknuti dramski umjetnici Šerbedžija i ostali... I zapazio sam da Lorka i Jesenjin imaju najviše hitova u "Top 40" o čemu govori i ova lijepa stara pjesma:

Eh, ti ludi školski dani! Šteta što me više učiteljica, nastavnica i profesorica ne tjeraju da čitam, a tako bih rado uživao u ljubavnoj poeziji...

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

No za nas lijene ljubitelje poezije sve to danas ima na internetu! Postoje dvije grupe spotova. Prvi su namijenjeni onim manje lijenima ljubiteljima lijepe riječi.
Tu su fanovi montirali spotove koristeći romantičnu muziku, fotografije prirode i zaljubljenih parova, Amorovih strelica i srdaca u .gif animaciji - a preko svega toga u "padajućem meniju" idu stihovi.

Za one koji "hoće da im se sve nacrta" mnogo su prihvatljiviji spotovi s recitiranjem, gdje vi možete da igrate igrice, gledate pornić ili se prepucavate oko političko-nacionalnih tema s nekom potpuno nepoznatom sličnom budalom s drugog kontinenta, a u pozadini "iz smanjenog prozora" vas stihovima miluju Lorka, Jesenjin i Šerbedžija.

Postoje i novije tendencije u reinterpretaciji klasike, a interesantan je pokušaj ovoga mladog repera da čuvenu Pjesmu o keruši prilagodi novom vremenu:

Postoji i još jedna činjenica koju sam primijetio dok sam tražio poeziju za svoju emisiju.

Šerbedžija je tako dobar pjesnik da ne možete primijetiti recitira li on SVOJU pjesmu ili djelo nekog klasika! Evo jedne srećom ne baš potpuno autobiografske:

Jednom je Željko Bebek rekao da je živio pored muzičke akademije i da od muzičke škole ima "30 godina prolaženja pored nje"...

Tako i ja kao referencu da sam stručnjak za poeziju imam ponosnu činjenicu da mi je prvi komšija na Koševu (balkon koji gleda na balkon) bio čuveni Izet Kiko Sarajlić, pjesnik čiji su stihovi oduševljavali milione ljubitelja poezije u Italiji, bivšem Sovjetskom savezu... Mislim da su svima poznati njegovi stihovi "mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti..." - a za današnju kolumnu izabrao sam vam od čika Kike (koga sam nažalost u stvarnom životu dok je on pisao ove divne stihove užasno nervirao udaranjem lopte u zgradu) pjesmu Nijedna ti:

Kraj i poetska poenta

E sada, kao i u slučaju kolumne koja se zvala "Sam protiv cijelog sela", postavlja se pitanje "Jesi li ti, Elvise, učenik Sergeja i Lorke ? "

I kao i svaki put ide klasičan odgovor "ja bih rado bio, ali dušmani ne daju! " Koliko su me u životu žene ljubile, a koliko su me dušmani izgladnjivali i ubijali, izrađivali za novac, otimali mi autorska prava - toliko je bilo i pjesama o svemu tome! Po principu novi brak - jedan veseo album, novi razvod - jedan mračan album!

Osim što nisam pisao pjesme - izvlačio sam se i od recitiranja i koristio istaknute umjetnike kao u ovom primjeru iz emisije "Elvis J. Kurtović Šou", ali kad su bili u pitanju viši rokerski interesi, kao u spotu koji ide nakon toga, hrabro sam se išao provaljivati i praviti budalu od sebe, što izgleda i jeste poenta cijelog mog života, a ne samo ove kolumne... :)

Eto - ja volim ljubavnu poeziju, čak sam je i pisao. Naravno, samo za određene osobe koje danas te pjesme povremeno čitaju svojim muževima kada hoće da ih iznerviraju...

Kao što pravi slikar mora imati pravog modela, a ne može slikati akt pomoću "isječaka iz Zum reportera", tako i pjesnik mora imati pravu ljubav da bi pisao pjesme o toj tematici.

Zato moje kolumne stalno imaju naslove "Presudio očuhu sjekirom", a nikada "Čitali smo Sergeja i Lorku"... :)