Changesonekurtović‏

Šta me naučio David Bowie?

Da moram da se mijenjam.

Piše: Elvis J. Kurtović, Radiosarajevo.ba

Imate dva ekstremna koncepta u rock muzici, a i umjetnosti uopće - jedan koji bsmo mogli nazvati "koncept The Rolling Stones" ( vazda isti) i drugi koji bi nazvali "David Bowie" (stalne promjene).

Situacija je bila sljedeća:

David Bowie je imao koncert 500 m od moje kuće! Dobro, ne može se baš reći "kuća" - adaptirana radionica pokojnog tasta našeg basiste u kojoj smo Sejo Sexon i ja skromno živjeli u te siromašne poslijeratne dane. Ta kućica "500 m od zagrebačkog Doma sportova i Davida Bowiea" može se vidjeti na omotu albuma Fildžan viška:

Znači vaš kolumnista je tada poprilično siromašan. Sav novac koji zaradimo ide "građenje nove karijere", na kupovinu opreme, plaćanje studija, spotove, auta i kombije... U besparici sam prodao čak i Gibson SG koji se može vidjeti u ovoj staroj kolumni. 

Frtalj stoljeća tuge

I sjećam se: vozim se ZET-ovim plavim autobusom na liniji Mažuranac - Voltino. I na stanici prije "moje" - kod "Doma sportova" vidim kamione s muzičkom opremom. Večeras je koncert Davida Bowiea - a ja nemam para da odem...

Duša me boli i dok se vozim sjećam se knjige i filma Mi djeca s kolodvora ZOO.

Njihov idol David Bowie dolazi u Berlin - a oni su u narkomanskoj krizi i nemaju novac za kartu:

Osjećam se jadno što sam između "otići na koncert idola iz djetinjstva ili platiti račun za telefon" - izabrao ono drugo.

Još sam se jadnije osjećao kad mi je naš bubnjar Trak rekao da je koncert bio fenomenalan. Ja sam mislio da će uglavnom svirati nove stvari iz tadašnje Tin Machine faze, ali svirao je stare stvari i KONCERT JE BIO FENOMENALAN...

I nakon ovog razočarenja odlučio sam da NIKADA ne propuštam nešto slično. Tako sam poslije gledao B.B. Kinga, Santanu, ZZ Top, The Rolling Stones, James Browna, Deep Purple, Page i Planta i mnoge druge istinske veličine. Sjećanja na te koncerte i ulaznice koje čuvam su nešto dragocjeno što ponekad podijelim s vama u kolumni ili pretočim u pjesmu...

David Bowie me naučio da trebam da se mijenjam i da odustanem od svojih glupih principa "ja nikada ne tražim da pozajmim novac" i da nikada, ma kako dekintiran ili nadrkan bio - ne propustim priliku da odem na koncert i da se poklonim nekoj legendi.

To bih volio prenijeti na vas.

Neodlazak na njegov koncert na koji sam mogao "otići u papučama" jedna je od najglupljih demonstracija samosažaljenja i autodestrukcije koju sam ikada napravio (evo mene jadan kao djeca s kolodvora ZOO), a od jučer me ta glupost još više boli jer je sada sigurno da se nikada, nikada neće moći popraviti...