Češka škola

Piše: Elvis J. Kurtovich

Svoju poprilično dosadnu kolumnu pokušaću danas da obogatim jednom fotogalerijom koju sam snimio prije neki dan. I ona je također poprilično dosadna (nema zgodnih koka) i zove se "Jesen na Koševu".

FOTOGALERIJA: Jesen na Koševu

Nakon što smo se izdosađivali idemo na još jedan specijalitet ove kolumne. To je naša stalna rubrika koja se nekad zvala "Ispravljanje nepravdi , a sada, kada živimo u kapitalizmu gdje sve mora da bude neko takmičenje, i ona ima novo, bombastičnije ime, i zove se "Nepravda mjeseca"!

Goran Marković, češka škola filma

Danas ću pokušati da ispravim nepravdu koja je davno nanešena od strane "kritike i društvene javnosti" jednom filmu. Radi se o "Nacionalnoj klasi" Gorana Markovića, filmu iz 1979. Po meni on je jedan od najboljih "starih filmova" no u vrijeme kada je prikazivan bilo je dosta zamjerki na karakterizaciju lika glavnog junaka filma."Zar je to naš omladinac? Zašto se mladima kao idol protura lik koji spava do 12, neće da uči, laže i petlja svojoj djevojci, izbjegava vojnu obavezu, itd...? "

Radi se o tipičnom primjeru "češke škole filma". Ko je utemeljitelj "češke škole"? Lordan Zafranović? Goran Paskaljević? Rajko Grlić? Ne... Goran Marković! Sve se to može vidjeti u dokumentarnom filmu Rajka Grlića "Mi iz Praga", snimljen u Pragu 1968. godine.

Tu Rajko, student druge godine režije, razgovara sa svojim kolegama i ispostavlja se da je mogućnost studiranja praške akademije prvi provalio Goran. ("Nisam imao nikakvih planova u životu, a i devojka me ostavila... pa sam hteo da pobegnem negde... i čuo da ta akademija prima i strane studente...")

Nakon njega, koji je prvi upisao faks, savladao jezik i sve početne usamljeničke teškoće, idućih godina uz njegovu pomoć uspjeli su se snaći i ostali... Film studenta Rajka je posebno simpatičan jer su mladi umjetnici (jedan student filmske kamere se čak i oženio sa Čehinjom i živi sa njom u studentskom domu) oduševljeni Pragom!

Toliko snažna umjetnička aktivnost (predstave, koncerti, izložbe, kabaretska scena), tako dobra Akademija (profesor me stalno tjera da praktično radim... samo mi kaže: "Javi se tom čovjeku – i ja stalno asistiram na najzahtjevnijim emisijama na njihovoj televiziji") a posebno bi voljeli da ostali mladi iz Jugoslavije imaju šansu da vide kako Česi pokušavaju da stvore "socijalizam sa ljudskim likom", kako su svi politički aktivni, kako žele da izgrade novo, bolje društvo...

Duhovito zezanje sistema

Gledam ja tako šarmantni dokumentarac iz 1968. i mislim se: "E moja djeco... kad vam sad ulete Rusi..."

Koje su osnovne osobine "češke škole" koja je toliko osvježila domaći film? Pa ja mislim da je to "duhovito zezanje sistema". Radnja filma ko fol se vrti oko nekih vatrogasaca koji cugaju i nešto slave a kad izbije požar... a u stvari... radi se o... kontate? Tako bi se mogla opisati i pozadinska radnja ovog filma... Naime ko fol se radi o jednom auto-trkaču koji pare za nove gume potroši na muntanje koke... a u stvari... kontate?

Sam naslov filma "Nacionalna klasa" izaziva nostalgični osmijeh. Prisjećanje na atraktivne trke popularnih fića iz kojih glavni junak hoće da se izvuče i pređe u neki bolji auto, u neki višu automobilističku i društvenu klasu...

Auto-trke na Butmiru

Prisjećam se kako sam kao mali gledao auto-trke na Butmiru. Bila je nedelja, sigurno 30-50.000 ljudi na trkama. Bijahu to zlatna vremena domaćeg automobilizma. Nakon uzbudljivih utrka fića (klasa do 785 kubika) išle su puno dosadnije trke stojadina (kako smo ekonomski napredovali to je tada trebalo da bude "nacionalna klasa") pa onda one zvijeri od 1600 kubika...

I na kraju Goran Štrok u bolidu "Chevron"! Vau! Čitao sam u sportskom listu "Tempo" kad je Goran najavljivao svoj prodor na svjetsku scenu: "Gledali ste film '24 sata Le Mana' sa Steve McQueenom? E moj prijatelj i ja smo nabavili jedan takav bolid i dogodine nas možda vidite na toj trci!"

Koje oduševljenje je bilo kada se on pojavio! Kakva zvijer od jurilice!

Nažalost imao je nekih problema sa "Chevronom" i nije mogao, bez obzira što je bio sam na stazi, da obori "rekord staze" koju su predhodno postavili oni najbrži vozači iz najjače klase poput Seje Alihodžića, Drage Regvarta, Mire Nosea...

Glavni junak filma "Nacionalna klasa" Floyd je neka vrsta parodije na te drage stare automobilističke asove, koji bi nakon sudara sa suparnikom, na oduševljenje nas dječurlije, odmah skinuli kacige i pobili se! Prvo se pobiju pa tek onda oplakuju štetu na svom skupocjenom ljubimcu!..

Auto-bol u Sarajevu

Ovo vam pričam jer poseban kvalitet filma "Nacionalna klasa" donose izvrsno urađene kaskaderske scene sa fićama. U njima su učestvovali tadašnji ugledni automobilisti, a glavni asistent režiseru bio je poznati Branimir Perić Džo (veliki čovjek koji u filmu igra sudiju sa startnom zastavicom).

Među svima omiljeni pokojni Džo je bio specijalista za najduže relije (one od 15000 km) i na jednom od svojih putovanja u Brazilu mu se dopala kombinacija automobilizma i fudbala. Ova zabavna igra, koju je Džo pokrenuo i kod nas, zvala se "auto-bol" i igrala se sa ogromnom loptom oko koje su se fiće sudarale i gurali je. Igrala se i u Sarajevu :)

Zato vašoj pažnji preporučujem savršeno finale ovog divnog filma - trku:

O muzici Zorana Simjanovića naravno ne treba ništa pisati. Ali ipak vam moram skrenuti pažnju na nešto što ni ja nisam znao. Pjevačica "Mirzinog jata" Zu (pjeva back Floyd, Floyd, Floyd, Floyd, Floyd Dadi Topiću) mi je rekla da je jedna numera iz filma i sa soundtracka koju je ona odpjevala PRVA DOMAĆA PUNK PJESMA snimljena na gramofonsku ploču!

Pouka na kraju

Eto dragi moji kako su naš film oplemenili Česi. A ja nešto razmišljam: Ako su Čehoslovaci bili tako napredni u području filma sigurno da je tako bilo i na planu rokenrola. Ako biste željeli više saznati o tome poslušajte ovu moju emisijicu od prošle srijede.