Blago onima...

Drage čitateljke, dobro došle na čitanje moje kolumne koja uopće nije tako grozna - nego su, kao i obično, vaša očekivanja od muškaraca prevelika!

(Već smo se složili da nije "sve tako skupo na pijaci" nego ste se vi loše udale!)

Pjesma za čitanje kolumne i razmišljanje:

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba 

Horoskop

Malo sam se zabrinuo zbog zahtjeva koje mi moj horoskop postavlja pred kraj sedmice, no onda sam se sjetio da u rukama držim snahinu Gloriju!

To bi trebalo značiti da horoskop važi samo za ŽENSKE RIBE - pa vam ga rado ustupam, drage čitateljke!

Savjeti za zdravlje

Proljeće je doba godine kada su inspirirani pisci pjesama za djecu, kada su sretni prodavači proizvoda tipa "sve za roštilj", proljeće je vrijeme kada "Željo" tradicionalno ne zna za poraz...

Nažalost ima i onih koji su toliko osjetljivi na razne alergije da im je proljeće najmrže godišnje doba, a omiljena pjesma:

Imam jedan radikalan savjet za one kojima polenov prah zagorčava život. Možda bi trebali promjeniti sredinu i naći neko radno mjesto koje im više odgovara?

Evo jedne životne sredine i posla koji bi bi idealan za vas:

Blago onima...

Postoje države u kojima se žene jako malo dotjeruju. Izađu u grad u u prvom na šta nalete u ormaru, radije nose kratku kosu jer je lakša za održavanje... i obično kad mi se vi, drage čitateljke, požalite na svoje nove sunarodnjakinje - ja zlobno utvrdim da su zemlje u kojima se žene slabo dotjeruju OBIČNO I NAJRAZVIJENIJE!

Blago onima koji žive u zemljama u kojima se žene "slabo dotjeruju"!

Blago i onima koji ne razumiju naše viceve!

Kada god bih kao mali bio na nekom dječijem rođendanu, ja bih na kraju derneka završio s odraslima!

Dok su pospana djeca umorna od svađanja oko igračaka stalno pitala: "Tata, kad ćemo kući?" - u sobi gdje su bili odrasli dernek se tek zahuktavao!

Ugrijani od alkohola (u moje doba odrasli se nisu drogirali na dječijim rođendanima!) pričali bi "viceve za odrasle", valjali bi se od smijeha, i ja bih uživao da ih gledam kako se smiju, mada nisam razumio nijedan vic!("nije to za tebe - idi igraj se tamo!")

I sjetih se tih davnih derneka neki dan, kada smo se mi stariji malo opustili, ne primijetivši da jedna mlađa osoba sluša naše viceve.

Neko je ispričao onaj vic (ko ga zna neka preskoči ovaj dio) kad su preživjeli brodolom i doplivali do pustog otoka Mujo i ona zgodna glumica Sharon Stone.

Doplutale na otok s broda i neke namirnice, imali su i vode i vatre, nije im bilo loše, ali prolaze dani - a niko da ih pronađe, da ih spasi...

I šta će od puste dosade raditi... počnu se praskati!

I valjda je to Mujo jako dobro radio, ili već šta je bilo... uglavnom Sharon Stone se zaljubi u Muju, poludi za njim!

I kad je Mujo osjetio da "ima kontrolu" jedan dan samo naredi Sharon: "Hajde odsjeci kosu, ošišaj se na ćelavo!"

"Joj, nemoj Mujo, bit ću ružna!"

"Uradi kako sam ti rekao!"

I ona šta će, luda za Mujom, posluša ga i ošiša se na "ćelu".

Prođe nekoliko dana, a Mujo se opet nešto zagleda u Sharon i reče joj:

"Hajde sada - namaži se blatom po glavi!"

I opet ista priča, ona protestira što će je to poružniti, Mujo joj naredi, ona to uradi... I kad se onako ćelava namazala blatom po glavi - Mujo se značajno zagleda u nju, udari je po ramenu i svečanim glasom joj saopći:

"E... Moj Suljo!...

Znaš koga sam ti jučer karao?

Onu glumicu Sharon Stone!!!"

(sad se mogu uključiti u čitanje oni koji su čuli vic) 

Znate onaj osjećaj kada se svi valjaju od smijeha i primijete da se neko u društvu "ne smije dovoljno", nekako kao da nije pažljivo slušao i nije skontao vic.

I mi stariji skontamo da kćerka naših prijatelja koja ima 18 godina i koja je odrasla u jednoj od zemalja "u kojima se žene ne dotjeruju" nije razumjela vic i ne smije se - vjerovatno zbog razlika u mentalitetu, kulturoloških prepreka...

I mi joj pojasnimo vic s izrekom  - Ako nisi pričao - kao da nisi ni karao! 

I ona opet ne konta... Što bi neko pričao? I kakve veze ima pričanje s karanjem... i mi odustali...

I ništa...

Mi stariji nastavismo sa svojim "vicevima za odrasle" i kukanjem na "situaciju u zemlji i inostranstvu" - a mala nas ubrzo napusti i izađe da se s društvom nađe u gradu.

I dok je izlazila i ljubazno se nasmiješila dok nas je pozdravljala, ja je pogledah oduševljen kako je normalna, nefrustrirana, ljupka, bez zlobe i zavisti... i pomislih:

Blago onima koji se nisu nasmijali na vic o Muji i Sharon Stone... jer ga i ne mogu razumjeti...