Bašlijanje, baćo, Elvisov kolač sa šljivama

...niti fotogalerija Ljeto na Koševu.

Umjesto brojnih multimedijalnih sadržaja on vam prilaže jednu jedinu fotografiju ishrana u prirodi na Koševu, da znate da sam mislio na vas, u fazonu onih koka koje vam za utjehu kažu "mislila sam neki dan na tebe"...

No, da je neke pravde, ja sada ovu kolumnu uopće ne bih pisao, nego bih sjedio u žiriju nekog reality programa Kolumnista možeš biti ti.

Zajedno sa kolegama Hemonom i Burićem prepadao bih mlade kolumniste, a mene bi se najviše bojali zbog strogih ocjena tipa: "Mali, previše kradeš od nas starijih, nikad se ti nećeš maknuti od pisanja komentara po forumima i dobiti svoju kolumnu!"

A nisam uvijek bio lijen...

Nekada sam bio vrijedan, vidjeh da se ne isplati, i postadoh - lijen...

Čak sam nekada davno naporno učio i studirao. No i tada sam pomalo hvatao krivine.

Divna su bila druženja studenata iz bivše Jugoslavije koji su se skupljali u nekim mjestima sa sportskim terenima (obično Umag, Poreč), po danu igrali utakmice, a navečer zabavljali (mislim da sam vam već pričao kako se jedna domišljata studentica snašla kada je ušla u svoju sobu a tamo zatekla dvije kolegice u nepriličnoj situaciji s dvojicom kolega. Napravila se da nije vidjela šta je vidjela, poletjela ka prozoru, otvorila ga, i kašljući im rekla: "Uh što ste vas dvije zadimile!")

Na jednim od susreta studenata građevinskih fakulteta, popularnih Građevinijada studenti iz Ljubljane su pričali kako im je profesor iz  Organizacije i tehnologije građenja predavao i kako treba na gradilištu rukovoditi radnicima Bosancima!

"I šta vam je profesor rekao?", upitali smo znatiželjno svoje kolege Slovence.

Odgovorili su da je bilo nešto u stilu "kako će Bosanac prije nešto uraditi ako ga lijepo zamolite, nego ako mu naredite!"

Možda se dolaskom kapitalizma nešto ublažio odnos Bosanaca prema komandovanju, ali upamtite ovo zapažanje starog profesora Slovenca kada zahtijevate od mene da prestanem pisati o glupostima.

Ako me lijepo zamolite... e onda bih mogao u kolumni više pisati u stilu "kako osvojiti srce djevojke za deset minuta?", "ravan stomak za plažu sa jednom minutom vježbanja dnevno", "kako uspjeti u životu sa samo deset minuta uvlačenja u šupak moćnicima dnevno?"... a manje o bezvezarijama tipa "kako najlakše otrovati svoga muža, pokupiti pare od životnog osiguranja, i nakon što prođe žalost - poletjeti meni u zagrljaj?".

Ako za Bosance u oblasti rada vrijedi pravilo "ako ih fino zamolite", koje onda pravilo vrijedi za Bosanke u oblasti ašikovanja?

Razmišljajući na tu temu prisjetio sam se stare igre naših predaka "bašlijanja" i zamolio bih vas da i vi promišljate jesu li neki elementi "bašlijanja" sačuvani u današnjoj komunikaciji mladih na tehno partijima, preko društvenih mreža, u teretani, itd...itd...

Kada sam pisao kolumnu Kako su se naši preci drogirali, bio je opisan jedan slučaj iz zabačenog planinskog sela, gdje prema nekim zakonitostima danas žive slični autohtoni ljudi kakvi su nekada živjeli na našim prostorima.

Bašlijanje

S tim u vezi opisao bih šta se desilo jednom našem drugu planinaru, koji je zbog nevremena i dubokog snijega morao neko vrijeme provesti s mještanima sličnog zabačenog sela na Bjelašnici.

Kako je ta odsječenost od svijeta duže potrajala ljubazni domaćini su ga pozvali na jedno sijelo gdje su bili momci i djevojke.

I tako... On je sjedio, nije se mnogo miješao u njihove razgovore, kada ga nešto podbode s leđa...

I to se ponovilo nekoliko puta, uz poneki osmjeh prisutnih kršnih gorštakinja.

Kada je prošlo sijelo, i kada se raspitao o čemu se radi, objašnjeno mu je da se radilo o jednom tamošnjem običaju, jednoj društvenoj igri.

Radi se o tzv. bašlijanju.

Djevojka krišom podbodne štapom momka koji, nakon što je nekako otkrio ko ga je podbo, ima pravo da joj se udvara.

Znači - ako na tebi nije aplicirano bašlijanje, a ti počneš nešto da pričaš, budeš ignoriran, a ukoliko si podboden, skontaš ko te je krišom (u tome je čar igre "bašlijanja" jer se ono najbitnije, kao sve kod nas u Bosni, radi iza leđa!) ne znači da imaš prolaza, nego samo da imaš pravo da počneš pričati... pa poslije šta bude!

Eto ovaj naš drug planinar, koji se sklonio od dva-tri metra napadalog snijega u to zabito planinsko selo, nije bio čuo za igru "bašlijanja", a mogao se možda i oženiti... 

Elvisov kolač sa šljivama

U našim prošlim epizodama serijala Elvisova ishrana u prirodi, Elvisova siromašna kuhinja, Elvisov Animal planet, Elvisovi savjeti za automobiliste... autor ovih emisija pojednostavljuje život svojih čitatelja i propagira ljenčarenje kao odgovor na sveprisutni trend "raditi, raditi, što više raditi!" (uglavnom za kapitalistu i državu, a malo za sebe).

Kako dosta nas ima u sebi hercegovačkih gena, trebamo razmisliti o jednom tradicionalnom izboru koji se organizira u Čapljini. Radi se o izboru za tzv. baću.

Koje uvjete kandidat treba ispuniti da bi dobio laskavu titulu - baćo godine?

Dok Crnogorci imaju svoja tradicionalna takmičenja u izležavanju, Hercegovci se najviše dive ljudima koji malo rade a dobro žive, i onoga ko je te godine bio najbolji - proglase za "baću". Neka vrsta godišnje nagrade, annnaul award što bi rekli stranci. I te godine svi ga u mjestu zovu "baćo", a on svojim ponašenjem i odnosom prema radu nastoji da pokaže da je zaslužio tu laskavu titulu.

Kada su u jednoj TV-emisiji pravili razgovor s tadašnjim šampionom, a on objašnjavao kako jako malo radi a dobro živi, voditelj ga je zamolio da pokaže ruke, da vidimo kako nema nijednog žulja na rukama.

"Ja ako i imam neki žulj - to je od ovih jeftinih upaljača!", pohvalio se baćo.

I tako...

U svom neradničkom stilu divljenja baći i izbjegavanja snimanja kulinarskog show programa Elvisova siromašna kuhinja objasnit ću vam riječima recept za jedan kolač sa šljivama koji se uopće ne mora peći, kuhati...

Kako se za desetak sekundi napravi jedinstveni Elvisov kolač sa šljivama?

Izvadite košpice iz šljiva, pospete ih mljevenim rogačem i Cedevitom s okusom limuna... Ja sam lijen da cijedim limun i kad god poželim kiselkasti okus limuna - ja po jelima pospem malo tog napitka u prahu.

Eto - to bila današnja epizoda Elvisove siromašne kuhinje.

Ja volim svoje čitatelje, ne dam im da se pate kuhajući komplicirana jela, malo mi je doduše žao što će se namučiti vađenjem košpica, ali šta ćete...

Ni meni nije bilo lako dok sam spremao svoj jedinstveni Elvisov kolač sa šljivama...