Bajram u Mostaru

Piše: Elvis J. Kurtovich

Ne mogu oni sa nama... Šta će oni u životu sa grčkim i latinskim? Da budu "vilozofi" ko Goran Bregović?

Šta će ti strani jezici u životu? Da dobre koke iz Prve gimnazije završe jezike, udaju se za stranca, i kažu kao Huan Antonio Samaran "Doviđenja drago Sarajevo!"

Vezano: Druga gimnazija

Ko ima više kompjuteraša koji razvaljuju s biznisom po Silikonskoj dolini, dragi posjetitelji portala? Prva ili Druga gimnazija? :) :) :)

Dobro im je rekao naš đak umjetnik Braco Dimitrijević "Ne vidi se s Ajfelovog tornja Miljacka". Kao oni su u centru, pored Miljacke, a mi smo kao pravo daleko od Miljacke, iznad Koševskog potoka!? Ko je vozao boljeg Jaguara po Sarajevu: Brega ili Braco?

Kad je Druga gimnazija izlagala po Parizu, New Yorku, družila se sa svjetskom intelektualnom (i aristokratskom) elitom, Prva gimnazija je još skupljala novac za mali stan u Parizu svirajući po selima seljačke pjesme za seljake... :) :) :)

Evo jednog legendarnog gitariste iz Druge gimnazije. To je Bodo Kovačević, arhitekta i slikar. Kad se poslije rata iz Praga vratio u Sarajevo nije imao posla. Nova vlast ukinula je Revijski orkestar RTV Sarajeva u kome su brojni stariji sarajevski muzičari svirali. Vaš šlager sezone, Mali šlager, brojne zabavne emisije, sve je to u doba playbacka, kiča, šunda i primitivnog prvobitnog kapitalizma postalo nevažno. Orkestar je ukinut.

Nisu otpuštali stotine nepotrebnih birokrata iz Sivog Doma već su otpustili muzičare, legende sarajevske pop-rock škole koje su radile u Orkestru. Ali život mora ići dalje.

Moramo se boriti protiv nepravde tako što ćemo dokazati da MOŽEMO DOBITI ŽIVI ZVUK, živu svirku iz studija televizije, da možemo dokazati nadležnima da je jazz i zabavna muzika nešto što treba jednoj državnoj televiziji, da možemo pokrenuti sarajevsku pop-rock-jazz školu, da možemo vratiti Bodu na posao...

Iz tog vremena ostade mi ova draga uspomena... Jedna od najdražih... Bodo i ja u istom bendu... (Pošto sam išao u Drugu gimnaziju, i znam šta je red, neću napisati: Bodo, moj gitarista.)

Prođe sarajevski derbi. Navijači Želje pokazaše kulturu, potrudiše se i čestitaše publici na stadionu i brojnim TV-gledateljima Kurban-bajram!

Kako smo ja i moj "sin" Bajro proveli ovaj obiteljski praznik? Nakon što me prošlu nedjelju obrukao, Bajro je u ponedjeljak postao zvijer od auta. Majstor Džemo mu je stavio nove kablove i Bajro sad ne kašljuca, ne trza ni na plinu ni na benzinu! I tako... čim je "tata" odradio svoj "Dragan Stojnić vikend" na radiju – mi zapucasmo u Mostar... Da bi došli do Mostara morali smo proći kroz Jablanicu, gdje je Elvis jeo janjetinu a mali Bajro gledao "Most na Neretvi "

Smotani stari a neiskusni vozač koji ne vidi i ne čuje dobro upadao je usput u užasnu kišu sa svojim "korejsko-poljskim Opelom" (koji bi da se sada sastavio zvao Chevrollet). Al' sve super prođe. Moj prvi "veliki put" pokazao je da takmičenje sa samim sobom "koliko ću ga Bajrama uspjeti provozati a da ga ne razbijem" nije unaprijed izgubljeno...

Ulazak u Sarajevo bio je posebno trijumfalan. Na gradskom auto-putu ne dadoh pardona svim onim skupim džipovima koji su me po kiši prestizali. Potjerah i ja malo preko "stotke"!

A Bajro radi ko sat, uopšte ne urla i ne ometa me u slušanju Radio Sarajeva...

Eh, da me vidi babo...