Bad Company

Nije vama toliko loše u životu... Eto... kad sam uprskao s ovom prvom rečenicom valja mi se sada vaditi i objašnjavati...Otkud ja znam kako je vama u životu? Idemo polako.

Piše: Elvis J. Kurtović, Radiosarajevo.ba

Ova "šokantna rečenica" s početka kolumne vuče porijeklo iz moje nekadašnja muzičke karijere. Izvođači posebno obraćaju pažnju na "početak koncerta". Prva pjesma je obično neki hit, a moja bivša grupa koristila je pjesmu kojom su u to doba Stonesi počinjali koncert.

Prije nekoliko godina sam bio gost na koncertu u obnovljenom Domu mladih, pred mladom publikom evocirao uspomene na te svirke od prije trideset i više godina, i podučio ih kako se publika treba ponašati na rock koncertu:

"Izlazak na binu" , početak kolumne, prva rečenica koju ćete izgovoriti nekoj dobroj koki (Da li ste ikada razmišljali da budete model? Dozvolite da vam se predstavim. Ja sam fotograf koji radi za Paris Saint-Germain, trenutno sam na odmoru u domovini, i primjećujem da ste vi veoma talentirani za taj posao i rado bih vam ponudio saradnju... Uh ne mogu da nađem vizitkartu - možete li vi meni ostaviti svoj broj telefona..?)...veoma su bitni.

Tako sam jednom sam besposlen šaltao kanale i zaustavio se kada sam čuo poznate zvuke. Bio je mrak na ekranu i išla je draga pjesma iz djetinjstva:
I was born six-gun in my hand.

Skontao sam da je u pitanju prijenos boks meča iz Njemačke i da upravo na ring izlazi izazivač šampiona, neki ogromni crnac s kapuljačom na glavi. Opasan lik, ali nam nije odmah otkrio koliko je ružan, već je vrhunac predstave čuvao za refren... Kako je išla polako pjesma, tako je i on polako u polumraku išao ka ringu, ljut i namrgođen. Gadan tip!

I kada je grunuo refren, upalio se kompletan light show, udarile dimne bombe kao na rock koncertu, crnac je skinuo kapuljaču, pokazao nam svoju ćelavu tintaru i istetovirani vrat, iskezio nam nekompletno zubalo sa samo dvije "stative" u vilici i cijeli refren se šepurio i zastrašivao publiku u Westfalenhallen ili već kako se ta arena zvala:

That's why they call me... Bad Company. I can't deny, Bad Company, until the day I die... Publika koja je mlako zviždala dok se izazivač penjao na ring (kao i što vi mlako negodujete dok čitate ovu kolumnu!) kada je nakon ovog show programa shvatila poruku pjesme iz daleke 1974. (Ja sam loš i ružan dečko i prebit ću vašeg zgodnog ljubimca Klička) počela je toliko zviždati da sam se ja zavaljao od smijeha i poslije s neskrivenom zadovoljstvom konstatirao da aplauzi kojima je poslije dočekan Kličko dok se uz Red Hot Chili Peppers penjao u ring nisu bili tako jaki kao zvižduci koje je crnac dobio za "moje" Bad Company. :) :) :)

Summa summarum

Okanimo se mi izlazaka rock grupa i boksera na scenu i šokantnih početaka kolumni i posvetimo se onome što je logičnije sada da se radi, a to je kako završiti ovu kolumnističku 2015.

Obično se ljudi hvale svojim radom u protekloj godini a pošto ja nisam takav neću vam napisati - u 2015. uveo sam nove rubrike Elvisova siromašna kuhinja, Elvisova ishrana u prirodi, Elvisovi savjeti za vozače. 

Neću ni da se hvalim kako sam uspio i u osmoj godini svoje kolumnisanja izdržati u namjeri da nikada ne spomenem ime niti jednog od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini! Najodaniji čitatelji će pomisliti: "Lažeš - spomenuo si!" - no pažljivijim uvidom u kolumnu, vidjet ćete da se tu ne koriste termini "za koje sam se zarekao da ih nikada neću pomenuti u kolumni".

Naravno, ja nemam ništa protiv "konstitutivnih naroda" (ima tu i finih ljudi!) nego neću da ih pominjem jer ih svi stalno pominju!
Takva tipa čovjeka - vazda "protiv cijelog sela"!

Hmm... šta sam ono htio da kažem...? Ah! Da! Nije vama toliko loše u životu čim imate energiju, internet i vrijeme da čitate moje budalaštine. Ja sam loše društvo za vas, odvraćam vas od posla i puštam vam Bad Company...

Mada sam loše društvo - želim vam sve najbolje kako u 2016, tako i u životu inače... Želim vam da postanete svjetski prvaci i da vam ovakvo loše društvance svira dok se vi penjete u ring i sa glanc novim zubima osmjehujete svojoj, sretnoj i oduševljenoj domaćoj publici...