Autori

Današnji se zove Torbica je za šminku i ruž:

Autobiografija

Kao i većina prepotentnih pjevača, mislim da je apsolutno prerano da počnem pisati autobiografiju, jer moj pravi život i uspjesi tek trebaju doći...: )

Prva autobiografija koju sam pročitao bila je smiješna knjiga za djecu, totalna zezancija koja je opisivala ne cijeli život nego samo djetinjstvo slavnog pisca. Dobio sam je od Malih novina.

Moje prvo pojavljivanje u Malim novinama bila je negativna recenzija pjesama koje sam im poslao. Kao "nasilu rimuješ...", ali su mi rekli da šaljem opet, da se ne obeshrabrim... pa mi je bilo drago... Ipak mi je ime "izašlo" u Malim novinama, koliko djece šalje pjesme pa ih i ne pomenu... nego odmah u koš!

Ovo me ohrabrilo da se nastavim "dopisivati s njima". Slao sam im riješene križaljke za nagradne igre i jednom dobio knjigu!

Stigla mi je poštom Autobiografija od Branislava Nušića... Provala do provale... Još pamtim kad im učitelj objašnjava brojeve:

"Sad ćemo kazati nešto o položaju brojeva u decimalnom sistemu.

Eto, deco, žena našeg načelnika je jedna obična nula. (0)

Ali kad stane uz svog muža koji je broj jedan u našoj opštini, (1)

ONA POSTAJE ČISTA DESETKA (10)".

Pitanje za razmišljanje

Danas u našoj staroj dobroj rubrici Pitanje za razmišljanje pitamo :

Zašto je ova pjesma ovako dobra?

Kako sebe vidi autor?

Jedan mladi kompozitor pozvao je iskusne muzičare da mu se pridruže u izvođenju njegovog ambicioznog muzičkog djela. Objasnio im je da trenutno od svega toga nema love, ali da će nakon uspjeha prvog koncerta uslijediti turneje od kojih će svi imati koristi.

Jedan od starijih muzičara, koji se takvih priča naslušao, upitao je mladog kompozitora kako on sebe vidi u svemu ovome, na šta je mali odgovorio "da on tu sebe vidi kao nekog Gorana Bregovića".

Čuvši to, stariji kolega mu je dao savjet kako nije važno da li on sebe vidi kao Gorana Bregovića, da je mnogo važnije DA LI GA DRUGI vide kao Gorana Bregovića!

U svijetu gdje dominira egoizam (pogledajte Facebook i provjerite koliko tamo ima selfija) svi imaju neko mišljenje o sebi koji je potpuno nebitno, jer je važno kako vas drugi vide, kako je objašnjeno mladom autoru kompozicije.

Naprimjer ja sebe gledam kako totalnu budalu, ali moje mišljenje nije bitno.

Jedino je bitno kako vas drugi ljudi vide, a kako drugi mene uglavnom prihvataju kao "legendu rock and rolla" - ja moram ispoštovati njihovo mišljenje, a za svoje da utvrdim da je nebitno... :)

Autorski filmovi

Vezano za autorstvo - pogledah nedavno na HRT jedan Bergmanov film i sjetih se kako su nekada takvi "autorski" filmovi išli na TV-u, pa je meni koji sam slabo šta kontao, mama objašnjavala šta se dešava: "Vidiš sine - djeca su nemirna za ručkom a stariji su ljuti i šute. Služavka se sva smotala dok sipa supu jer je primijetila da mama zna da se ona i tata švaleraju... Tati nije do jela... Djeca se gađaju makaronima, ništa ne kontaju kao i ti..."

No kako su godine odmicale primjećivao sam promjenu situacije i da moji starci sve slabije kontaju filmove. Dok bih večerao slušao bih njihove pogrešne komentare ("Umri Prljavi Harry, prljavo si živio, treba i prljavo da umreš!" - kao da je Prljavi Harry kriminalac?!), a moja prijateljica je utvrdila da njeni starci odbijaju prihvatiti realnost događaja na filmu!

Naime, ona je znala da Fassbinderov film koji je tu večer na TV-u "nije za njih". Nije uspjela da ih odvrati od gledanja...

I ide film, i scena u kojoj se dvojica muškaraca "ljube u usta"!

Ona: "Jesam vam rekla da film nije za vas, muškarci se ljube!"

Starci: "Ti nisi dobro vidjela - ovo se ljube ćojek i žena!"

Ona: "I ovaj drugi je ćojek, samo ima dugu kosu!"

Povuci, potegni, objašnjavaj se... odustala je kad je skontala da oni odbijaju prihvatiti realnost filma...

Uglavnom...

Trebalo bi da su svi filmovi autorski, ali nisu...

Ako autor "zastrani", producenti ga zamijene, čega su se nedavno prisjetili protagonisti filma Kum povodom 45 godina od premijere. Francis Ford Coppola je jedva uspio da ne bude zamijenjen.

I tako...

Ja sam naslovio kolumnu ovako kako sam je naslovio jer mislim da su autori jako važni, jer da nema autora, onda oni koji kopiraju (i vladaju svijetom) ne bi imali od koga da kopiraju....

Odgovor na "pitanje za razmišljanje"

Radeći kao urednik na radiju nastavio sam se, kao u doba kad sam čitao Male novine, interesirati za autore pjesama, a ne gledati samo u pjevače. Pjesma iz "pitanje za razmišljanje"  je tako dobra jer su je napisali isti autori (Holland–Dozier–Holland) koji su radili i You Can't Hurry Love, Stop! In the Name of Love, Baby I Need Your Loving i mnoge druge, uključujući i meni posebno dragu Reach Out I'll Be There koju sam kao mali slušao u interpretaciji Nade Knežević: