Zašto Iran izbjegava izravnu konfrontaciju s Izraelom?

Kada je početkom januara 2020. godine Kasem Solejmani, zapovjednik iranskih Al-Kuds brigada u Iraku, poginuo u atentatu koji su Sjedinjene Države izvele u zračnoj luci u Bagdadu, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei to je nazvao objavom rata i zakleo se na veliku odmazdu.

Kao odgovor Iran je izveo zračne napade na vojnu bazu Al-Asad u Iraku te na američku vojnu bazu u Erbilu, na sjeveru Iraka. Napadi su prouzročili materijalnu štetu, a niko nije poginuo.

Kada je Izrael, nakon terorističkog napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, intenzivno bombardirao Pojas Gaze, a broj žrtava među Palestincima rastao, iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian upozorio je da, ako Izrael nastavi s napadima na nenaoružane civile u Gazi, niko ne može jamčiti da se sukob neće proširiti. Drugim riječima: Iran bi se mogao uključiti u sukob. Ali u martu 2024. godine novinska agencija Reuters je prenijela objavu libanonskog Hezbolaha da će, nakon konzultacija s Teheranom, samostalno voditi borbu protiv Izraela te da se Iran neće vojno uključivati.

Oprez uprkos velikim poniženjima

Hamenei je naredio raketiranje Izraela tek kada je 1. aprila u ciljanom napadu na iransko veleposlanstvo u Damasku poginulo sedam pripadnika Iranske revolucionarne garde. Ali Teheran je taj napad unaprijed najavio i čak informirao američku vladu. Nekoliko sati nakon ispaljivanja iranskih raketa, koje je Izrael većim dijelom presreo, Iran je izjavio da se incident može smatrati "završenim". Nije se puno govorilo o uspješnosti napada.

A kada je 31. jula 2024. godine u atentatu u Teheranu, za koji se odgovornim smatra Izrael, ubijen Ismail Hanija, vođa terorističke skupine Hamas, Islamska Republika se zaklela na odmazdu. Ali ona još nije izvršena, piše DW.

Nedostatak potpore unutar zemlje

Očito je da iranski režim nije spreman ili nije sposoban provesti svoje brojne prijetnje. Bitan razlog je nedostatak podrške stanovništva. Većina Iranaca želi kraj Islamske Republike i žali se na ogromne izdatke za potporu iranskim saveznicima, dok istovremeno velik dio stanovništva živi ispod granice siromaštva. Prosvjednici su već godinama uzvikivali: "Ni Gaza niti Libanon. Svoj život posvećujem Iranu!"

Osim toga, Iran bi u slučaju napada na Izrael morao računati s teškim protunapadima, što bi više oslabilo nego ojačalo režim u Teheranu. Izrael je vojno superiorniji, a čak i ako bi napadi bili usmjereni isključivo na infrastrukturu to bi moglo izazvati još veće nezadovoljstvo stanovništva. Uz to, Iran bi se morao bojati da će Izrael napasti i njegove podzemne nuklearne objekte koristeći probojne bombe, kao što je to učinio s Hezbolahovim sjedištem.

S obzirom na to, ajatolah Hamenei i njegovi sljedbenici moraju dobro razmisliti kako će odgovoriti na smrt Hassana Nasrallaha i hoće li se upustiti u vojnu konfrontaciju s Izraelom.