Otvaranje Velikog muzeja ponovo otvorilo pitanje: Nefertiti treba da se vrati Egiptu

Otvaranje Velikog egipatskog muzeja donijelo je nove pozive za vraćanje čuvene biste Nefertiti koja se nalazi u Berlinu od 1913. godine.
 
Ona je trajni svjetski simbol ljepote, moći i misterije - fascinirala je Hitlera, Beyoncé i aktiviste Arapskog proljeća: kraljica Nefertiti, čije ime znači "lijepa je došla", jedna je od najpoznatijih figura drevnog svijeta.

Supruga faraona Ehnatona, koji je radikalno preobrazio egipatsku religiju uvođenjem obožavanja jednog boga - Atona, vladala je prije više od 3.300 godina. Ali današnja slava Nefertiti u velikoj mjeri potiče od otkrića obojene biste od krečnjaka, prekrivene malterom, 1912. godine, koju je pronašao njemački arheološki tim pod vođstvom Ludviga Borharda.

Bista je zatim odnesena u Berlin. Danas je ona "nesporna zvijezda Novog muzeja", kako stoji na sajtu Pruske kulturne fondacije, koja upravlja muzejskom kolekcijom i dio je Muzejskog ostrva u Berlinu, koje je pod zaštitu stavio UNESCO.

Zahtjevi za vraćanje biste pojavili su se ubrzo nakon njenog otkrića. Sada, s otvaranjem Velikog egipatskog muzeja u Kairu, ti pozivi su sve glasniji. Posjetioci muzeja pozivaju se da potpišu peticiju koju je prošle godine pokrenuo bivši egipatski ministar turizma i starina, Zahi Havas.

Sve glasniji pozivi vraćanje biste u Kairo

"Uprkos brojnim ignorisanim pozivima na smisleni dijalog i zahtjevima za priznanje načina na koji je ovaj jedinstveni artefakt završio u Njemačkoj, ova peticija danas ima cilj da ponovo pokrene razgovor, da inspiriše vraćanje biste u Kairo i podstakne dostojanstven odgovor njemačkih vlasti", stoji u tekstu peticije.

Ona poziva njemačku ministricu kulture i Prusku fondaciju kulturnog nasljeđa da se pozabave ovim pitanjem.

Portparol njemačke ministrice kulture izjavio je za DW u pisanom saopštenju da "pitanja koja se odnose na zaštitu kulturne baštine u vezi s Egiptom, uključujući bistu Nefertiti, potpadaju pod nadležnost Ministarstva vanjskih poslova".

S druge strane, Ministarstvo vanjskih poslova navodi da "nije primilo nikakav zvaničan zahtjev egipatskih institucija za vraćanje biste Nefertiti" i da "nije upoznato da je takav zahtjev ikada upućen njemačkoj vladi".

Pruska kulturna fondacija nije odgovorila na upite DW-a, ali njen stav o ovome godinama ostaje nepromijenjen.

Da li je Nefertiti legalno stečena?

"Bista Nefertiti pronađena je tokom iskopavanja koja je odobrila Egipatska uprava za starine", rekao je u oktobru 2024. portparol fondacije, Stefan Mischler.

"U Berlin je dospjela na osnovu tada uobičajene podjele pronađenog, koja je obuhvatala i mnoge druge predmete. Bista je zakonito izvezena iz zemlje i ne postoji zahtjev egipatske vlade za restituciju", dodao je.

Egipatska istraživačica i aktivistkinja za očuvanje kulturne baštine, Monika Hana, osporava ovu tvrdnju. Prema njenim istraživanjima, Ludvig Borhard je svjesnom obmanom umanjio vrijednost biste prilikom podjele nalaza, opisujući je kao "obojenu kraljevsku princezu", iako su njegove bilješke jasno pokazivale da zna da prikazuje kraljicu Nefertiti.

U svojim zabilješkama arheolog je uzbuđeno dodao: "Opis je beskoristan, mora se vidjeti."

Njemački historičar Sebastijan Konrad, autor knjige Stvaranje globalne ikone: karijera Nefertiti u dvadesetom vijeku, dodaje da bi, osim sporne podjele nalaza, trebalo preispitati i etičku validnost samog zakona.

"To je zakon koji je mogao postojati samo u uslovima nejednakih odnosa moći kolonijalne ere, jer je Egipat tada suštinski bio britanska kolonija. Dakle, pravo pitanje je - može li se uopšte pozivati na takav zakon. Rekao bih ovako: formalno je to bilo zakonito, ali iz današnje perspektive — nije legitimno", izjavio je on za DW.

Historičar Jirgen Cimerer, specijalista za kolonijalizam i studije genocida, ukazuje da se u Njemačkoj vodi slična rasprava o umjetninama koje su nacisti oduzeli Jevrejima tokom nacističke vladavine: "Ne kažemo jednostavno 'bilo je legalno tada, pa nemaju pravo na vraćanje'. Naprotiv, smatramo moralnim dostignućem to što ne insistiramo na slovu zakona, već na njegovom duhu. Znamo da su to bili nepravedni zakoni koji su oduzimali imovinu Jevrejima, i ne želimo od toga da profitiramo", rekao je Cimerer i dodao:

"I pitam se — zašto bismo drugačije postupali u kolonijalnom kontekstu?"

Hitler: "Nikada neću predati glavu kraljice" 

Egiptološkinja Monika Hana također osporava njemački stav da ne postoji zahtjev egipatske vlade. Ona podsjeća da su egipatske vlasti tražile vraćanje biste već 1924. godine, kada je prvi put javno prikazana u Berlinu, i dodaje: "Da li muzeju zaista treba zvaničan zahtjev? Javnost u Egiptu je vrlo jasna - želi da se Nefertiti vrati. Ono što je naše, naše je."

Godine 1925. Egipat je zaprijetio da će zabraniti njemačka iskopavanja ako bista ne bude vraćena. James Simon, filantrop koji je finansirao Borhardova iskopavanja i poklonio čuvenu bistu Berlinskim državnim muzejima, lično je predlagao razmjenu artefakata s Egiptom i pomagao u pregovorima o vraćanju, kako navodi istraživačica Rut E. Iskin u svom radu Druga Nefertiti: simbolične restitucije. Iako je Simonovo ime danas ovjekovečeno u Galeriji Jamesa Simona, glavnom ulazu Muzejskog ostrva u Berlinu, njegovi napori da vrati bistu izbrisani su iz zvanične njemačke historije.

Planirana razmjena nije se ostvarila, kao ni novi pokušaj 1933. godine. Tada je nacistički vođa Herman Gering želio da pridobije Egipat na stranu Njemačke vraćanjem biste, ali je Hitler, veliki obožavalac Nefertiti, to blokirao.

"Nikada neću predati glavu kraljice", rekao je.

Nefertiti Drugi svjetski rat preživjela u plastičnoj kesi

Njemačka je godinama tvrdila da je bista previše krhka da bi se transportovala nazad u Egipat. Historičar Sebastijan Konrad, iako priznaje da nije stručnjak za tu temu, podsjeća:

"Na kraju Drugog svjetskog rata stavili su je u plastičnu kesu i čuvali u rudniku soli u Tiringiji. Poslije toga je premještena u Vizbaden. Dakle, već je preživjela dosta putovanja - ne samo iz Kaira do Berlina."

Berlin je trenutno angažovan na vraćanju kolonijalnih predmeta, posebno kroz restituciju Beninskih bronzi Nigeriji. Iako je to bio rezultat dugogodišnjih kampanja aktivista, taj potez bio je djelimično olakšan time što je dio od 512 predmeta mogao biti vraćen Nigeriji, dok je drugi dio ostao izložen u Humbolt forumu kao dugoročni zajam.

Nefertiti, naravno, nema pandan. Ipak, historičari Konrad i Cimerer smatraju da postoje alternative zadržavanju originala: kopija biste, izložena zajedno s pričom o njenom pronalasku i naporima za restituciju, "sigurno bi bila ubjedljiva", kaže Konrad.

"Ono što bi nedostajalo jeste takozvana 'aura autentičnosti'", dodaje Cimerer. "Ali treba se zapitati - da li berlinski muzej treba da profitira od te 'aure', ako je ona zaprljana kolonijalnom nepravdom? Prema mom mišljenju - ne treba."