Obilježava se 36 godina od pada: Gdje se na svijetu sve nalaze dijelovi Berlinskog zida?

Berlinski zid je pao 9. novembra 1989. godine. Ali tu se njegova priča nije završila: Danas dijelove zida možete pronaći širom svijeta, čak i na neobičnim mjestima. Svaki od njih priča svoju vlastitu priču.

Berlinski zid, zloglasni simbol podjele Njemačke, odvajao je Zapadni Berlin - izoliranu enklavu Savezne Republike Njemačke (SRN) - od Istočnog Berlina, koji je 28 godina bio u Njemačkoj Demokratskoj Republici (NDR).

Izgradnja je započela 1961. godine po naređenju komunističkog rukovodstva DDR-a, nakon bijega otprilike 3 miliona ljudi na Zapad. Bježali su od ekonomske krize, ograničenih sloboda i vladinog nadzora. Kako bi spriječila daljnje prebjege na Zapad, istočnonjemačka vlada izgradila je složen sistem barijera, prepreka i stražarskih tornjeva duž granice duge 155 kilometara.

Trebalo je da bude neprobojno - iako je oko 5.000 Istočnih Nijemaca uspjelo da ga pređe tokom godina.

Zid je presjekao gotovo sve saobraćajne rute i komunikacijske kanale između Istočnog i Zapadnog Berlina. Granični prelazi poput Checkpoint Charlieja ostali su izuzeci.

Na zidu je okrutnost DDR-a došla do punog izražaja. Između 1961. i 1989. godine tamo je ubijeno najmanje 140 ljudi. Pored oko 100 pojedinaca koji su pokušali pobjeći, živote su izgubili i graničari i slučajni prolaznici.

Kako je Berlinski zid postao poželjni spomenik

Kada se komunistički blok urušio u Istočnoj Evropi, Berlinski zid je pao s njim 9. novembra 1989. godine. Ponovno ujedinjenje Njemačke uslijedilo je otprilike godinu dana kasnije.

Danas u Berlinu stoje samo neki dijelovi zida.

Najduža je poznata East Side Gallery, sa svojom obojenom betonskom strukturom koja se proteže na 1,3 kilometra. Drugi dio se može naći kod Memorijala Berlinskog zida.

Kada je Berlinski zid pao, stanovnici Berlina su željeli što prije demontirati tu represivnu strukturu. Istovremeno, pojedinci, vlade i institucije širom svijeta željele su doći do njenih dijelova. SAD su, posebno, bile veoma zainteresirane za dobijanje dijelova zida.

Prema procjenama Federalne fondacije za proučavanje komunističke diktature u Istočnoj Njemačkoj, SAD imaju više dijelova zida nego Berlin. Bilo da se nalazi ispred sjedišta CIA-e u Langleyu ili u muškom toaletu u Las Vegasu, Berlinski zid se može naći širom zemlje.

"Kao jedna od pobjednica, SAD su naravno odigrale glavnu ulogu kada je u pitanju podijeljena Njemačka", objasnila je direktorica fondacije, Anna Kaminsky.

"Zid je bio tema koju su gotovo svi američki predsjednici spominjali u vanjskoj politici. To je u osnovi bilo emocionalno pitanje za SAD - posebno za američke vojnike koji su bili stacionirani u Berlinu."

Dijelovi zida su razasuti ne samo po SAD-u već i po cijelom svijetu - od Novog Zelanda do Islanda i od Indonezije do Čilea. Njemačka fondacija je identificirala 57 zemalja (osim Njemačke) u kojima se nalazi barem jedan dio. Svaki ima svoju priču i svaki se tumači drugačije. Ponekad su privatne osobe ili kompanije stekle segmente, dok su ih drugi put poklonile njemačka vlada ili berlinski Senat.

U Južnoj Koreji, gdje se zbog odvojenosti zemlje od Sjevera mogu osjetiti veze s njemačkom historijom, dijelovi zida nalaze se na šest različitih mjesta, uključujući Dorasan, najsjeverniju tačku južnokorejske željezničke mreže, duž sjevernokorejske granice. 2015. godine, na željezničkoj stanici, tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck pridružio se predstavnicima južnokorejske vlade na otvaranju "Platforme ujedinjenja" i otkrivanju dijela zida zajedno s pločom na kojoj se poziva "Stvoriti ujedinjenu Koreju i pomoći svijetu da postane mirniji". Osim toga, tu je i ugravirani Gauckov citat: "Pronaći i stvoriti život u slobodi zajedno."

Komadi zidova u nekim zemljama bivšeg Istočnog bloka izgleda imaju posebno značenje, gdje simboliziraju teško stečenu demokratiju. 

To je slučaj u Bugarskoj, gdje je gradska uprava Sofije 2006. godine zatražila od berlinskog Senata dio zida. Sada se nalazi pored spomenika žrtvama komunizma u Bugarskoj, a prate ga dvije ploče s tekstom na bugarskom i njemačkom jeziku: "13. augusta 1961. godine zid je podijelio Berlin i Njemačku, a time i Evropu i svijet. Bugarska je ostala zarobljena na istočnoj strani zida - do 9. novembra 1989. godine, kada ga je narod srušio. Ovaj dio Berlinskog zida je poklon Berlina građanima Sofije - kao znak ponovnog ujedinjenja Evrope i dokaz da su Bugari sada slobodni.

Dio zida u Sofiji je dosadan i siv - baš kao što je bio i pravi zid. Međutim, mnogi drugi dijelovi su obojeni ili označeni grafitima - često otkrivajući dobre namjere, sa simbolima mira i prijateljstva. Danas više izgledaju kao dio pop kulture nego kao nekadašnji dijelovi strašnog graničnog zida.

Francuski umjetnik i Berlinac po izboru Thierry Noir oslikao je zid na zapadnoberlinskoj strani velikim figurama tipičnim za njegov rad čak i prije 9. novembra 1989. Ali kasnije je trajno ostavio svoj trag na segmentima.

Šefica emisije "Njemački sljedeći topmodel", Heidi Klum, ima dio zida koji je on oslikao u svom dvorištu u Kaliforniji. To je bio poklon od njenog supruga, koji je rođen u Istočnoj Njemačkoj.

Nakon pada zida, tadašnja prelazna vlada NDR-a zadužila je javnu kompaniju da proda ostatke strukture radi profita. Ta kompanija je, zauzvrat, sarađivala sa agencijom iz Zapadnog Berlina. Zajedno su odlučili da ofarbaju segmente kako bi povećali njihovu atraktivnost i povećali prodajne cijene. "To je izazvalo velike proteste - vidjeti da vlada NDR-a, zajedno sa stranačkim predstavnicima, koji su izgradili zid gdje je toliko ljudi poginulo, sada žele ostvariti profit prodajom", objašnjava Anna Kaminsky. Međutim, prodaja je barem trebala koristiti neprofitnim institucijama. Ali čak su i privatne kompanije ostvarile profit sa zidom.

U proteklih 10 godina, zahtjevi za dijelovima zida su značajno opali.

"Svjetska historija je otišla dalje, a globalna politika je drugačija", kaže Anna Kaminsky. "Ikonični uticaj zida je opao tokom decenija. Sve više gubi svoje mjesto kao simbol."

Neki kažu da ovo ima i svoje pozitivne aspekte - jer bez obzira na to koliko je šaren ili gdje se nalazi, zid ostaje simbol diktature.