Novi pogled na Trumpovu Ameriku: Koliko smo umorni od SAD-a?

Imidž Sjedinjenih Američkih Država, prije svega u Europi i Njemačkoj, prilično je narušen. Mnoge nerviraju stalne kontroverze oko Trumpa i oni to jasno stavljaju do znanja.

"Da li bi uopće trebalo da nas zanima šta se dešava u SAD-u? (...) Molim vas, DW, prestanite sa stalnom fiksacijom na sve što je američko" ili "Ne bi bilo loše da se pozabavimo 'zamorom od Amerike' od kojeg Europljani – ili, možda i čitav svijet – trenutno pati.", piše DW.

Ovakvi komentari, naravno, nisu reprezentativni, ali se u posljednje vrijeme sve češće pojavljuju na kanalima društvenih mreža DW-a na njemačkom i engleskom kada se pomenu Sjedinjene Američke Države.

Veoma privlačna kultura poslije Drugog svjetskog rata

Zamor od Amerike? To je dugo bilo nezamislivo. Sjedinjene Američke Države i američki način života decenijama su bili obećavajući koncepti za mlade ljude širom svijeta. To potvrđuje i primjer Njemačke: nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, ljudi u Zapadnoj Njemačkoj brzo su shvatili da njihovi američki okupatori ne dijele samo žvake, cigarete i čokoladu, već i da donose svoju, veoma privlačnu kulturu. Rock 'n roll, jazz, farmerke i Coca-Cola oblikovali su način života cijele poslijeratne generacije – sa opuštenim vojnicima kao uzorima.

Uz to je išla i strukturna podrška koju je pružila ta sila pobjednica: da bi se stabilizovale ekonomija i demokratija, američki Marshallov plan pomogao je da se nakon Drugog svjetskog rata obnovi 16 zapadnoevropskih zemalja. Poražena Njemačka – tačnije, zapadne okupacione zone, a kasnije Savezna Republika – također je dobila značajnu pomoć i bila četvrti najveći primalac pomoći, poslije Velike Britanije, Francuske i Italije. Marshallov plan smatra se ključnim podsticajem njemačkog privrednog čuda 1950-ih i 1960-ih – a to je istovremeno bio i katalizator za novi demokratski početak nakon kraja nacizma.

"SAD su zaista uradile neke inovativne stvari", kaže Frank Mehring, profesor američkih studija na Univerzitetu Radboud u nizozemskom Nijmegenu. "Shvatilo se da se uz pomoć kulture ljudi mogu ubijediti da urade prave stvari – kroz filmove, fotografiju i izložbe, mogli su da steknu ideju da ne treba da se fokusiraju samo na svoju zemlju, već da treba i da pronađu svoju novu ulogu u Europi. To je ujedno bio početak novog pogleda na SAD."

Godine 1963, proameričko raspoloženje u Zapadnoj Njemačkoj dostiglo je vrhunac – i to ne samo zahvaljujući mladom i popularnom američkom predsjedniku Johnu F. Kennedyju. Zatim je došao Vijetnamski rat, a u narednim decenijama bilo je mnogo razloga za znatno kritičniji pogled na politiku koja se vodi s one strane Atlantika. U cjelini se, međutim, a posebno u velikim dijelovima omladinske kulture, i dalje smatralo da su Sjedinjene Američke Države kul – to je, zahvaljujući bezbrojnim američkim TV-serijama i filmovima, pop zvijezdama i sportistima bila zemlja iz koje su poticali trendovi.

Stanje američke demokratije? Prema anketama – loše

Nešto se, međutim, odnedavno promijenilo: ugled SAD znatno je opao – i to ne samo u Njemačkoj, gdje dvije trećine građana negativno gleda na Sjedinjene Države (podaci sa sajta Statista na osnovu aktuelnih anketa, 2025), već i u mnogim zemljama širom svijeta. Prema Indeksu percepcije demokratije (DPI), najvećoj svjetskoj godišnjoj studiji javnog mnjenja o stanju demokratije, 2025. godine samo 45 odsto ispitanika širom svijeta imalo je pozitivan utisak o SAD-u. To imidž te zemlje stavlja ispod imidža Kine. U 2024. godini je, na primjer, i dalje bio na 76 odsto.

Dodatno pitanje Indeksa percepcije demokratije pokazalo je šta ljudi misle, ko je razlog za to: predsjednik Donald Trump. Njega negativno ocjenjuje 82 posto ispitanih – što znači da je značajno ispod ruskog predsjednika Vladimira Putina (61 odsto) i kineskog predsjednika Xi Jinpinga (44 posto). Drugim riječima, Trump je najnegativnije ocijenjen šef države na svijetu. Vrijedi pritom napomenuti da su ove ankete urađene pre kontroverznih akcija američkih imigracionih vlasti ICE-a, prije spora oko Grenlanda i prije napada SAD na Iran.

Manje prijava đaka za školovanje u SAD-u

Putovanja u SAD također su postala znatno manje popularna, što dokazuje, na primjer, broj njemačkih tinejdžera koji planiraju da provedu polugodište ili cijelu školsku godinu u inostranstvu u 2026/2027. Thomas Terbeck, direktor konsultantske službe za obrazovanje "weltweiser", u intervjuu za DW naglašava: "SAD su i dalje destinacija broj jedan." Međutim, iako još uvijek nema pouzdanih podataka za ovu i predstojeću godinu, "na sastanku održanom u januaru, skoro sve od oko 45 prisutnih organizacija potvrdile su da je bilo manje prijava", kaže Terbeck. Umjesto toga, mladi biraju druge zemlje engleskog govornog područja, prije svega Kanadu. Ili jednostavno ostaju kod kuće. "Mnogi roditelji više nemaju dobar osjećaj prema SAD-u – posebno zbog Trumpa", kaže Terbeck.

Takav razvoj događaja stručnjak za SAD Frank Mehring posmatra sa zabrinutošću: "Ako ljudi više ne putuju u SAD iz straha, to je onda problem – jer strah je najveći neprijatelj slobode i demokratije." Ti strahovi su, štaviše, često preuveličani i neosnovani, jer mnogi ljudi u SAD-u, kako naglašava Mehring i dalje su izuzetno aktivni u protestnom pokretu, bore se za demokratiju i veoma su dobro informisani. "Ne želim ništa da uljepšavam, dešavaju se zaista dramatične promjene. Mnogi ljudi tamo – starosjedelačko stanovništvo, etničke manjine – žive u svijetu koji je, u nekim slučajevima, zaista opasan. Ali ne treba se okretati i osjećati da su SAD već otišle dođavola", kaže prof. Mehring.

Šta se može očekivati?

Ima li, dakle, istine u tome da postoji umor od SAD-a? Ne, smatra Mehring: "SAD polarizuju, ali malo ljudi je prema tome ravnodušno." On podsjeća na mirovni pokret koji je mobilisao milione Nijemaca početkom 1980-ih da protestuju protiv raspoređivanja američkih raketa Peršing II s nuklearnim oružjem: "Tada su ljudi izlazili na ulice u farmerkama i inspirisani pjesmama Boba Dylana i Woodstockom artikulisali svoj otpor. Pronašli su jezik, ukorijenjen u kulturnim osobenostima SAD, kako bi izrazili svoju kritiku na račun Sjedinjenih Država." Fascinacija američkom kulturom, podsjeća Mehring, opstala je čak i u vrijeme najjačih kritika.

Prema njegovom mišljenju, današnji umor prvenstveno je posljedica Donalda Trumpa i intenzivne medijske pažnje usmjerene na njega. Zato bi sve moglo ponovo da se promijeni na sljedećim predsjedničkim izborima u SAD-u, nada se Mehring: "Za vrijeme Georgea W. Busha, slika SAD značajno se pogoršala – a onda je došao Barack Obama."