Utica: Grad koji je oživio dolaskom izbjeglica iz BiH i dalje otvara svoja vrata

Nakon decenija stagnacije i zaostajanja u razvoju, grad Utica u američkoj saveznoj državi New York ponovo raste, i to zahvaljujući izbjeglicama. Ovaj grad davno je otvorio svoja vrata izbjeglicama zbog čega je i prozvan “gradom koji voli izbjeglice”. Osnovni razlog današnjeg razvoja Utice su ljudi koji su došli iz ratom zahvaćenih područja svijeta i koji održavaju i razvijaju lokalnu ekonomiju, jer je većina Amerikanaca otišla u druge gradove, prenosi američki PBS.

Koliko su izbjeglice doprinijele razvoju Utice? Ima li nedostataka u ovakvoj politici prihvatanja "drukčijih" ljudi?

Ekonomski analitičar Paul Solman navodi da je Utica grad u postindustrijskom dobu i da je njen centar grada sada drukčiji.

Solman kaže da postoji i humani aspekt, ali i američko historijsko obećanje da će pružiti utočište svim ugroženim ljudima. Gradonačelnik Palmieri navodi da su izbjeglice voljne naporno raditi, što je dovelo do povratka. Solman kaže da je raseljavanje izbjeglica zapravo alat za razvoj ekonomije.

“Strategiju oživljavanja ekonomije možemo bazirati na prilivu izbjeglica. Utica je pionir u tome. Nakon decenija propadanja ovoga grada, zbog zatvaranja fabrika imali smo za posljedicu odseljavanje trećine stanovništva. Hiljade muslimana iz Bosne stiglo je ovamo '90-ih godina zbog rata”, pojašanjava Solman.

Izbjeglica iz Bosne Sakib Duračak spomenuo je da su izgubili sve u Bosni i da su došli u Ameriku i počeli od nule. Solman poznaje Sakiba i za njega kaže da je u Bosni školovan za građevinskog inženjera, a u Utici je osnovano malu građevinsku firmu koja se bavi obnavljanjem ruševnih kuća i njihovom osposobljavanju za normalan život za izbjeglice. Duračak se prisjeća da je Utica bila relativno mrtav i siromašan grad.

Solman je rekao da su Bošnjaci vidljivo proširili istočni dio Utice i da ima još prostora za prihvat izbjeglica.

"Na mjestu gdje je bila metodistička crkva, danas je tu velebna džamija. Iako u svijetu danas vlada strah od terorizma, izbjeglički valovi zapljuskuju Europu i raste strah od stranaca, u gradu Utica sve je nekako drukčije", rekao je Solman.

Novinar Judy Woodruff kaže da je administracija Donalda Trumpa ograničila broj izbjeglica koje može prihvatiti na 50.000 u 2017. godini.

“Grad Utica odavno prkosi stereotipima o izbjeglicama i svoja vrata otvorio je mnogim izbjeglicama. Danas svaki četvrti stanovnik ovoga grada od gotovo 300.000 stanovnika nije rođen u SAD-u. Izbjeglice su uspjele pomoći revitalizaciji ovoga grada, od ekonomije do socijalnih pitanja”, naveo je Woodruff.

Predsjednik SAD-a Donald Trump pozvao je ove godine na potpunu zabranu ulaska muslimanima sve dok se ne utvrdi ko je terorista, a ko nije. Solman kaže da je Vrhovni sud SAD-a više odbacio zahtjeve Trumpa, ali će se ove jeseni ispitati zakonitost odluke Trumpa.

Profesorica na Colgate Univerzitetu Ellen Kraly objašnjava da je za razvoj ekonomije u nekom gradu potrebno, osim radnika, imati i stanovnike koji troše.

“Priliv izbeglica u Uticu nam je omogućio zadržavanje nekih manjih industrija koje su tražile visoko motivisanu radnu snagu”, dodaje Kraly.

Thada Paw, pripadnica Karen naroda, čija populacija zahvata značajan dio Mijanmara i Tajlanda, stigla je u SAD i za sebe kaže da naporno radi kako bi živjela američki život. Etnički Kareni su nacionalna manjina u Mijanmaru i njih je vojna hunta progonila dugo. Thada Paw je kao izbjeglica živjela u kampu na Tajlandu četiri godine prije nego je došla u SAD, prije devet godina.

Ona je radila isprva kao njegovateljica, dok je učila engleski jezik. Potom je radila kao medicinski tumač, a danas je komercijalista u firmi Mary Kay Cosmetics. Uspjela je kupiti ružičasti Cadillac.

Paw je spomenula da se njena 17-godišnja sestra ubila jer nije mogla podnijeti torture vojne hunte.

“Mislim da se umorila od života. Cijeli život smo trčali, bježali od smrti. Željeli smo samo sigurnost za sebe. Bošnjak Ibrahim Rošić doselio se u Uticu, a kroz šalu kaže da je Utica blizu Siracusa, a Tom Cruise je iz Siracusa.

“Tako sam mislio da ću vidjeti Tom Cruisea”, našalio se Rošić. Rošić je 1994. Godine stao na minu zbog čega je izgubio lijevu nogu, dok mu je desna noga bila teško povrijeđena.

“Nemam koljena u desnoj nozi, ne mogu je saviti. Zvanično sam stopostotni invalid. Radim dva posla. Radim puno radno vrijeme kao direktor koledža Mohawk Valley, a radim i kao dodatni instruktor u SUNY Poly. Nisam na teretu zajednicu i nisam teret za socijalnu pomoć”, iskreno će Rošić.

Prema njegovim riječima, zajednica mu je pomogla da postigne sve ovo.

“Sada je vrijeme da im se odužim na svemu tome. Smatram da većina izbjeglica misli isto kao i ja”, izjavio je Rošić.