Davutoglu, Babacan i Gul osnivaju novu stranku: Mogu li donijeti promjene Turskoj?

Rezultati lokalnih izbora u Turskoj koji su održani proteklog vikenda jasan su znak da u toj zemlji još uvijek postoji nada u demokratske promjene, smatraju ugledni turski intelektualci, autori koji objavljuju u Americi i Europi. 

Piše: Faruk Vele

Uprkos autotitarnoj vladavini vodstva na čelu sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, glasački listići i dalje su na cijeni u toj zemlji, smatraju ugledni autori.

Dva srca Turske

Istaknuti turski intelektualac, pisac i kolumnista Mustafa Akyol koji trenutno živi u Americi, gdje radi kao gostujući predavač na „Freedom Project“ pri Wellesly Collegeu tako, uz ostalo, piše da je u nedjelju, 31. marta, više od 50 miliona Turaka izašlo na lokalne izbore, te da je rezultat bio „fenomenalan uspjeh opozicionog bloka“, kojeg su činile glavna opozicijona Narodna republikanska stranka (CHP) i nova nacionalistička "Dobra stranka", uz određeni poticaj i kurdskih birača.

Podsjeća da su, među ostalima, osvojili najznačajnije gradove poput Istanbula i Ankare – „dva srca Turske kojima je neprekidno vladao politički pokret predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u posljednjih četvrt stoljeća“.

Prema Akyolu, ovo je  velika, iznenađujuća pobjeda opozicije koja je doskora bila „beznadna koalicija stalnih gubitnika“.

„Dakle, kako je to bilo moguće? Što ovaj trenutak znači za budućnost Turske?“, pitaa Akyol.

Prema Akyolu, uprkos svemu, nedjeljni rezultati su pokazali nešto važno: Erdogan nije nepobjediv!

Pokazalo se, pojašnjava, da postoje pragmatični birači koji će se udaljiti od njega „kada ekonomija posustane i kad budu dostupne pristojne alternative“.

„Izborni rezultati upućuju na to da još uvijek postoji nada u demokratske promjene u Turskoj - da zemlja još nije dosegla tačku "kraja povijesti" u kojem samo Erdogan dominira. To iznenađuje neke zapadne posmatrače koji su odlučili da je Turska postala još jedna diktatura trećeg svijeta u kojoj isti vladar desetljećima vlada bez ikakvog ozbiljnog izazova“, naveo je Akyol.

Ugledni turski intelektualac i diplomata Sinan Ülgen, školovan u Americi i Europi, koji je bio u turskoj diplomatskoj misiji u Briselu, te član tima stručnjačka unutar NATO-a, u tekstu za Guardian ističe da izbori održani u nedjelju predstavljaju veliki zastoj turskog predsjednika Erdogana, te da su AKP i njezin saveznik MHP izgubili glavne gradove Turske, čime je započela „era promjena“.

Gubitak u Istanbulu, dodaje autor,  povezan je  sa simbolikom jer je taj grad povezan s Erdoganovim uzdizanjem na vrh političke moći u Turskoj.

Erdogan je, naime, „ušao u nacionalnu politiku kao mladi i perspektivni gradonačelnik Istanbula“,  osvojivši izbornu utrku prije tačno 25 godina. Ülgen postavlja pitanje kako su dosad nepobjedivi vođa i politički pokret izgubili svoj položaj?

„Prvo objašnjenje odnosi se na stanje turske ekonomije, koja se na mnogo načina pokazala kao najbolji prijatelj turske demokracije. Izbori su održani u kontekstu recesije, prve u zemlji tokom posljendjeg desetljeća. Domaćinstva su počela patiti pod utjecajem valutne krize od prošlog ljeta, koja je dovela do veće inflacije i smanjila životni standard. Ekonomsko usporavanje smanjilo je izglede za zapošljavanje, dok je opća nezaposlenost u novembru iznosila 14 posto, a nezaposlenost mladih 24 posto...“, analizira Ülgen, te dodaje:

„Turske vlade moraju stvoriti uvjete za dobro funkcioniranje i stabilnu tržišnu privredu kako bi zadovoljile težnje biračkog tijela. Svako dugotrajno odstupanje od načela dobrog upravljanja - koje uključuje degradaciju vladavine prava, transparentnost i odgovornost, kao i političke i ekonomske slobode - prvo će ispostaviti račun na ekonomskom, ali i političkom polju. To je šok koji je isplivao na površinu prošle nedjelje“.

Akyol, pak, smatra da da „iznenađujuća pobjeda opozicije“ jeste uzbudljiv trenutak, ali da ne bi trebalo pretjerivati.

„Erdogan je još uvijek na vlasti i ima mandat do juna 2023. godine. On još uvijek kontrolira cijelu izvršnu vlast, većinu parlamenta, ključne položaje u pravosuđu, kao i velik dio medija“, naveo je Akyol.

Podsjeća da se Erdogan s izbornim padom, regresijom njegove stranke, suočio i u junu 2015. godine, ali da je stvari uspio okrenuti u svoju korist oštrim manevrima.

„Također treba napomenuti da Erdogan i dalje ima vrlo jaku izbornu podršku. Njegova AKP još uvijek je najpopularnija stranka koja je osvojila oko 45 posto nacionalnih glasova. U kombinaciji s glasovima političkog saveznika, MHP-om, taj broj se povećao na 51,6 posto podrške, što upućuje na to da Erdogan i dalje može pobijediti na predsjedničkim izborima“, piše Akyol, koji smatra da su do pobjede opozicije dovele promjene u samo dva posto ukupnih glasova Turske i bolja saradnja opozicionih stranaka.

Mračni dani na horizontu

Ipak, upozorio je da AK partija još uvijek nije priznala poraz u Istanbulu, da pozivaju na ponovo prebrojavanje glasova, dok su mediji pod kontrolom vlasti počeli kreirati razne teorije zavjere u smislu da su glasački listići namješteni od opozicije. 

Ako upotrijebe ovaj argument kako bi negirali rezultate u Istanbulu, možda je to, dodaje Akyol, najava „još mračnijih dana na turskom horizontu“.

Analizirajući perspektive Turske, Akyol propituje i može li osnivanje nove političke stranke koju pripremaju bivši bliski saradnici turskog predsjdnika Erdogana dodatno promijeniti političku scenu Turske.

„Političke glasine su brojne, ali važna je činjenica da bivši premijer i ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu i bivši zamjenik premijera Ali Babacan (pod čijim nadzorom je turska ekonomija napravila čuda) rade na pokretanju nove opozicione stranke. Tako bi se raspršila ideja da je borba između Erdogana i njegovih protivnika borba između „islamske pobožnosti i krutog sekularizma“. To je lažna slika koja pomaže Erdoganu i njegovom propagandnom stroju da ostanu netaknuti“, navodi Akyol.

Inače, u kontekstu nove partije turski mediji već neko vrijeme pominju i bivšeg predsjednika Turske Abdulaha Gül, pa i Bulenta Arinca, nekadašnjeg dopremijera kojeg je i Erdogan nazivao „starijim bratom“.

Zapravo, dihotomija "islam-protiv-sekularizma", navodi ugledni autor, je već malo prekinuta, i to je temeljni razlog nedjeljnih rezultata izbora.

Tim prije jer pobjednici izbora u Istanbulu i Ankaru, Ekrem Imamoglu i Mansur Yavas, kako naglašava, nisu tipični  koji „preziru žene s marama i sve što je vidljivo religiozno“.

Zanimljivo je da pojedini autori u Turskoj tvrde da Ergodan na svaki način želi ubrzati pojavljivanje stranke njegovih nekada bliskih saradnika, pa i posljednjim izborima, kako bi se što prije potrošili. Osim toga, prilika za nove izbore bit će tek za tri do četiri godine. Dio autora, također, smatra da Davutoglu i društvo neće ići u direktni sraz sa Erdoganom i AKP, koji ih već nazivaju izdajnicima. Ali autorima poput Akyola treba vjerovati.