U sirijskom brutalnom zatvoru Saydnaya

M. K.
U sirijskom brutalnom zatvoru Saydnaya
Najozloglašeniji zatvor u Siriji za novinare je posljednjih nekoliko godina bio nedostupan.

To se donekle promijenilo kada su bivši zatočenici i arhitekti načinili precizan model, koristeći se pričama svjedoka i njihovih iskaza u vezi s paklenom kućom za mučenje pod vodstvom predsjednika Bashara al-Assada.

Samer al-Ahmed sjeća se veličine malog otvora pri dnu vrata njegove ćelije jer je redovito bio prisiljen ugurati glavu kroz njega. Zatvorski stražari bi zatim ispravljali njegovu glavu, pritiskajući grlo na rub otvora, skačući po glavi dok krv ne potekne po podu...

To je samo jedna od mnogih metoda mučenja koje se koriste u Saydnaya vojnom zatvoru.

Najozloglašeniji zatvor u Siriji je dugo skrivan kompleks koji je donekle rasvijetljen u interaktivnom digitalnom modelu Amnesty Internationala, nastao u projektu koji za cilj ima dizanje svijesti o najmračnijim nebrojenim pričama brutalnog režima predsjednika Assada.

Crna mrlja na karti ljudskih prava, zatvor visoke sigurnosti bio je zabranjen za novinare i praćenje posljednjih nekoliko godina. Nalazi se 25 km sjeverno od Damaska u blizini drevnog Saydnaya samostana u kojem su se zajedno stoljećima molili kršćani i muslimani.

Nijemi betonski kompleks vidljiv preko Google Eartha stoji u središtu 100 hektara pustinjskog prostranstva.

Dosad nije bilo poznato šta se događa unutra.

Novi izvještaji Amnestyja pokazuju zapanjujuće podatke o 17.723 žrtve pritvora u Siriji od početka sukoba 2011. godine.

Imajući u vidu razmjere ovih podataka, organizacija je u suradnji s agencijom Forensic Architecture na Goldsmiths sveučilištu u Londonu rekonstruirala jedno takvo mjesto.

"Kad smo sastavili model, shvatili smo da zgrada nije samo mjesto za zatvor, nadziranje i mučenje, ona je sama po sebi arhitektonski instrument mučenja", kazao je Eyal Weizman, direktor agencije Forensic Architecture.

Tim je počeo intenzivan proces razgovara s bivšim zatvorenicima iz zatvora Saydnaya nakon što je jedna od njih pobjegao preko granice u Tursku.

Tada je počelo stvaranje detaljne slike objekta.

"Zatvor je jeka komora: jedna osoba je mučena i svi su mučeni. Ne možeš pobjeći od toga", kazao je Abu Hamdan.

"Arhitektura je duboko urezana u memoriju", kazao je stručnjak Weizman, opisujući kako je arapski arhitekt izgradio digitalni model kroz koji su bivši zatočenici vizualnom percepcijom doživjeli sjećanja na događaje koji se potisnuti jer su izrazito nasilni i traumatični.

Zatvorenici su stalno imali poveze na očima ili su bili natjerani da kleknu i pokriju oči kad stražari ulaze u njihove ćelije, te je tako zvuk postao ključan. Čulo sluha je bio osjećaj kojim se tim vodio kad su rekonstruirali okolinu.

"Zvukovi premlaćivanja osvjetljavali su prostor oko nas", kaže Abu Hamdan. "Zatvor je stvarno jeka komora: jedna osoba je mučena i osjećaj kao da su svi mučeni jer zvuk kruži prostorom, kroz otvore za zrak i cjevovode. Nemoguće je pobjeći."

"Svjedoci zvuka" i njihovi iskazi postali su ključni oblik dokaza, objašnjava bivši zatočenik. "Za razliku od vida, zvuk curi u tuđe prostore. Ljudi možda ne sudjeluju u incidentu, ali ga doživljavaju kroz sluh."

Lišeni vizualnog mjesecima i godinama, zatočenici Saydnaye razvili su izrazitu zvučnu osjetljivost i bili su u stanju prepoznati različite zvukove... kaiša, električnih kablova ili metli na ljudskom tijelu. Razlikovali su udarce nogama, rukama ili bacanje na pod i udaranje o zid.

"Pokušao sam izgraditi sliku na temelju zvukova koje čujem", kaže Salam Othman, bivši zatočenik Saydnaye u videointervjuu.

"Vi znate osobu po zvuku njegovih stopala. Znate koja je hrana u pitanju po zvuku zdjele. Ako čujete vrištanje, znate da su stigli novi... Kad nema vrištanja, znamo da smo mi stari koji smo navili na Saydnayju. Bilo nam je zabranjeno ispuštati zvukove tokom kažnjavanja. To bi samo produžilo mučenje."

"Ova sramotna izdaja čovječanstva u pozadini masovnog stradanja mora prestati."

Još jedan pritvorenik prepričavao je detalje "zabave dobrodošlice" - zastrašujuće ceremonije inicijacije koju su prošli svi, neki dovedeni u kamionima za hlađenje, nesvjesni onoga gdje idu dok se vrata ne otvore.

Premlaćivanje metalnim šipkama i kablovima su tzv. sigurnosne provjere. Kao dio sigurnosne provjere žene su bile podvrgnute silovanjima i zlostavljanjima čuvara.

"Dok smo čekali naš red, čuli smo zvukove udaraca, padanje iz kamiona, vrištanje", kaže Jamal Abdou. "Svi su vrištali - čuvari i zatvorenici."

Abdou i Ahmed proveli su prvih pet mjeseci od njihova zatočenja u hladnoj samici, prostoru veličine 2,35 m, predviđenom za jednu osobu. U samici ih je bilo i do 15 u isto vrijeme, prisiljeni da se smjenjuju za sjedenje u tijesnoj sobi.

Prisjećaju se dana kad nije bilo vode pa su bili primorani da piju iz wc odvoda.

"Javljale su se halucinacije i valovi histerije kad bismo čuli kapanje vode kroz cijevi. Kad bih zatvorio oči, vidio sam vodopade", kaže Ahmed.

Smisao ponovnog proživljavanja ovog groznog mučenja s najsitnijim detaljima je dvojak, smatra Weizman.

"Nije samo cilj izazvati novo svjedočenje i prisjećanje, ono je snažan oblik zagovaranja. Cilj je da se ovo mjesto zatvori i da Assad nikad više ne bude dio nijednog budućeg mirovnog sporazuma", kaže Weizman.

Linkovi na stranici Amnestyja čitateljima daju mogućnost da pošalju poruku i kažu "Rusiji i SAD-u da iskoriste svoj globalni utjecaj kako bi osigurali da nezavisni posmatrači imaju mogućnost ispitivati uvjete u sirijskim zatvorima."

"Rusija godinama koristi svoj veto Vijeću sigurnosti UN-a za zaštitu njezina saveznika - sirijske vlade", kaže Philip Luther iz Amnestyja, dodajući da je razloga da se spriječi procesuiranje zločina protiv čovječnosti na međunarodnom kaznenom sudu.

"Ova sramotna izdaja čovječanstva na licu masovnog stradanja mora prestati sada", poručio je on.

Za Diaba Serriya, koji je bio zarobljen u Saydnayi od 2006. do 2011. godine, rekonstrukcija služi kao trajni podsjetnik, piše Guardian

"Izgubio sam pet godina života tamo, skoro sam umro", kaže on.

"Ja samo želim da ostane samo tako da druge generacije vide mjesto gdje smo bili mučeni. Svijet treba znati gdje je najgore mjesto na zemlji."

Digitalni model zatvora Saydnaya pogledajte na ovom linku. 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak