Usred Zagreba održan skup negatora genocida o 'golgoti četnika' - organizator Hasanbegović

U prostorijama Hrvatskog instituta za povijest održano je živopisnog i pitoreskno predavanje o knjizi "Bosanska golgota četnika 1945. godine", koje su održala dvojica poznatih srbijanskih prvaka povijesnog revizionizma, autori rada, dr. Bojan Dimitrijević i dr. Nemanja Dević iz beogradskog Instituta za suvremenu historiju, piše Vlado Vurušić u Jutarnjem listu.

Dvojica srbijanskih žovijalanih povjesničara, navodi autor,  rado primljenih u Zagrebu, govore o "golgoti" četnika, uopće ne spominjući njihove zločine koje su počinili tijekom rata ni o njihovih suradnji s Nijemcima i Talijanima, pa i ustašama, a sve se svodilo na to da su ih "zli partizani" ometali u povlačenju prema Austriji.

"Ustaški križ" i "četnička golgota"

Hrvatski Antifašistički vjesnik je ovaj događaj komentirao navodeći da se "ustaški kržni put i četnička golgota vole javno".

Zanimljivo je, kako podvlači Jutarnji, da su dvojicu srbijanskih povjesničara ugostili su nekadašnji ministar kulture Hrvatske Zlatko Hasanbegović, čija je jedina povijesno-politička agenda bila ukloniti Trg maršala Tita u Zagrebu te povjesničar Vladimir Geiger, kao moderator. Skup se mogao nazvati "balkanski revizionisti na okupu".

Dimitrijević i Dević su poznati po tome da su se založili za rehabilitaciju vođe ravnogorskog četničkog pokreta Draže Mihailovića te da vode "bitku" da se rehabilitira vođa srpskog kolaboracionističkog pronacističkog režima u Srbiji generala Milana Nedića, ali i generala Ratka Mladića.

Isti su se bavili opravdavanjem ratova u Hrvatskoj i BiH.

"Greška je što smo isporučili Mladića", ne jednom će reći Dimitrijević, a osim toga negator je genocida u Srebrenici, dok je Dević opravdavao ratove u Hrvatskoj i BiH time da su se Srbi bili izazvani jer u se samo branili da im se ne ponovi Jasenovac, podsjeća Jutarnji.

Zloupotreba cijelog naroda

Zagrebački pisac Sead Alić primijetio je 2016. da se njegovim političkim stavovima "želi cijeli narod dovesti pod jednu zastarjelu ideologiju".

"Svi moji prijatelji, brojni intelektualci s kojima sam razgovarao, razmišljaju potpuno isto. U ovom je trenutku sasvim svejedno što je Zlatko Hasanbegović musliman, ali problem je u njegovim političkim stavovima kojima želi cijeli narod odvesti pod jednu zastarjelu ideologiju. Svaki normalan čovjek osjeti tu laž jednog nastupa, osjeti da se iza nekih riječi i rečenica kriju namjere koje nisu prihvatljive. I naravno, osjeti da tu nije u pitanju istinski interes i rješavanje problema muslimana u Hrvatskoj, već pokušaj da se muslimani iskoriste za jednu političku priču koja njima ne pripada. U tom smislu mislim da je gospodin Hasanbegović zapravo Trojanski konj koji služi da se kroz njega, njegovu ideologiju i stavove, ta ista ideologija projicira u tkivo muslimanskog naroda u Hrvatskoj", kazao Alić u martu 2016.

Više o istupima Alića možete pročitati OVDJE.

Istina o "četničkoj glgoti"

"Antifaistički vjesnik" u povodu ovog događaja zaključuje:

"Svima koji su upoznati s dosadašnjim radom HIP-a i Bojana Dimitrijeviće u ovoj suradnji nema ništa čudno. Dugogodišnja je to kolaboracija prokvisliških krugova bazirana na zajedničkom antikomunizmu. Hrvatski institut za povijest je u zadnjih deset godina izdao bar 17 publikacija koje viktimiziraju ustaše i sotoniziraju komuniste i Jugoslaviju. Jedina knjiga koja se na prvu bavi ustaškim žrtvama "Jadovno i Šaranova jama: kontroverze i manipulacije" ne bavi se žrtvama već opet napada komunističku/jugoslavensku historiografiju i dosadašnja istraživanjima broja žrtava gospićke skupine logora. Bojan Dimitrijević se zalaže za rehabilitaciju Draže Mihailovića, Milana Nedića i Nikole Kalabića, te smatra da kolaboracija s okupatorom nije zločin, znamo ga kao i koautora "Ustaške vojnice" koji voli nositi majice s obilježjem (runom) SS Prinz Eugena i skuplja suvenire s istim znakom".

O "bosanskoj golgoti četnika" kroz centralnu Bosnu i planinskim bespućima na razmeđu Hercegovine i Bosne, pišu: 

"Podjednako kao i ustaški mitomani koji su predaju svojih zločinaca izjednačili s "križnim putem" Isusa Krista, četnički mitomani su predaju svojih zločinaca nazvali po planini na kojoj je Isust razapet. Njihove nade da će ustaše i četnici uskrsnuti poput Isusa nažalost su se obistinile 90-tih godina, pa sad čitamo povijesti kako je pišu gubitnici.

Historičar Milan Radanović koji je u svojoj knjizi Kazna i zločin. Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941– 1944) i vojni gubici (1944–1945) obradio kao jednu od tema evakuaciju četnika iz Srbije i Crne Gore u Bosnu, fokusirao na pitanje brojnosti preostalih snaga generala Mihailovića i demistifikaciju njihovih vojnih gubitaka. U segmentu koji se odnosi na odstupanje kroz srednju Bosnu osvrnuo se i na ratne zločine koje su Mihailovićeve snage počinile na području Fojnice i Kreševa.

Prije dvije godine Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević izdaju knjigu "Bosanska gogota" u kojoj iznose teze da su za vrijeme marša od Vlašića do Bitovnje četnici u borbama s partizanima imali samo "nekoliko desetina poginulih", da su "incidenti na nacionalno osnovi bili rijetki" i da su "tobožnji teški gubici četnika i masovni zločini nad muslimanima u Fojnici bili su mahom konstrukcija potonjih propartizanskih publicista i historika".

Stoga je prošle godine Radanović objavio znanstveni članak: ČETNIČKA ANABAZA: MARŠ JVUO OD VLAŠIĆA DO ZELENGORE, 30. TRAVNJA – 11. SVIBNJA 1945. koji polemizira s pojedinim zaključcima i tvrdnjama Dimitrijevića i Devića o broju pripadnika JVuO i gubitcima snaga JVuO u borbama protiv JA u srednjoj i jugoistočnoj Bosni, od 30. travnja do 11. svibnja 1945., uoči odsutne bitke između četnika i partizana na Zelengori od 12. do 15. svibnja iste godine." Radanović na osnovu arhivskih izvora iznosi tezu da su snage JVuO uoči razdvajanja na dva dijela, 10. svibnja, brojale između 5 500 i 6 000 pripadnika te da se 12. svibnja na Zelengoru probilo do 3 500 četnika.

Osvajanje Fojnice

Četnici su Fojnicu zauzeli u jutarnjim satima 4. svibnja, nisu spalili samo partizanske magacine (što navode u svojim dnevnicima). Izgorio je skoro čitav grad, o čemu svjedoče fotografije spaljenog grada nastale 1945. Partizanski veteran Ivo Domazet naveo je u ratnim sjećanjima da su četnici „do temelja spalili Fojnicu”. „Na zidovima spaljenih kuća krečom su ispisali parolu: ’Bog – Kralj – Draža’.” Božidar Savić, četnik Vlasinske brigade JVuO, koji je 4. svibnja 1945. boravio u Fojnici, potvrđuje da su Račićevi četnici spalili grad. „Spustili smo se u Fojnicu, koju su Račićevci zapalili.” Svjedoci pored četnika pod komandom potpukovnika Račića spominju da su u Fojnici 4. svibnja bili prisutni i četnici pod komandom potpukovnika Kalabića. Prema tvrdnjama Mehmeda Salihagića, predsjednika Općine Fojnica, paljenje grada izvršeno je s predumišljajem, nakon što su četnici izvršili pljačku domaćinstava i magacina. Prema izvještajima Općinskog narodnog odbora Fojnica četnici su zapalili 188 kuća, 48 dućana, 368 gospodarskih zgrada (štale i pomoćne prostorije) i jednu džamiju, ubili sedmoricu muškaraca i silovali 23 žene.

Dimitrijević i Dević u svojoj knjizi navode brojku od 15.000 četnika koji u tri kolone 7. svibnja jurišaju prema partizanskim položajima, kao i cifru od 9235 ubijenih četnika. Radanović na temelju nekoliko različitih izvještaja snaga na terenu pretpostavlja da je na području Bjelašnice 8. svibnja stupilo između 5 500 i 6 000 četnika, što znači da na području Zelengore i Sutjeske, gdje su se narednih dana našle ove snage, nije moglo stradati 9 300 četnika, kako je navođeno u revizionističkoj historiografiji, pogotovo ako znamo da nisu svi oni poginuli u borbi ili strijeljani nakon zarobljavanja jer je jedan dio preživio zarobljavanje, a manji dio je uspio izbjeći uništenje i zarobljavanje. Osim toga, nisu svi četnici koji su se probili istočno od Bradine dospjeli do Zelengore i Sutjeske, budući da se oko jedne trećine snaga odvojilo uoči marša glavnine prema Zelengori i odstupilo u pravcu sjeveroistoka.

Očekujemo li skup o "četnicima antifašistima"?!

Glavna četnička kolona, na čelu s generalima Mihailovićem i Trifunovićem, pukovnikom Keserovićem i potpukovnikom Kalabićem, zaputila se ka Zelengori, u pokušaju da ovlada područjem Sutjeske odakle je planirano prebacivanje preko Drine, dok se druga i nešto manja Račićeva kolona 10. svibnja odvojila. Glavna kolona, znatno prorijeđena prethodnih dana, našla se u bezizlaznoj situaciji nakon prelaska Jezerice, bez ikakvih šansi da prijeđe Drinu. Ova kolona, prema Radanovićevoj procjeni brojala je između 3 000 i 3 500 pripadnika. Između 12. i 15. svibnja bila je opkoljena na planini Zelengori i u dolini rijeke Sutjeske i najvećim djelom uništena u borbama. Dio zarobljenih četnika je strijeljan dok je dio sproveden u zarobljeničke logore, gdje su oficiri strijeljani, a većina boraca pošteđena. Likvidirano je najmanje nekoliko stotina zarobljenika. Dio četnika je uspio izbjeći uništenje i zarobljavanje na Zelengori i Sutjesci. Među njima su bili general Mihailović, pukovnik Keserović, potpukovnik Kalabić te više stotina boraca. Veći dio se do kraja 1945. uspio prebaciti u Srbiju, gdje je većina pohvatana“.

I Vlado Vurušić, na kraju, konstatira:

U Srbiji se, inače, četnički pokret se predstavlja kao "prvi antifašistički gerilski pokret" u porobljenoj Europi, pa nam možda Hrvatski Institut za povijest priredi i takav "naučni skup".