Stručnjaci reagovali na optužbe Vučića: "Problem nije u ljudima nego u sistemu"

U kakvim uslovima u Srbiji rade domaći i strani radnici, da li minimalna zarada pokriva osnovne potrebe, kada obespravljenost prelazi u ropstvo, neke su od tema tribine održane u Beogradu.

"Strani radnici na domaćem, domaći na stranom terenu: slučaj Srbija" naslov je tribine na kojoj su u petak, 15. maja, učestvovali pravnik Mario Reljanović iz Centra za dostojanstven rad, Tara Rukeci Milivojević iz Zrenjaninskog socijalnog foruma i Vladimir Simović iz Centra za politike emancipacije (CPE), a moderirao ju je glavni urednik portala Mašina, koji je i organizirao tribinu, Marko Miletić. Govorili su o problemima sa kojima se suočavaju radnici u Srbiji, o najtežim oblicimanepoštovanja radničkih prava, kao i studentskom pokretu u kontekstu borbe za poboljšanje položaja radnika u Srbiji.

Represija nad pobunjenim radnicima

"Prethodnih godinu i po dana obilježile su velike promjene u našem društvu, ali je pitanje koliko su dovele do promjena kada je riječ o radnim pravima. Vidjeli smo inicijative u cilju njihovog poboljšanja, ali i represiju nad radnicima, naročito prema onima koji su stali na stranu studenata, prema onima koji su javno istupali protiv vladajućeg režima", rekao je Miletić.

On se osvrnuo na indicije da će fabrika kompanije Leoni u Kraljevu biti zatvorena, što bi značilo da oko 2.000 ljudi ostaje bez posla. "Prije neki dan smo čuli izjavu Aleksandra Vučića koji je potencijalni odlazak fabrike Leoni prebacio na teret radnika, rekavši da poslodavac ne može da organizuje proizvodnju jer ljudi odlaze na bolovanja. Procenat bolovanja se, kako kaže Vučić, povećava tokom sezone berbe voća jer oni odlaze na te poslove", naveo je Miletić.

"Problem nije u radnicima"

Vladimir Simović je rekao da je Vučićeva izjava "skretanje pažnje sa suštinskog problema, a to je strategija razvoja društva u Srbiji" koje se bazira na prilivu direktnih stranih investicija.

"Ako je poslije svjetske krize i prvog talasa privatizacije, kada su ljudi masovno ostajali bez posla, bilo potrebno privući bilo kakve investicije da bi se za njih našlo neko radno mjesto, situacija se poslije 2010. godine promijenila", rekao je Simović.

Objasnio je da od tada u Srbiji nije potrebno da se nađu bilo kakvi poslovi, već "strategija kakve poslove razvijati".

"To se nije desilo i nastavljen je priliv direktnih stranih investicija koje zahtijevaju nisko plaćenu radnu snagu. To su poslovi koji su radno intenzivni i nisko produktivni. Često slušamo priče da su plate niske jer je produktivnost niska, što se tumači time da naši radnici ne rade dovoljno. Nije stvar u radnicima nego u karakteru te industrije", naglasio je Simović.

Prosječna radna sedmica - 42 sata

Dodao je da prema podacima Eurostata i CPE-a "radnici u Srbiji imaju duge radne sate".

"Radne subote su postale normala, osmočasovno radno vrijeme gotovo da ne postoji. U Srbiji se u prosjeku nedjeljno radi 41, 42 sata i to na primarnom radnom mjestu. Neki rade i više poslova da bi nadoknadili niske plate, dok je prosječna radna nedjelja u EU 36 ili 37 sati", kazao je Simović.

Imajući to u vidu, dodao je on, situacija u Srbiji "nije posljedica jakih sindikata u Zapadnoj Europi (kako je izjavio Vučić), niti navodno razmaženih radnika, već nedostatka vizije i strategije razvoja društva u Srbiji". On je skrenuo pažnju na to i da u fabrikama postoji tzv. "bonus apsolutne prisutnosti".

"To znači da ljudi koji odu na bolovanje gube pravo na bonus koji čini značajan dio njihove zarade, koje su u prosjeku minimalne plus deset posto. Tako da bonus od pet ili šest hiljada dinara znači mnogo, pa ljudi često dolaze bolesni na posao, što sa sobom nosi pitanje bezbjednosti i zdravlja na radu", istakao je Simović.

Strani radnici - podložniji manipulacijama

Prema izvještaju fondacije Centra za demokratiju, u Srbiji je posljednjih nekoliko godina "zabilježen značajan priliv stranih radnika, angažovanih prije svega u sektoru poljoprivrede, uslužnim djelatnostima i građevinarstvu, dok se obim njihovih radnih prava neretko dovodi u pitanje".

Tara Rukeci Milivojević je rekla: "Posljedice dovođenja stranih radnika su ugrožavanje njihove egzistencije i zdravlja, kao i njihovih porodica. Često dolaze iz pozicije dužničkog ropstva, pod prijetnjom zatvora ukoliko ne vrate dugove".

Ona je podsjetila da su 2021. godine otkriveni zastrašujući uslovi u kojima su radilivijetnamski radnicifabrike Linglong u Zrenjaninu.

"Čuli smo da tužilac i dalje traga za žrtvama, pa ga i sada pozivam da me nazove; daću mu kontakte. Imam svježa sjećanja i dokumenta ispred sebe", istakla je Rukeci Milivojević. Ukazala je i na indijske radnike koji su uspjeli da se izbore da im Linglong isplati više od 2.000 eura, ali je i opisala uslove u kojima su radili. "To su uslovi u kojima imate objekat u kojem vam se izlijeva WC šolja pored glave, gdje dnevno dobijate da pojedete dva jaja. Sve to je dokumentovano, organizacija Astra je objavila te izvještaje", rekla je Rukeci Milivojević.

"Van domašaja inspekcije za rad"

Reljanović je skrenuo pažnju na to da su neki strani investitori i domaći privrednici "van domašaja inspekcije za rad".

"Inspekcija rada je prije nekoliko godina zatekla desetine turskih neprijavljenih radnika na više gradilišta. Investitor je bila država. Tadašnja ministrica građevine Zorana Mihajlović je potapšala po ramenu inspektore rada, ali niko nije preispitao zašto država radi sa izvođačima koji imaju praktično isključivo radnike 'na crno'", rekao je Reljanović.

Simović je podsjetio da je prošle godine u Srbiji značajno povećana minimalna zarada. "Podsjećam da je prema našem proračunu plata za život 150.670, a minimalna zarada oko 65.000 dinara. Prag rizika od siromaštva je za tročlano domaćinstvo oko 83.000 dinara. Dakle, neko ko treba da prehrani porodicu, sa 65.000 dinara ne može da zadovolji osnovne socijalne i egzistencijalne potrebe", konstatovao je Simović.

Studentski pokret i borba za radnička prava

Miletić je podsjetio da je povodom Međunarodnog praznika rada studentski pokret organizovao protest sa svim sindikalnim centralama u Srbiji i da tako veliki skup 1. maja dugo nije viđen. "Studenti su ranije sjeli za sto sa sindikalnim centralama, potpisani su zahtjevi u vezi sa promjenama Zakona o radu i Zakona o štrajku, ali nije bilo pomaka u iznošenju tog zahtjeva pred vlasti", ukazao je Miletić.

Reljanović je rekao da je predložene izmjene shvatio kao "politički čin".

"Oni su poručili - izjasnili smo se šta nije dobro u dva zakona, formalno smo to predali Ministarstvu, Vladi i sada je lopta u vašem dvorištu. Vlasti se, nažalost, nisu ni osvrnule na te prijedloge", rekao je Reljanović. Dva dokumenta su, dodao je, postala "temelj budućeg programa studentskog pokreta" i studenti najavljuju da će "pitanje ekonomskih i socijalnih prava biti jedno od ključnih pitanja kampanje". "Pretpostavljam da to znači da će biti upućen poziv svim sindikatima da to podrže. Ne postoji nikakva šansa da se Zakon o radu promijeni za vrijeme ove vlasti", zaključio je Mario Reljanović.