S. Turajlić: Zapad je dozvolio poslušnom Vučiću da na Balkanu radi šta hoće

Po nekima, to je najuspješniji i najvažniji dokumentarni film nastao u kinematografijama zemalja bivše Jugoslavije prošle godine.

Piše: Faruk Vele

Najvažniji film

Novi dokumentarac je, kako su zapisali kritičari, najvećim dijelom svojevrsni nastavak priče o državi koje više nema, ali ovoga puta iz vrlo lične perspektive odvažne, promišljene i empatične žene, profesorice Srbjanke Turajlić, penzionisane profesorice Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i bivše članice Narodnog pokreta Otpor, majke autorice filma. Turajlić je svojim požrtvovanim angažovanjem ostavila značajan trag prije i poslije 5. oktobra i rušenja balkanskog kasapina Slobodana Miloševića.

Ovaj film je proglašen za najbolji dugometražni dokumentarni film 30. Festivala dokumentarnog filma u Amsterdamu. U obrazloženju žirija istaknuto je da u filmu "Druga strana svega" "jedan stan postaje metafora i za bivšu Jugoslaviju i za trenutnu političku klimu u tom regionu".

O filmu, bivšim ratovima i novim strahovima, Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku i prokletstvu politike na Balkanu uopće, razgovarali smo sa glavnim protagonistom filma, profesoricom Turajlić.

Radiosarajevo.ba: Kakve reakcije stižu do Vas i koliko je "Druga strana svega" ujedno i presjek naših života tokom i nakon raspada Jugoslavije?

"Što se tiče reakcija na film, ja naravno, film gledam kao majka, majka autora filma. Važna mi je svaka pozitivna reakcija. Prosto, valjda roditelj voli kada mu dijete uradi nešto što se drugima dopada... Što se tiče presjeka života, to mi se čini da bi bilo malo pretenciozno reći. Život u Srbiji nije bio prijatan, to je tačno, ali ta neprijatnost koju smo mi doživljavali u Srbiji ne može se porediti sa užasom kojeg ste vi doživljavali u Bosni. To je daleko od presjeka, najiskrenije. Izuzimamo li onu nesretnu djecu koja su prinudno mobilisana, izuzmemo li one poginule, u Srbiji nije bilo rata, što je ogromna razlika u odnosu na BiH".

Radiosarajevo.ba: Film se bavi i raspadom Jugoslavije i posredno efektima tih historijskih događaja. Bili ste i antiratni aktivista i hrabro ste govorili protiv režima Slobodana Miloševića. Kako vidite region danas, pa i te nesretne priče o mogućim novim sukobima kojima nas svako malo plaše. Plaši li Vas sve to?

"Ja sam neko ko se dosta kreće, dosta putuje. Putujući po regionu, po prostorima bivše moje zemlje, ja imam simpatičnih, prijatnih kontakata. Nisam nikada doživjela neku neprijatnosti. Razgovaramo prijateljski, nikad se ne svađamo... Ali, tako je bilo i prije onog rata.

Tako da ti lični utisci, prosto, samo govore o tome, da mi, naravno, možemo živjeti u miru. Nevolja, po meni, jeste što ekonomski nijedna zemlja u regionu nije uspjela da se iščupa i dođe u neko normalno stanje.

Nama, ustvari, ovi na vlasti, ja bih stvarno rekla u svim državama, kreiraju tu atmosferu stalno, iznova i iznova testiraju, dižu nacionalizam da bi odvratili pažnju od bijede i siromaštva.

U tom kreiranju, ja se iskreno plašim da je sve moguće, zaista se plašim šta će iz toga da zađe, kao ćemo se izvući, da li imamo pameti, da li imamo dovoljno iskustva da kažemo: "Čekajte ljudi, ne možete nam to ponovo uraditi". Nadam se da da, a iskreno ne znam".

Radiosarajevo.ba: Pratite situaciju i u Bosni, znam da ste aktivni i dalje. Koliko Vas zabrinjava ono što vidite u našoj zemlji? Možda se neke stvari sa strane mogu bolje vidjeti. Posebno, i ne slučajno, iz Srbije...

"Brine me, Bosna je prosto sklopljena u Daytnskom sporazumom kao država koja teško može da funkcioniše. Kako država koja je laka meta za različite utjecaje. Pored siromaštva koje je nesumnjivo, koje je jedan razlog onih na vlasti, imate zgodnu matricu kojom se taj nacionalizam može podupirati lijevo i desno, u svakom entitetu, a da bi svi ostali na vlasti.

Čini mi se da je situacija kod vas još komplikovanija. Iskreno rečeno, ja ne znam kako se iz tog može izaći. Ja sam ipak samoiživiljena. Nemam jasnih ideja. Nekako vam ne zavidim nimalo. Čini mi se da nije lako. Vidim da ima ljudi koji bolje shvataju situaciju, koji znaju i svataju da bi to moralo da se promijeni. Ali, da li ima dovoljno snage da se napravi funkcioalna država koja će nekako uspjeti, pa da nam svima bude bolje, a ne protiv ovih ili onih, ja stvarno ne znam.

Ja se pitam da li su mladi ljudi razumjeli užas rata i da li mladi ljudi imaju snage da negdje krenu i kažu: "E, sad je nama dosta". Poput one djece u Jajcu koji su rekli nećete da nas razdvajate, hoćemo da idemo zajedno u školu. Da li postoji ta snaga unutar tog nekog mlađeg dijela populacije?

Radiosarajevo.ba: Iskreno, dojmila me je jedna Vaša rečenica u filmu, odnosno događaj. To je ono kada ste za vrijeme krize i sankcija u Beogradu, dok ste svjedočili ogromnim redovima za hljeb, mlijeko ili pred bankama, imali namjeru da idete od jednog do drugog čovjeka i da ih pitate zašto su ponovo glasali za Miloševića uprkos užasnom stanju u koji su dovedeni. Kod nas u BiH se to danas dešava. Sve smo siromašniji, sve nas je manje, ljudi odlaze, a isti su na vlasti. Kako objašnjavate taj fenomen?

"Dvije su stvari tu u pitanju, vi imate svuda nažalost ogromnu populaciju stanovništva koje radi u državnim strukturama, javnim službama itd. Njima je to izvor prihoda. Jedan dobar dio te populacije je zaposlen voljom vlasti, a žive na ivici bijede. Nekako ste složili svoj život. Težak je, ali nekako funkcioniše. Vas plaši svaka promjena. Ja mislim, to je neki egzistencionalni strah. Ovako, nekako ću preživjeti. Ako se nešto desi, ko zna šta će biti.

Na nivou Srbije gledano, evo, imamo beogradske izbore za koji dan, to gori. Zapošljavaju po prigradsim opštinama, to nije normalno. Svi su dobili posao, čistačice, portiri... Svi su dobili nešto. Sad on treba da glasa. Shvata on da to nije Bog zna šta, ali on treba glasati protiv onoga ko ga je postavio! Sa bijedom se strašno lakše manipuliše. To je, nažalost, po tolikim knjigama napisano".

Radiosarajevo.ba: Kako generalno analizirate politiku samog predsjednika Aleksandra Vučića, na tragu ovog što vidimo u regionu, pa i ti odnosi sa eneitetom RS. Jedna je politika Vučića u Srbiji, koju Vi bolje razumijete, a druga u regionu, gdje se on postavlja kao faktor prema Evropi i Zapadu?

"Znate kako, ja stvarno mislim da imamo tu dvostruku politiku. Jedna je za unutrašnju, druga za spoljašnju upotrebu. Ona će trajati dok je on potreban Zapadu.

Ako usred neizvjesnosti hoće li dobiti podršku ili neće, Angela Merkel pozove Vučića da s njim razgovara, što će reći da mu saopšti šta se sljedeće od njega očekuje, mislim da je jasno. Što ne mislim da je loše jer svaka mala zemlja mora da vodi računa šta je interese velikih sila, inače će propasti. Nemam ja taj problem. Već imam problem što je onda njemu dozvoljeno, dok god je poslušan, da ovdje radi šta mu padne na pamet, a on zaista radi šta mu padne na pamet. Dobijete narod koji je žrtva velikih sila. A narod nikad nikog nije zanimao.

Vučić i Soba

Radiosarajevo.ba: Ima li sličnosti između Vučića i Miloševića. Ta podrška masa, utjecaj... Na koncu, bio je Slobin misnitar.

"Ja se nadam da je Vučić iz iskustva Miloševića nešto naučio. Možete vi dobiti mase, ali onog momenta kada se izgubiti podršku s polja, vi ste, zapravo, ako se vladate na način na koji se on vlada, izgubili glasove. To je pokazao slučaj Slobodana Milošević. To je izvor mog optimizma. To ne može da ide vječno, bez obzira na podršku masa. To se pretvori u stanje koje narod ne može da izdrži".

Radiosarajevo.ba: Politika Srbije prema Bosni i Hercegovini? Je li i ona licemjerna?

"Vjerovatno da jeste. Poenta i jeste o tome. Niko na vlasti nema ideju šta, zapravo, i koju vrstu odnosa on uspostavlja sa srpskom dijasporom. Nema sumnje da tu neki odnos treba da opstoji. On postoji u svim normalnim zemljama na svijetu, neka briga, pomoć, podrška. To je OK. Nevolja je kada se time manipuliše na štetu države u kojoj živi taj narod. A to je opet na nivou iste nacionalističke politike izazivanja nacionalizma. Tu nema iskrenosti u tim odnosima, to je samo interes. Pitanje gdje to može da vodi".

Ne vjerujem da će Srbija većinski krenuti za Rusima

Radiosarajevo.ba: Koliko je tu problem specifičan odnos sa Rusijom, čemu svjedočimo, kao i njezini utjecaji? 

"Rusija ima interese u cjelom ovom regionu, to nema nikakve dileme. Ja moram da priznam, nemam utisak da bi sad Srbija većinski krenula za ruskim ili bilo čijim interesima. Zaista imam taj utisak. Da oni imaju interes, to je jasno... Najbolje bi bilo da Rusi i Zapad sjednu i da se negdje van nas dogovore, van cijelog regiona. Da kažu tako će biti, pa bi mi rekli hajde da to vidimo. Svako će mešetariti po ovom području, dok su oni ustvari u sukobu.

Tokom devedesetih sam naučila da jedna mala zemlja zapravo jeste uvijek žrtva nekih drugih interesa.

Ako se možemo složiti da je rat zaustavljen u Bosni bombardovanjem, kao i u Srbiji, onda se postavlja pitanje što to nije urađeno odmah, već poslije pet godina. To znači da će se neki interesi lomiti lijevo ili desno. To ne opravdava nikog s ovog područja. Svi izvršioci su odavde. Najveća odgovornost na izvršiocima. To nije opravdanje već objašnjenje".