Srbija - Kosovo: Posljednja šansa za primjenu dogovorenog?

Delegacija diplomata zapadnih zemalja dolazi u Beograd i Prištinu. O tome šta se u narednom periodu može očekivati od dijaloga, za Deutsche Welle govori Marina Vulović iz njemačke Fondacije nauka i politika.

DW: Ove subote (21. oktobar) izaslanici pet zapadnih država putuju u region da ponovo pokušaju da posreduju između Srbije i Kosova. Šta očekujete od tih susreta?

Marina Vulović: Očekujem da će izvršiti veći pritisak na Srbiju i Kosovo da se vrate dijalogu i počnu da rade na primjeni Briselsko-ohridskog sporazuma. Ovo je posljednja šansa za implementaciju, pošto će sljedeće godine biti izbori u EU i SAD, što bi moglo da promijeni prioritete Zapada na Balkanu. Ujedno, i Srbija će u decembru održati izbore, što je u stvari još jedna taktika odugovlačenja. Nažalost, ne očekujem da će Briselsko-ohridski sporazum uskoro biti implementiran.

DW: Postojala je nada da će ove godine biti postignut napredak zbog geopolitičke situacije, saradnje između SAD, EU, Njemačke i Francuske, i Ohridskog sporazuma koji je postignut. Umjesto toga, situacija se progresivno pogoršavala: najprije u maju protesti s više povrijeđenih, a onda u septembru i napad na policiju. Odakle to nazadovanje?

Marina Vulović: Do tog nazadovanja dolazi zato što Srbija ne želi da primijeni sporazum, jer bi to značilo faktičko priznanje Kosova. Istovremeno, Kosovo ne želi da sprovede odredbe sporazuma koji se odnose na Zajednicu opština sa srpskom većinom iz straha od dalje destabilizacije i instrumentalizacije te Zajednice od strane Beograda. Destabilizujuće akcije na sjeveru Kosova odvlače pažnju od bavljenja suštinskim pitanjima kao što je međusobno priznanje.

DW: Evropska komisija još jednom je obećala plan koji podrazumijeva unaprijeđenje saradnje sa zemljama Zapadnog Balkana. Da li mislite da će taj plan biti efikasan?

Marina Vulović: Taj plan može da bude efikasan samo ako se nastavi takva politika i u narednom legislativnom periodu EU. Mi ne znamo da li će i sljedeća Komisija da stavi akcenat na proširenje. Pored toga, rukovodstvima nekih zemalja u regionu, recimo u Srbiji, ne bi išle na ruku reforme potrebne za pridruživanje jedinstvenom tržištu EU ili eventualno pridruživanje Evropskoj uniji. Mislim da će biti zemalja koje su više i one koje su manje posvećene reformama. Ali, jeste dobar znak to što izgleda da postoji nova dinamika u procesu proširenja kroz diferenciran i postepen pristup EU – sa većim „šargarepama“, odnosno većim finansiranjem.

DW: U vrijeme kada su se šefovi vlada Zapadnog Balkana sastali na godišnjem skupu Berlinskom procesu u Tirani, Vučić se u Kini sastao sa Putinom. Da li su u tom kontekstu odnosi Srbije prijetnja po bezbjednost na Balkanu? I ako jesu, zašto je onda Evropskoj uniji tako teško da sankcioniše Srbiju, odnosno šta može da se učini kako bi se od Srbije dobio jasan stav?

Bliske veze Srbije sa Rusijom jesu veoma problematične, ali takođe mislim da Srbija ima veće probleme od toga, poput demokratskog nazadovanja, pitanja vladavine prava, ograničenja medijskih sloboda, itd. Sadašnji režim u Srbiji jeste veća prijetnja regionalnoj stabilnosti.

Marina Vulović: A razlog za to što se čini da je EU toliko neefikasna u Srbiji jeste taj što je sadašnji režim Evropska unija u prošlosti podržavala. Pored toga, trenutno postoje i zemlje-članice Unije, poput Mađarske, koje otežavaju postizanje jednoglasne odluke u Savjetu EU o kaznenim mjerama protiv Srbije. Upravo zato su sljedeći izbori u EU toliko važni. Ako desničarske političke opcije budu ojačale u EU ili budu u stanju da formiraju vlade, to će vjerovatno rezultirati blažim stavom prema Srbiji u budućnosti.

Ali, postoje i mjere Evropske komisije koje se mogu nametnuti bez saglasnosti Savjeta EU, poput onih koje se odnose na smanjenje projekata finansiranih iz IPA-fondova. Trebalo bi uvesti neku vrstu restriktivnih mjera kako bi se poslao signal da je sa politikom popuštanja EU prema Srbiji gotovo. Pritom je važno da kaznene mjere ciljaju režim, a ne građane Srbije, jer je tamošnje javno mnjenje polarizovano, a režim bi mogao to da preokrene u antizapadni narativ, što je i činio godinama u javnim raspravama u samoj Srbiji.

DW: Poslije događaja od 24. septembra, Kosovo se osjeća nesigurno i radije ulaže u svoju bezbjednost, nego u normalizaciju odnosa sa Srbijom. Istovremeno, Vjosa Osmani izražava želju za redizajniranjem dijaloga. Šta mislite o tome?

Marina Vulović: Novi pravac u dijalogu vjerovatno bi podrazumijevao uravnoteženiji pristup EU u pregovorima. To takođe podrazumijeva preispitivanje trenutnih kaznenih mjera protiv Kosova i potencijalno uvođenje novih mjera protiv Srbije.

Pored toga, moraju se stvoriti odgovarajući politički i bezbjednosni uslovi za formiranje Zajednice. Bez tih uslova, teško je zamisliti kako bi to moglo da se uradi, a da Srbija to ne instrumentalizuje u sopstvene političke svrhe. Zajednica treba da služi kosovskim Srbima i njihovoj kulturnoj, vjerskoj i prosvjetnoj samoupravi, a ne Beogradu i njegovoj političkoj agendi. Svrha dijaloga je da poboljša život ljudi na terenu.

DW: Ako bi došlo do resetovanja dijaloga, kolika je vjerovatnoća da bi Zapad udovoljio zahtjevu Kosova da se ne osniva Zajednica u kojoj dominiraju Srbi na sjeveru zemlje?

Marina Vulović: Mislim da je to malo vjerovatno. Čak i sa uravnoteženijim pristupom, Zajednica treba da se koristi kao podsticaj Srbima da se integrišu u kosovske državne strukture. Bez toga, teško mi je da zamislim da bi Srbi to uradili. U isto vrijeme, uravnoteženiji pristup EU takođe podrazumijeva i pritisak na Srbiju da omogući autentičnije političko predstavljanje Srba na Kosovu.

DW: U Srbiji će opet biti novih izbora. Koliko je vjerovatno da će se odnos snaga u Srbiji promijeniti i u kom pravcu bi to moglo da ide?

Marina Vulović: Malo je vjerovatno da će opozicija pobijediti, ali bi im se šanse svakako povećale kada bi na izbore izašli kao jedinstvena lista. Ako bi to uradili, imali bi veoma dobre šanse da postignu rezultat koji bi vladajućim partijama djelovao prijeteće. Pa čak i ako ne pobijede, ali osvoje 30 do 40 odsto glasova, kako pokazuju neka nedavna istraživanja, to bi poslalo dobar signal srpskoj javnosti da je promjena moguća.

S takvim rezultatom, dobili bi veću platformu u parlamentu i medijima, i mogli bi efikasnije da se suprotstave dominantnim narativima vladajućih stranaka prije sljedećih izbora. Ovi izbori jesu izuzetno važni, jer bi mogli da budu prvi talas promjene političke plime u Srbiji – ali samo ako se opozicione stranke ujedine.

** Dr .Marina Vulović je naučna saradnica berlinske Fondacije nauka i politika na projektu „Geostrateška konkurencija Evropskoj uniji na Zapadnom Balkanu".