Prije 25 godina, Tuđman je u Hrvatskoj uveo kunu, valutu iz NDH

Punih 25 godina prošlo je otkako je kuna, podijeljena na 100 lipa, postala službena valuta Republike Hrvatske.

Taj historijski trenutak, kad su nove, lijepo dizajnirane novčanice i kovanice zamijenile privremeni hrvatski dinar, dogodio se 30.  maja 1994. godine kako i priliči, na tadašnji Dan državnosti. Bio je to jak ekonomski potez koji će eliminirati hiperinflaciju i Hrvatskoj donijeti finansijsku stabilnost, ali i toliko željeni simbol suverenosti, ali uvođenje kune nije teklo glatko, piše Večernji list.

Danas pomalo neobično zvuči podatak da kuna uopće nije trebala biti službena valuta. Naime, u augustu 1991. komisija za izradu novčanica, koju je osnovao predsjednik Franjo Tuđman i na njezino čelo postavio prvoga ministra financija Marijana Hanžekovića (mijenjao ga je akademik Dalibor Brozović), odlučila je da se trajni hrvatski novac zove – hrvatska kruna, a njezin stoti dio banica.

S prijedlogom se složila i tadašnja Vlada premijera Franje Gregurića pa je u decembru te godine u Narodnim novinama objavljena Uredba o Narodnoj banci Hrvatske u kojoj je pisalo: “Novčanice i kovani novac koji glase na hrvatsku krunu zakonsko su sredstvo plaćanja na području Republike Hrvatske”.

Uredba je ugrađena u zakon i bila na snazi sve do ljeta 1993., ali kruna nikad nije stigla do naših novčanika iako su umjetnici Miroslav Šutej, Šimun Šutej i Vilko Žiljak, koji su pobijedili na natječaju za izradu novčanica, već bili dizajnirali osam apoena tih novčanica te u münchenskoj tiskari Giesecke & Devrient izrađivali pokusne otiske. Tri su mjeseca boravili u Münchenu kad je iz Zagreba stigla depeša da se novac neće zvati kruna, nego kuna.

“Izbacio sam to jedno slovo viška i nikada nisam saznao ko je donio takvu odluku”, rekao je Žiljak Večernjakovoj novinarki prije pet godina.

U dostupnim izvorima nema podataka o tome tko je i zašto promijenio odluku o nazivu novca, ali bivši premijer Franjo Gregurić kaže kako je to mogao učiniti samo Tuđman.

Tuđmanu je, sjeća se Gregurić, smetalo to da se hrvatska valuta zove prema austrougarskoj kruni. Prirodnija mu je bila kuna jer je imala i historijsku poveznicu, a kuni se, kaže Gregurić, nije protivio ni tadašnji guverner Ante Čičin-Šain.

Kako god bilo, prijedlog da se ipak uvede kuna izazvao je žestoku političku raspravu u kojoj se tvrdilo kako nazivi kruna i banica nikako ne odgovaraju mladoj republici, ali i da je nepravedno zanemarena stoljetna hrvatska tradicija i kunino krzno kao drevno platežno sredstvo.

Zagovornicima promjene imena novca u prilog su išla i istraživanja: sva su pokazivala da većina građana želi kunu, a ne krunu. S tim argumentima deset zastupnika Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora predložilo je u maju 1993. izmjenu Zakona o Narodnoj banci Hrvatske te da se naziv hrvatska kruna zamijeni kunom. Očekivano, i u Saboru se podigla prava bura, podsjeća Večernji.

Neki bili za krunu

Polemike na saborskim sjednicama nisu se stišavale mjesecima. Smatrajući da još nije vrijeme za kunu, Županijski je dom u julu 1993. odgodio odluku o valuti. Na njegovu čelu bio je Josip Manolić, koji se u to vrijeme razišao s Tuđmanom, doduše zbog drugih razloga, te je zajedno sa Stjepanom Mesićem pripremao odlazak iz HDZ-a i osnivanje nove stranke.

Svi zastupnici HSLS-a zauzimali su se za krunu, među njima i sin slavnoga kipara Mate Meštrović, koji je tvrdio da bi uvođenje kune izazvalo štetne posljedice i u Hrvatskoj i na međunarodnome planu jer bi se Hrvatsku povezalo s Pavelićevom NDH.

SDP-ov Zdravko Tomac također se protivio kuni smatrajući da bi njezino uvođenje izazvalo nove podjele među Hrvatima, a protiv je bio i književnik Ivan Aralica, koji je tvrdio da kuna nikad u povijesti nije bila novac.

Takav je stav zastupao i sveučilišni profesor, povjesničar Miroslav Brandt, koji je isticao da kunovina, na koju su se najčešće pozivali zagovornici kune, nije novac, nego porez.

Pavelić: “Ideja je moja”

Zagovornici kune obrazlagali su pak da je ona puno starija od NDH, da je poseban oblik poreza bila još u doba narodnih vladara i da se njome plaćalo u naturi u 11. stoljeću.

Na površinu je isplivao i malo poznat podatak da su i partizanske vlasti od 1941. do 1945. izdale 35 novčanica na kojima je vrijednost bila izražena u kunama i dinarima.

Dakako, treba spomenuti i to da je vođa Ustaškoga pokreta Ante Pavelić tvrdio kako je ideja o kuni njegova te da ju je još 1934. planirao uvesti kao službenu valutu u ustaškoj emigraciji. Tada su i iskovali srebrnjak od 5 kuna.

U memoarskoj knjizi "Doživljaji", koju je Despot infinitus izdao 2015., Pavelić piše: "U tu svrhu zamislio sam simbolički kovati srebrni novac u vrijednosti od pet kuna. Naziv, koji sam dao toj novčanoj jedinici, podsjećao je na historijsko ime kuninog krzna, što je bilo u dalekoj prošlosti platežno sredstvo u našoj domovini, posebno na dunavskom području, i to smatrano kao najzdravije platežno sredstvo.”

Da je konfuzije bilo i u saborskom Klubu zastupnika HDZ-a, pokazuje “Tuđmanov transkript” s noćne sjednice Predsjedništva HDZ-a održane 26. jula 1993. u Predsjedničkim dvorima, tri dana prije konačne saborske odluke o kuni.

Na toj sjednici, koja je pod Tuđmanovim predsjedanjem počela u 20.15, a završila u 23.50, vrh stranke razgovarao je o posve drugim temama (o zahtjevima za zaokret u unutarnjoj i vanjskoj politici te o nacrtu programa HDZ-a), no na kraju sjednice za riječ se javio akademik Dalibor Brozović. – Ja imam jednu stvar, mislim da je vrlo važna – otvorio je Brozović temu o uvođenju kune i nastavio: – Danas je raspravljao Klub zastupnika. Bilo je zauzeto stanovište Predsjedništva i bilo je jasno dano da ćemo glasati za onakav prijedlog Zakona o Narodnoj banci, s onakvom kombinacijom imena kako je u prijedlogu (kuna i lipa, nap.a). A Klub je (zaključio) čak da nema argumenata i da nije dobro prosuđeno... – izvijestio je Brozović o stajalištu HDZ-ovih zastupnika, koji su smatrali kako “nije ozbiljno” nekoliko puta mijenjati odluku o valuti. – I, šta je zaključeno? – upitao je Tuđman. – Zaključeno je da bude kuna i banica, u Klubu zastupnika – odgovorio je akademik.