Prošlo je 21 godinu od smrti Gojka Šuška: Bio je 'mastermind' Herceg Bosne

 Gojko Šušak bio je dugogodišnji Tuđmanov ministar odbrane i drugi najutjecajniji političar u Hrvatskoj u Tuđmanovo vrijeme.

Umro je 3. maja 1998. godine, prije 21 godinu.

Mjesto ministra odbrane Šušak je preuzeo u septembru 1991. godine, a na tom je poslu ostao do smrti, u 53. godini. Umro je od malignog tumora.

Kao ratni ministar obrane, Gojko Šušak sigurno je imao znatne zasluge za vojnu pobjedu u ratu u Hrvatskoj.

Međutim, njegova krivica za haos u hrvatskoj unutrašnjoj politici, kao i u hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini, nesporno je veća od njegovih ratnih zasluga, piše portal Telegram.hr.

Kada je Šušak umro, Ministarstvo obrane bilo je u toliko nekontroliranom stanju da je čak i tvrdi HDZ-ovac, dr. Andrija Hebrang, koji je naslijedio Šuška u MORH-u, javno govorio kako ga SIS, ondašnja kontraobavještajna služba Ministarstva odbrane, prati i prisluškuje. Pojedini generali Hrvatske vojske, kao i visoko rangirani političari, govorili su da im agenti SIS-a prijete ubistvom.

Stvorio i nadzirao zloglasni SIS

Djelatnici Sigurnosno informativne službe (SIS) bili su tokom 1990-tih umiješani u niz skandala s trgovinom drogom, pokušavali su se (i uspijevali) infiltrirati u medije, te su špijunirali ne samo vojnike nego i civile. Zanimljivo je da je SIS, skupa s ondašnjoj vojnom obavještajnom službom, sredinom 1990-tih bio formirao posebnu grupu za djelovanje u medijima. Pripadnicima te grupe nudili su visoke vojne činove.

Gojko Šušak stvorio je i nadzirao SIS suradnji s Josipom Perkovićem, obavještajcem osuđenim na doživotni zatvor u Njemačkoj zbog ubistva emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Minhenu.

Opravdano ozloglašeni SIS, čiji bivši agenti i danas pokušavaju ponešto petljati po dijelu hrvatskih medija, samo je jedan od većih Šuškovih grijeha.

Ovaj ministar odbrane, koji je za ličnog čuvara uzeo jednog od ubica srpske porodice Zec u Zagrebu, odgovoran je i za malo gore stvari do zloupotrebe vojne obavještajne službe u svrhu unutrašnjih političkih obračuna.

Tuđmanov guverner za Herceg-Bosnu

Gojko Šušak bio je, naime, Tuđmanov guverner za Herceg Bosnu. Posljedice politike Herceg Bosne danas su bolno vidljive. Hrvata je u Bosni i Hercegovini sve manje, hrvatski politički utjecaj u Bosni i Hercegovini približava se nuli, a niz političkih i vojnih čelnika Herceg Bosne osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne zbog ratnih zločina, koji nesumnjivo jesu počinjeni, ali za koje neki od osuđenih zapravo nisu krivi.

U Herceg Bosni postojala je, definitivno, dvostruka linija komandovanja, koja je kretala od Gojka Šuška prema Mati Bobanu, predsjedniku Herceg Bosne, pa Dariju Kordiću, da bi na terenu često odlučivali razni notorni zločinci, poput Mladena Tute Naletilića, međunarodnog kriminalca, koji je imao skoro neograničeni pristup Šuškovu kabinetu.

Šuškovo Ministarstvo odbrane dugo je vremena štitilo i Ivicu Rajića jednog od najzloglasnijih hercegbosanskih ratnih zločinaca.

Skrenuo HDZ prema radikalnoj desnici

Politika Herceg Bosne dovela je Hrvatsku u tešku međunarodnu izolaciju; toliko tešku da na sahrani Franje Tuđmana nije bilo ni jednog važnijeg zapadnoeuropskog državnika.

Tuđman jeste bio glavni ideolog tzv. Hrvatske republike Herceg Bosne, ali Gojko Šušak neposredno je upravljao Herceg Bosnom, političkim tijelom čije su oružane snage izvršile udruženji zločinački poduhvat (UZP) i osnovale koncentracione logore u Hercegovini, zbog kojih je svjetska javnost svojedobno Hrvatsku izjednačavala sa Srbijom, a Tuđmana sa Slobodanom Miloševićem.

Kada je riječ o Šuškovoj ulozi u HDZ-u, njegova je moć bila neupitna gotovo do smrti.

Šušak, u kojeg je Tuđman imao puno povjerenja, pomogao je skrenuti stranku prema radikalnoj desnici, a Hrvatsku prema operetnoj diktaturi.

Takva je politika dovela do potpunog HDZ-ova sloma na izborima 3. januara 2000.godine, samo mjesec dana, nakon što je u decembru 1999. preminuo i Franjo Tuđman.