Hrvatski medij: "Dodik je ogavan lik - šepuri se s Milanovićem, a opalio nam samo takvu šamarčinu"

"Ogavan lik: Dodik se šepuri po Hrvatskoj, uživa na Hvaru s Milanovićem, a dao nam je samo takvu pljusku u Prijedoru" - naslov je ovo teksta koji su danas objavile uvažene kolege iz Slobodne Dalmacije.

Njihov tekst objavljujemo u cijelosti, bez intervencija:

"Ove i sve prijašnje godine "Oluju" smo slavili u Kninu, jer tamo je počeo i završio Domovinski rat, a Srbija je opijelo za žrtve održala u Prijedoru. Veliko je zlo i podlost odabrati Prijedor u Bosni i Hercegovini za takvu vrstu komemoracije, imajući na umu činjenicu da su srpske paravojne formacije u tom kraju počinile strašne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima.

I povjesničari i analitičari kažu da su jedni od najogavnijih zločina počinjeni u tom gradu, kada su čitana svjedočanstva, zavladao je muk i na Haaškom sudu. Čak i oni koji su dokumentirali zločine diljem bivše Jugoslavije ostajali su šokirani bestijalnošću srpske vojske u Prijedoru. Takvih odvratnosti ne bi se posramili ni najokorjeliji nacisti.

A tko je to odabrao i na taj način poslao poruku? Aleksandar Vučić i njegov "braco" Milorad Dodik. Da, baš taj Dodik koji se prije nekoliko dana šepurio po Hvaru. Došao je na poziv hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.

Pokolj u Prijedoru odnosi se na golem niz ubojstava, mučenja, silovanja, sakaćenja, masakra koji su nad oko 5000 nesrpskih stanovnika (muslimana - Bošnjaka i Hrvata) počinili JNA i srpska paravojska u okolici i u samom Prijedoru 1992. tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Po masovnosti, to je drugi najveći masakr u ratu u Bosni, nakon genocida u Srebrenici.

I onda izaberu taj grad u kojem će imati opijelo za "Oluju"? U tom gradu su Vučić i Dodik jedino mogli kleknuti i zatražiti oprost za ono sve što su napravili njihovi sunarodnjaci, a oni i dalje taj zločin "podgrijavaju".

U Prijedoru je teško nabrojiti sve zločine koji su počinjeni protiv muslimana ili Hrvata, ali jedan je posebno mučan: Masakr na Korićanskim stijenama - 21. kolovoza 1992. godine. Spomenutog dana više od 200 Prijedorčana izdvojeno je iz prognaničkog konvoja od strane srpskih policajaca na planini Vlašić, na lokaciji Korićanskih stijena.
Civilima (Bošnjacima) je naređeno da stanu na rub provalije, a potom im je pucano u leđa. Nakon što su civili popadali u 100 metara duboku provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i dodatno pucati kako nitko ne bi preživio. Ipak, nekoliko ih se spasilo ranijim bacanjem u provaliju, a oni su poslije svjedočili na Haaškom tribunalu na suđenjima ratnim zločincima. Na svaku obljetnicu masakra baca se 250 ruža u provaliju.

"Život je bio jako težak i mučan. Kretanje nam je bilo ograničeno. Ako biste otišli nešto kupiti u dućan, morali ste nositi bijele trake. Na prozorima naših kuća i stanova morale su biti izvješene bijele zastave...", ispričala je jedna od svjedokinja, čije je svjedočanstvo postalo i dio dokumentarnog filma Zločini pred Tribunalom: Prijedor, u produkciji Outreach programa haaškog Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, navodi Deutsche Welle.

Film je premijerno prikazan u Novom Sadu i u Beogradu i govori o zločinima u općini Prijedor, tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Kroz riječi svjedoka na suđenjima, ali i tužitelja, sudaca i optuženih, film je mučno svjedočanstvo o monstruoznim zločinima koji su počinjeni nad mulimanima (Bošnjacima) i Hrvatima u Prijedoru.

Više od tri tisuće žrtava nesrpske nacionalnosti zabilježeno je na području Prijedora za vrijeme rata u BiH. Od toga je oko 1300 u Kozarcu i okolini. Neki od njih bili su u logorima Keraterm i Omarska, neki odvođeni na Korićanske stijene, neki u logor na Manjaču, neki su završili u masovnoj grobnici u Tomašici, a neki se do danas vode kao nestali. Satisfakcija obiteljima žrtava teško da može biti bilo kakva presuda ili kazna, slažu se u Prijedoru, ali je presuda Karadžiću na doživotnu robiju za masovna ubijanja, protjerivanja i genocid u Srebrenici dobar početak za suočavanje s onim svim što je počinjeno u proteklom ratu.

Redatelj dokumentarnog filma o ratnim zločinima u Prijedoru Petar Finci kaže da je želja da se pruži prostor žrtvama da govore i da se ova svjedočanstva, kao pouka, ostave u amanet mladim generacijama.

"Ovo je isto tako način da se ostavi priča žrtava, jer će transkripte njihovih svjedočenja rijetko tko čitati. Vjerujemo da ćemo ovako doprijeti do šireg kruga publike i da će priča žrtava doći do više ljudi", kaže Finci.

U općini Prijedor su tijekom rata postojala tri logora: Omarska, Keraterm i Trnopolje. Jedan od preživjelih logoraša je u filmu rekao: "Bilo je ljudi koje izvedu pa ih tuku, tuku..., a onda ga vrate, a on je mrtav pa ga samo bace unutra u sobu."

Svedočenje mladića koji je preživio masovno strijeljanje glasilo je ovako: "Koliko je trajalo - ja ne znam. Znam da je nekoliko ljudi ispred mene, možda četvero, petero, šestero ljudi... palo, pokošeno. Tako da su mene pogurnuli unazad, ali ne na leđa, već sam se ja uspio skupiti potrbuške. Tako da su tri do četiri čovjeka pala meni na leđa, ovako do pola leđa. To su bili mrtvi ljudi, pokošeni ljudi."

Istraživačko-dokumentacijski centar (IDC) navodi da je u razdoblju od 1991. do 1995. u izravnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5209 građana Prijedora, od toga 4093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata. Na oko dvadesetak kilometara jugoistočno od Prijedora nalazi se masovna grobnica u kojoj su do sada pronađeni posmrtni ostaci oko 400 tijela ubijenih, uglavnom Bošnjaka, ubijenih na području prijedorske općine 1992. godine", piše Slobodna Dalmacija.