Noć emocija u Gimnaziji Dobrinja: Profesor okupio generacije bivših učenika

Inače „profa Veca“, kako ga odmila zovu učenici ove škole, jedan je od nesvakidašnjih primjera kako nastava i čas geografije mogu biti ispunjeni smijehom i dobrom energijom, a da se pritom usvoji i potrebno znanje.

Profesor je organizirao čas za bivše učenike iz svih generacija kojima je predavao od 2001. kada je počeo raditi u Gimnaziji Dobrinja. Ideju je, kako kaže, dobio od svojih bivših učenika.

"Radi se o generacijama škole koje nisu imale priliku da idu u ovu moderno opremljenu zgradu nego su školu završavali u podrumima. I pored toga uspješno su učili te znanjem prestigli svoje profesore. Njihova je želja bila da se održi čas u amfiteatru škole koji oni nisu imali".

Profesor Zubić kaže da je jedva čekao vidjeti svoje učenike. Iako zahvaljujući društvenim mrežama ima kontakt s mnogima od njih, ovo je bila jedinstvena prilika da ih vidi na okupu.

Kroz Gimnaziju Dobrinja prošle su hiljade učenika. Mnogi od njih danas su uspješni u svojim profesijama, doktori, profesori (upravo u Gimnaziji Dobrinja), inženjeri, novinari, glumci, pjevači...

Profesor Zubić često je znao dobiti razred koji je trebalo „dovesti u red“. Isključivo iskrenim i prijateljskim odnosom je to i uspijevao i danas se samo s osmijehom, ali i ponekom suzom sjeća tih dana. Tokom dva sata koliko je trajalo druženje evocirane su uspomene i dogodovštine koje su obilježile svaku generaciju.

"Teško je bilo odlučiti šta im pričati na ovom času, ali na kraju sam zaključio da je najbolje pričati dogodovštine i komične situacije kroz školovanje. Nisam krio oduševljenje što ih vidim, a oprostili smo se uz želju da se ove manifestacije češće događaju. Ovo će uvijek biti njihova škola i sva djeca koja su u nju išla imaju specifičnu vezu s ovom školom. To i čini Gimnaziju Dobrinja specifičnom i najboljom", kaže profesor Vedran.

Ono što je interesantno je da je profesor Vedran u Gimnaziji zamijenio svog oca profesora Vladimira koji je radio u ovoj školi i također važio za omiljenog profesora.

Noć koja je bila ispunjena smijehom, emocijama, sjećanjima bit će nastavljena nekom drugom prilikom. Na kraju sve je prošlo zajedničkom fotografijom, ali i emotivnim porukama koje su učenici ostavljali u svesku sjećanja.