FOTO: Znate li priču o Mojmilu i Dobrinji?

Organizacija Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu, čiju smo trideset prvu godišnjicu obilježili ovog februara, značila je i promjenu kulisa grada, koje će bosanskohercegovačka prijestolnica zadržati do danas. 

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Grad i obližnje planine dobile su nova naselja, hotele, sportske sadržaje, ulice su dotjerivane, mnoge prvi put asfaltirane, studentski domovi u Nedžarićima dobili su dodatnu zgradu...

Priču o sarajevskim naseljima izgrađenim pred Olimpijadu svakako bi trebalo početi od Mojmila i Dobrinje - stambenih naselja koja danas predstavljaju veliki dio grada Sarajeva i čine dom za desetine hiljada ljudi.

Naselja Mojmilo i Dobrinja izgrađena su '80-ih godina, a izvela ih je projektantska kuća DOM. Kao i njihov prethodnik, naselje Alipašino Polje građeno u '70-im godinama (od milošte nazvano "Sadaka City"), planiranog kapaciteta od oko 10.000 stanovnika, ova nova naselja predstavljaju jedan, tada već uobičajen način planiranja i finansiranja masovne stanogradnje širom bivše Jugoslavije. 

Nekada je selo Dobrinja bilo čifluk, no s vremeom je odlučeno da se u sklopu širenja Grada pravi veliko naselje koje će se zajedno s Mojmilom koristiti za smještaj naglo rastućih kontingenata "novih" stanovnika u urbanim sredinama. 

"Selo Dobrinja je dobilo ime po rječici Dobrinji koja dolazi s južnih padina Trebevića (u rijeku Dobrinju se ulijeva rijeka Lukavica). Čak je u Austrougarskom periodu kroz selo Dobrinja išla uskotračna pruga od Ilidže do Kobiljdola (današnji Kasindol)", kazao nam je historičar i arhivist Velid Jerlagić.

Ubrzanom gradnjom formirana su naselja Mojmilo i Dobrinja, koja su prvobitno mogla udomiti privremene stanovnike u funkciji olimpijskog sela, da bi kasnije ti kapaciteti postali domovi Sarajlija. 

Mojmilo je namjenski bilo građeno za potrebe Olimpijade ("Olimpijsko selo"). Na Dobrinji su živjeli novinari i drugo službeno osoblje za vrijeme Olimpijade. Kad je završena Olimpijada, stanovi su dodijeljeni radnom narodu Sarajeva. Mnogi ljudi iz centra grada su tada došli na Dobrinju i Mojmilo.

Planirana su kao "mali gradovi", no nisu u svojoj realizaciji dobila one planirane kapacitete koji bi im omogućili normalno funkcioniranje. Stanovnici ovih naselja su svoje druge potrebe, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kulturne, rekreativne, komercijalne, zadovoljavali u drugim, razvijenijim dijelovima grada. 

Prva faza izgradnje naselja završena je još 1983. godine, kada je izgrađena Dobrinja 1 i 2. Dva oveća kvarta, jedna škola i trolejbuska veza s gradom bila su osnovna struktura tadašnjeg izgleda naselja. Uskoro se toj slici pridružuje još jedna škola, a onda i Dobrinja 3. Nova škola i nova dva kvarta, Dobrinja 4 i 5 izgrađeni su i useljeni neposredno pred početak rata. Dobrinja 4 i dijelovi Dobrinje 1 danas pripadaju bh. entitetu Republika Srpska.

Tek sada se, u posljednjih nekoliko godina, ova naselja dopunjuju sadržajima, kako bi njihovo funkcioniranje podržalo i njihovu stvarnu održivost. Naročito u tome prednjači Dobrinja (vjeruje se da ima oko 40.000 stanovnika), koja je dobila niz kvalitetnih sadržaja iz polja obrazovanja, kulture i sporta, a očekuje se i poboljšanje kvalitete saobraćajne povezanosti, javnog transporta.