Katalonija po uzoru na bivšu Jugoslaviju, ipak Rahoj nije Milošević

Vlade država širom Evrope uglavnom ne pokazuju zainteresovanost za uzrok katalonske nezavisnosti, medjutim vlade u Berlinu, Parizu, Londonu i drugim evropskim državama ne žele raspad Španije i ne misle da separatisti imaju pravnu ili političku osnovu za to, piše danas Financial Times (FT).

Kada je u pitanju bliža analiza situacije, ujedinjeni front EU prikriva slabu kariku ili dvije, navedeno je u analizi FT, uz navođenje primjera nekadašnje jugoslovenske republike Slovenije.

Dok su katalonski separatisti napredovali sa kampanjom riječi podrške upućene su iz Slovenije. Predsjednik Slovenije Borut Pahor je 1. oktobra, kada je Madrid haotični referendum o nezavisnosti Katalonije proglasio nezakonitim, rekao je da su mnogi Slovenci "srcem" uz narod Katalonije.

Emotivna privrženost Slovenaca prema katalonskim separatistima je razumljiva, navedeno je u članku.

Slovenci su na referendumu 23. decembra 1990. glasali za otcijepljenje od Jugoslavije, a 25. juna 1991. slovenačka skupština je usvojila Temeljnu istinu o samostalnosti i nezavisnosti Slovenije i preuzela kontrolu svojih granica, čime je ta republika izašla iz bivše SFRJ.

Poslije toga je počeo desetodnevni rat, jer jugoslovenska vlast nije priznala slovenačku samostalnost, a koji je završen odlaskom pripadnika JNA iz Slovenije.

"Slovenci porede svoje iskustvo kao malog naroda koji živi pod, kako su tada smatrali, dominacijom Srba u Jugoslaviji, dok je Katalonija pod vlašću Madrida", piše Financial Times.

Kako je navedeno, lider separatista u Kataloniji Karles Pudždemon posjetio je Sloveniju 1991. godine i "divio se mirnim i demokratskim načinima na koje Slovenci postigli svoje ciljeve".

Ipak, stanovnici Katalonije nisu ujedinjeni kada je u pitanju nezavisnost kao što su bili Slovenci. Izlaznost u Sloveniji bila je veća od 90 posto, a 90 posto Katalonaca glasalo je za nezavisnost od Španije, ali je u Kataloniji izlaznost bila 43 posto. Birači koji su bili protiv nezavisnosti bojkotovali su referendum.

Kataloniji nedostaje kompaktnost Slovenije, piše u članku. Prema podacima katalonskih vlasti iz 2013. godine, oko 46 posto stanovnika Katalonije govori španski kao glavni jezik, 36 posto govori katalnonski, a 12 posto oba jezika podjednako.

Dodaje se da je jasno da većina onih koji govore španski jezik žele da njihov region ostane dio Španije.

FT navodi da postoji razlika i kada je u pitanju liderstvo. Može se smatrati da premijer Španije Marijano Rahoj ima "težak" pristup katalonskoj krizi, ali on nije nekadašnji diktator Francisko Franko, niti bivši srbijanski lider s kraja 20. vijeka Slobodan Milošević. Španija je demokratija.

Ocjenjuje se da je možda najveća razlika ta što je referendum o nezavisnosti Slovenije dobio podršku moćnih stranih vlada. Katalonija i Kurdistan nisu imali takvu podršku.