Zatvorene na neodređeno: Gdje i zašto su nestale kineske radnje iz BiH

"Bilo je nevjerovatno, Kinezi su bili svuda. Danas svi napuštaju Bosnu i Hercegovinu", ispričao je jedan od taksista za Balkandiskurs.

Danas je gotovo nezamislivo da je sedam kilometara duga ulica prije 15 godina bila "nezvanična Kineska četvrt Sarajeva". Danas se tu nalaze automehaničarske radnje, prodavnice namještaja i piljare.

No, uprkos tome što danas u ulici Safeta Zajke postoji samo šačica kineskih radnji, u BiH ima mnogo Kineza koji tu i dalje žive. Za njih BiH odavno više nije mjesto za sticanje profita, nego je postala njihov dom, zbog čega su riješili da ovdje žive, zasnuju porodicu, pa čak i da umru.

Najviše trajnih viza u BiH izdato Kinezima

Broj kineskih doseljenika smanjio se između 2015. i 2016. godine, ali je Kina i dalje jedna od zemalja iz koje je stiglo najviše imigranata. Prema podacima Ministarstva za unutrašnju sigurnost za 2016. godinu, najviše trajnih viza izdato je kineskim podnosiocima zahtjeva, koji čine više od 20 posto ukupnog broja.

"Mnogi od nas stižu iz provincije Zhejiang. Svakih nekoliko mjeseci putujem u Kinu da donesem robu za mene i ostale", kazao je Xiaohui from Wenzhou.

Sebe opisuje kao muškarca koji nije namjeravao da živi u BiH, sve dok se nije oženio djevojkom čija je porodica otvorila prodavnicu u Sarajevu početkom 2000-tih. Od njene porodice naslijedio je prodavnicu koju vodi već šest godina.

"Mnogi Kinezi napuštaju Bosnu. Vraćaju se kući u Kinu ili su prešli u Tržnicu Arizona u distriktu Brčko", objašnjava on.

Zbog loše ekonomske situacije i slabog poslovanja, Xiaohui je zabrinut za budućnost. Iako mu je supruga naturalizovana Bosanka, dogovorili su se da će djecu odgajati u Kini, a ne u BiH.

Napustili zemlju zbog poreskih propisa

Boqin iz Guangzhoua, 20-godišnja je pokćerka drugog vlasnika kineske radnje, koja kaže da su nagomilani dugovi prema državi jedan od razloga što su se mnogi Kinezi doslovno "spakovali i otišli".

"Mnogi od nas nisu upoznati s ovdašnjim poreskim propisima. Vlada ne kaže ništa, ambasada ne kaže ništa. Niko nam ništa ne objašnjava, a postoji i jezička barijera", ističe Boqin.

Činjenica da nisu dobro obaviješteni o poreskoj politici i o tome na šta će taj novac biti potrošen doprinijela je masovnom egzodusu kineskih trgovaca iz Sarajeva. Mnogi su otišli da bi izbjegli odgovornost zbog ogromnih dugova.

"Ovdje je tako mirno, ali ovdje sam samo da bih radila za strica. Kada zaradim dovoljno novca, vratit ću se u Kinu i zasnovati porodici", zaključuje Boqin.

Velike korporacije "brišu" male kineske radnje

Nestanak kineskih radnji i kineskih migranata iz BiH ima i svoju drugu stranu. Riječ je o sazrijevanju bosanskohercegovačke ekonomije, zbog čega velike korporacije počinju prepoznavati investicione potencijale.

Baka Jun u BiH živi već 15 godina, gdje je s mužem otvorila diskont obuće u ulici Safeta Zajke. Ona kaže da je otvaranje privatnih shopping centara odgovorno za zatvaranje velikog broja kineskih radnji. Zbog manje stope poreza na uvoz velike količine robe, velike korporacije su u prednosti u odnosu na mala, porodična preduzeća.

"Svi moji prijatelji su otišli, ali ja neću. Putujem u Kinu za praznike, ali uvijek se vraćam u Sarajevo. Tu je moj dom i dom moje porodice", zaključuje Jun.