Veliki britanski medij o Sarajevu: Grad koji ima dušu

Britanski medij The Evening Standard, koji je svoje prvo štampano izdanje izdao 1827. godine, napisao je priču o Sarajevu koja vas neće ostaviti ravnodušnim.

Novinarka Suzanne Moore bila je u posjeti Sarajevu i oduševljeno napisala tekst koji je izdat u štampanom, ali i digitalnom izdanju ovih novina. 

Kako navodi "već dugo je fascinirana Sarajevom koje se još naziva i 'Jerusalem Europe'".

Emotivan prikaz Sarajeva za britansku javnost, Suzanne je spremila osvrćući se na bosanskohercegovački suživot i toleranciju, pa navodi da "U gradskom centru, katoličke i pravoslavne crkve, džamije i sinagoge, sve stoje jedne do drugih. Do Drugog svjetskog rata, preko 20 posto populacije u Sarajevu bili su sefardski Jevreji. Ljudi svih religija živjeli su mirno i jedni pored drugih godinama". 

Rat je neminovna tema za građane i građanke Sarajeva, te njegove duboke ožiljke u gradu možemo pronaći i danas, a Suzanne navodi da "čak i u doba rata u Bosni i Hercegovini, te brutalne opsade Sarajeva, građani i građanke su živjeli skupa, radili, čak i ako je ovaj rat bio etnički konflikt. Po gradu se nalaze natpisi za slobodu Palestine".

Novinarka je Sarajevo posjetila sa svojom kćerkom, koja kako navodi na Balkan gleda kao mjesto jeftinog odmora, nevjerovatne historije ali i - rave scene. 

"Na Balkanu postoji i prelijepa obala Jadranskog mora u Hrvatskoj, ali ako želite razumjeti cijelu dušu regiona, idite u Sarajevo. To je izvanredno mjesto", dodaje Suzanne.

Opsada Sarajeva koja je trajala skoro četiri godine, a bila je duža od historijske opsade Leningrada u Drugom svjetskom ratu, Suzanne je ostavila u "šoku". 

"Srpski snajperi su bili oko brda Sarajeva. Nije bilo hrane, struje, a grad je samo 10 godina prije, u 1984. godine bio centar svijeta. Tada su se u Sarajevu održavale Zimske olimpijske igre. Otišli smo i sa žičarom da bi vidjeli napuštenu bob-stazu na Trebeviću".

Osvrnula se i na historiju atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda gdje navodi da je "Sarajevo je uvijek bilo bitno za historiju. U Sarajevu možete stati na mjesto gdje je Gavrilo Princip upucao Franza Ferdinanda, što je rezultiralo početkom Prvog svjetskog rata".

Ali, navodi i da u Sarajevu nije sve edukativno. U Sarajevu je moguće vidjeti i raditi sve što vam srce želi. 

"Jeli smo ćevape, male 'kobasice' sa roštilja u svježem somunu. Moja kćerka koja je vegetarijanka jela je pite, salate, patlidžane, dolme, čorbe i grah. Pušila je šišu, a ja sam pila gin i tonic. Iz kafića smo posmatrale ljude koji prolaze". 

Živopisno je opisala i Baščaršiju, te prodavnice koje prodaju sve - od mjesta gdje možemo da jedemo do prodaje replika dizajnerskih torbica, ali i da se nahrane golubovi pored Sebilja. 

Za preporuku mjesta gdje morate popiti kafu, Suzanne je izabrala dva - kafić "Tito" i Holiday Inn. 

"Izađite u Holiday Inn pored Aleje Snajpera, gdje su se svi ratni reporteri i reporterke sastajale", navela je. 

Sarajevski humor je neizostavan dio i ovog putopisa, a Suzanne je cijenila "crni humor" Sarajlija i Sarajki koji su prošli opsadu grada. 

Kao primjer humora, navela je spomenik IKAR konzervi kod Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. 

"U toku opsade, UN je zračnim putem dostavljao i bacao hranu stanovnicima Sarajeva koja je ostala iz Vijetnamskog rata i kojoj je već davno prošao rok. Čak je ni psi nisu htjeli jesti". 

A sarajlijama i sarajkama je dobro poznat recept za burek od Ikar mesa koji je u ratnom Sarajevu bio uspomena na "pravi" burek, pa su mahale nekada i zamirisale ovom delicijom tokom opsade. 

"Na zgradama možete vidjeti otiske rata. Postoje i Sarajevske ruže na ulicama.
A ljudi? Neki žele pričati o politici, a neki ne", primjetila je Suzanne. 

"U baru u kojem svira samo Tom Waits, okićenom bosanskim parolama i datumima genocida, jasno je pokazan stav. U kojem gradu još možete šetati pored rijeke i pronaći trg imenovan nakon Susan Sontag koja je u Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo došla kada niti jedan drugi ratni novinar nije htio?"

Susan Sontag, koja je sa razlogom postala počasna građanka Sarajeva, uvijek je ukazivala na to da su fenomen tog ratnog vremena ustvari bili ljudi sa kojima je ona radila.

Susan Sontag, osoba koju su nazivali posljednjom intelektualkom, bila je jedna od rijetkih koja je shvatila da je ono što se odvija u Sarajevu početak jednog novog vremena, te je među prvim rekla da se u Bosni odvija genocid koji svijet mora zaustaviti. 

"Rat u Bosni i Hercegovini je u zapadnim medijima i javnosti bio dugo ignorisan, što je sramno, ali sam pronašla 'heroja' Sarajeva koji je na turneju došao preko 'Tunela Spasa' - Bruce Dickinsona", kaže Suzanne i dodaje da joj je "mladić u Metallica majici objasnio je kako je Dickinson došao sa svojim solo bendom u ratnu zonu i nastupao u opkoljenom Sarajevu. Motorhead je otkazao svoju svirku, ali Dickinson je došao. Band se vozio u žutom kamionu sa Roadrunner muralom sa strane, ne vojnim vozilom, već civilnim, a ono što su vidjeli promijenilo im je živote".

"Vidjeli su ljude koji su ubijani ispred njih, 'srednjovjekovne' uslove života u Sarajevu, vidjeli su stvarno lice rata, te šta se desi kada su osnovni uslovi za život uzeti.
Dickinson je sebe doveo u stvarnu opasnost sa ovom turnejom, ali ja sam je pronašla kao veliku inspiraciju. Sva slava internacionalnom jeziku heavy metala!", završila je Suzanne svoj putopis o Sarajevu. 

Sarajevo je zasigurno grad dobrog provoda, muzike, historije, ali i grad u kojem svaki posjetitelj i posjetiteljka mogu naći nešto što će im se zauvijek urezati u sjećanje i postati dio njih. 

A sjetimo se, za kraj teksta, i urbane legende Sarajeva koja kaže da "ko jednom popije vode sa Baščaršije, vraća se u Sarajevo opet".