Svaki peti građanin u BiH gladuje

Oko 20 posto stanovništva u BiH nije u mogućnosti da sebi svakodevno obezbijedi jedan obrok, potvrđuju istraživanja.

Posljednji podaci Razvojnog programa Ujedinjenih nacija pokazuju da je, uprkos stabilnom ekonomskom rastu tokom protekle decenije, siromaštvo još široko prisutno na ovim prostorima, pri čemu gotovo jedno od pet domaćinstava u BiH živi ispod granice siromaštva.

"Najnoviji podaci pokazuju visok nivo siromaštva domaćinstava u kojima je glava domaćinstva (po radnom statusu) penzioner (19,5 posto), nezaposlena ili osoba koja traži posao (23,4 posto), domaćica (25,5 posto), ili osoba s invaliditetom (44,4 posto)", navodi se u najnovijim brošurama Razvojnog programa UN-a.

Zanimljiv je njihov podatak da na nivo siromaštva utiče i pol glave domaćinstva: obrnuto od obrasca vidljivog drugdje, tako da su kod nas "domaćinstva u kojima su nosioci žene znatno manje siromašna od onih u kojima su nosioci muškarci, naročito u Federaciji BiH".

Metodologija njihovih procjena temelji se na anketama u domaćinstvima i mjeri životni standard kroz potrošnju domaćinstava, tako da podaci moraju biti relevantni.

48 posto stanovništva u BiH živi u zoni siromaštva

I članovi nevladinog sektora, čiji je prioritetni smjer djelovanja zaštita potrošača, smatraju da je "sramotno" da u zemlji u kojoj je sve više gladnih neki nemaju načina da dođu do besplatnog obroka.

"Istiniti podaci, bez ikakvog 'kriziranja', glase da oko 48 posto stanovništva u BiH živi u zoni siromaštva, dok je 18 posto ispod linije koja označava kritično siromaštvo. Takve procjene su dale sve relevantne institucije koje se bave statistikom", kaže Mesud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača BiH.

Lakota tvrdi da u našoj zemlji 50 posto penzionera primaju mjesečno svega 320 KM, te da je u BiH oko pola miliona nezaposlenih. To je, kako konstatuje, dovoljno relevantan dokaz da je javna kuhinja u svakom gradu prijeko potrebna.

Prema njegovim riječima, ima i onih kojima je potreban besplatan obrok, ali zbog ponosa, emocija i stida, ne mogu skupiti hrabrosti, odnosno "padati tako nisko" da traže milostinju.

Kaže da lično poznaje stotine onih koji su tražili da budu evidentirani na spiskovima u javnim kuhinjama, ali su zbog stida, tražili da im se nigdje ne navodi ime.

"Mislim da je najveća odgovornost na opštinama. Vjerujte mi, lično znam da ima opština gdje nemaju čak ni bazu podataka kome je potrebna, a kome ne treba pomoć. Ljudi gladuju, a ne mogu da se prijave za pomoć", upozorava Lakota.

Hrana iz kontejnera

Ističe da je lako odgovornima u opštinama da kažu kako nemaju sredstava i ocjenjuje da to nije nikakvo objašnjenje, jer je hrana osnovno pravo ljudi.

"Načelnici općina prije izbora podijele jednokratne pomoći ugroženim kategorijama po 50, 100 KM, a to nije nikakva pomoć", kaže Lakota i dodaje da treba čak i tamo gdje postoje javne kuhinje organizovati obilazak udaljenijih socijalno ugroženih porodica i dostavljati im pakete s hranom.

U Udruženju građana "Don" iz Prijedora, takođe smatraju da opštine malo pažnje posvećuju osobama koje sebi svakodnevno ne mogu obezbijediti obroke.

Zoran Petoš, menadžer za finansije u tom udruženju, kaže da opštine nemaju većih prioriteta od toga da građanima obezbijede šta da jedu.

"Ima i onih koji se stide hraniti se u javnim kuhinjama, ali ima i građana koji hranu traže po kontejnerima. To je, nažalost, naša svakodnevica i takvih je sve više", kaže Petoš.

Da je situacija teška i da je broj gladnih na našim prostorima u porastu potvrđuje i porast broja zahtjeva za korištenje usluga javne kuhinje u malobrojnim opštinama u kojima postoje.

"Broj zahtjeva za korištenje Javne kuhinje Crvenog krsta do decembra 2009. godine povećan je za više od 50 posto u odnosu na broj zahtjeva u 2008. godini. Razlozi znatnog povećanja broja zahtjeva za korištenje Javne kuhinje mogu se vidjeti u teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze građani, dodatno otežanoj ekonomskom krizom u RS", kažu u Centru za socijalni rad u Banjaluci.

Dodaju da se, ako se uzme u obzir da je 1.500 ljudi u ovoj godini u Javnu ustanovu "Centar za socijalni rad" Banjaluka predalo zahtjev za jednokratnu novčanu pomoć, jer se nalaze u stanju socijalne potrebe, može očekivati još veći porast broja zahtjeva za korištenje Javne kuhinje Crvenog krsta.

Opštine bez javnih kuhinja

Ipak, najveći problem imaju ljudi koji žive u opštinama u kojima nema javnih kuhinja, a takvih je mnogo.

Teško je, naime, pronaći manju opštinu u BiH u kojoj postoji javna kuhinja, a o dostavljanju obroka na adresu socijalno ugroženih osoba suvišno je i govoriti.

U opštini Šipovo, kako nam je potvrđeno, ne postoji javna kuhinja.

Slavko Peno, vršilac dužnosti direktora Centra za socijalni rad u tom gradu, kaže da mu se u posljednje vrijeme "javlja sve više ljudi opterećenih neimaštinom".

On smatra da je Šipovu potrebna javna kuhinja i uvjeren je da bi ona opravdala svoje postojanje.

"Šta ćemo, mi smo mala opština i nemamo sredstava da pokrenemo tako nešto. Potrebna nam je pomoć višeg nivoa vlasti. Siguran sam da, kada bismo imali takvu kuhinju, ljudi dolazili po obroke", kaže Peno.

I Radojko Veleušić, načelnik Odjeljenja za opštu upravu u opštini Kneževo/Skender Vakuf, potvrdio je da u toj opštini ne postoji javna kuhinja.

"Zaista ima dosta siromašnih ljudi, ali mi smo jako razuđena opština i šta bi značila nekome javna kuhinja u Kneževu, ako bi do nje trebalo da se putuje, na primjer, 20 kilometara", ističe Veleušić.

Ni u opštini Ljubuški nema javne kuhinje. Sandra Bradvica, šef Odjela za društvene djelatnosti u toj opštini kaže da bi u ovom trenutku zbog recesije, o uvođenju kuhinje sa besplatnim obrocima bilo "suludo razmišljati".

"Kako da ne, mjesto gdje bi socijalno ugroženi mogli jesti je potrebno, gladnih je sve više, ali šta ćemo, nemamo novca za to", pojašnjava Sandra Bradvica.

U opštini Velika Kladuša, takođe, nemaju mjesto gdje građani bez novca mogu dobiti obrok.

Nedovoljno novca za život

Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, kaže da oni koji rade i primaju platu, a uz to rade u privredi, od plate koju dobiju ne mogu podmiriti troškove za prehrambene proizvode, što znači da nemaju dovoljno novca za život.

Prema njenim riječima, još je veći problem onih radnika koji, takođe, rade u privredi, a ne dobijaju redovno plate.

Takvi radnici, kao ni njihove porodice, tvrdi Mišićeva, ne mogu preživjeti od plate i nalaze se u "kategoriji ljudi koji se bore za tu koricu hljeba na različite načine".

"Postoji i treća grupa, radnici koji su najnesrećniji i u najnezavidnijem položaju, a to su radnici koji su ostali bez posla, našli se u Zavodu za zapošljavanje i dobijaju naknadu koja je minimalna određen broj mjeseci, najduže godinu dana, a nakon toga nemaju nikakva primanja", kaže Mišićeva i dodaje da sa sigurnošću može reći da oko 20 posto ukupnog stanovništva RS ima problem da se prehrani u toku jednog dana.

Da li tu svoju potrebu ljudi rješavaju u javnim kuhinjama, da li gladuju i jedu svaki drugi dan, ne zna, ali ističe da zabrinjava i to što isto toliko ljudi jako brzo naginje ka toj cifri od 20 posto potpuno gladnih.

"Situacija je jako ozbiljna, veliki je broj siromašnih koji sebi ne mogu obezbijediti ručak, odnosno tri obroka za svoju porodicu. To je sada posebna situacija, imate problem naše domaće krize, plus ekonomska kriza koja je još usložila kompletnu situaciju i mislim da su lokalne zajednice osjetile efekte ekonomske krize u smislu dinamike punjenja budžeta i količine novca koji se slije u lokalne budžete, što znači da je otvaranje kuhinja uslovljeno novcem kojim lokalna zajednica raspolaže", kaže Mišićeva.

Ipak, ističe da bi bilo ljudski da se iz budžeta izdvaja za te najugroženije kategorije, bez obzira na sva druga izdvajanja.

S tim se slaže i Gordana Pantić, stručni saradnik za informisanje u Crvenom krstu RS, koja kaže da bi se moglo mnogo više pružiti gladnima ako bi vlasti imale više sluha za njihove potrebe.

Na ivici siromaštva

"Mi nemamo statističke podatke koliko je ljudi u RS na ivici siromaštva, ali sigurno je da ih ima mnogo, pošto mi kroz svoje programe, socijalno-humanitarne i prvenstveno program kućne njege, pomažemo socijalno najugroženijem stanovništvu, a to su prije svega stari, iznemogli ljudi i invalidna lica, najčešće stariji od 65 godina, koji žive sami", pojašnjava Pantićeva.

Volonteri Crvenog krsta RS, kako tvrdi, posjećuju oko 4.000 takvih osoba u RS, pružajući im pomoć uslužnog karaktera, dakle, pomoć u kući, prave im ručak, cijepaju drva i rade one poslove koje ta lica ne mogu sama uraditi, ali Crveni krst nema toliko novca da tim ljudima obezbijedi sredstva za život, odnosno namirnice za taj ručak ili drva za ogrev.

"Nažalost, situacija je takva da je mnogim ljudima potreba pomoć. Mi smo nekim siromašnim porodicama dostavljali i pakete brašna, kao i neke osnovne namirnice, ali to im ne može biti dovoljno za život. Pošto javnih kuhinja nema u mnogim opštinama, sigurno je da tamo ima mnogo onih koji nemaju novca za hranu i kojima je dnevni obrok potreban, a nemaju ga gdje dobiti", dodaje Pantićeva.

Pošto su korisnici javnih kuhinja najvećim dijelom penzioneri, Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS, pojašnjava je da je razlog za to nebriga vlasti za tu kategoriju stanovništva.

"Mi imamo prosječnu penziju od 330 KM, a ta penzija nije dovoljna. Vi znate da dok platite komunalije ne ostaje još dovoljno za hljeb za cio mjesec, a kamoli za obuću i odjeću. Hajde da te penzionere i stavimo u stranu, opstaće, imaju za goli život, ali mi imamo ljudi koji su ispod tog nivoa, koji su ekstremno siromašni, nemaju dovoljno za život i takvih penzionera je 30 posto u RS. Zbog toga postoje te kuhinje u velikim gradovima, i zbog toga su penzioneri najmasovnije prisutni u kuhinjama", kaže Rakulj.

Najteže napuštenima

Najgore je, kako ističe, onima koji su napušteni.

"Ima porodica gdje su stari ljudi ostali negdje u nekoj zabiti u selu i imate onih koji žive u gradu, ali djeca ne vode brigu o njima. Veliki dio penzionera u RS je ekstremno siromašan i to je poznato", dodaje Rakulj.

S obzirom na to da je za januar iduće godine najavljeno veliko poskupljenje struje i vode, što će vjerovatno dovesti i do poskupljenja životnih namirnica, a o većim platama građani BiH mogu samo da sanjaju, broj gladnih neminovno će ostati u porastu.

nezavisne.com/radiosarajevo.ba

/ Najčitanije