Sabina Silajdžić otvoreno: "Ne možemo dozvoliti da BHRT ode u zaborav. No pasaran!"

Sabina Silajdžić, profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, pojasnila je šta bi za bosanskohercegovačko društvo značio gubitak javnog servisa, Radiotelevizije Bosne i Hercegovine, te zašto gašenje istog znači gašenje države.

Njenu objavu sa Facebooka donosimo u cijelosti:

"Treba vako, treba nako

Gašenje javnog radio-televizijskog servisa BiH znači gašenje države. I nije riječ ni o kakvom simboličnom, prenesenom značenju, ili emotivnom izrazu protesta, već o činjeničnom iskazu! Riječ je o nepobitnoj tvrdnji! Preciznije, nestanak BHRT će označiti kraj BiH - označiti transgeneracijski kraj svijesti o kolektivitetu unutar BiH- mnogo prije i mnogo brže, nego li bi to uslijedilo usljed nestanaka ili rasformiranja neke od institucija na državnom nivou.

O tome, šta bi značio gubitak institucije pod čijim krovom se ne samo čuva i baštini, već njeguje i vrednuje kulturno, historijski i umjetničko naslijeđe suvišno je pripominjati. Drugi su pozvaniji od mene, o tome govoriti.

Zašto?

Nisam patetična, niti sklona osjećanjima nacionalne provinijencije, niti vrednujem svetosti države i nacije po svojoj vokaciji - rob Božiji. U svjetlu izrečenog, gore pomenuta tvrdnja nije izjava koja reflektira jeku, žal osjećanja za postojanošću jedinstvenog nacionalnog servisa - institucije koja simbolizira nacionalni identitet ove države, ili njegovu bitnost, ili osnov za izgradnju takvog identiteta u budućnosti. Takvo što nije svojstveno mojoj malenkosti.

Riječ je naprosto o činjenici, da ukoliko NE postoji javni medij koji objedinjuje prostor omeđen granicama ove države, s protokom vremena isčezava i svjest o njenoj postojanosti! Kako!? Zašto!? Jednostavno. Tako. Čovjek je statkan od tijela, duše i svijesti.
Ukoliko o dešavanjima na ovom geografskom prostoru koji se zove BiH, a koji uključuje i zvanična i folklorna izvještavanja o tome, šta se zbiva na razini države i njenih institucija, te čime se bave i bakću njeni zvaničnici na različitim nivoima, te ukoliko budemo imali priliku slušati o zbivanjima u, i izvan ove zemlje (države) isključivo partikularno, fragmentarno, i iz ugla ethnosa, svjest o postojanosti države će neminovno isčezavati, zajedno sa osjećajem kulturološke postojanosti nečeg, ja ičeg zajedničkog što je svojstveno ili što dijele ljudi koji na toj istoj zemlji živi.

Regionalni ili ethnosni RTV servisi afirmiraju realnost pogleda iz žablje perspektive, specijalizirani i fokusirani na interes regije ili ethnosa. Potonje nije je problem sam po sebi, ali jeste ukoliko nestane BHRT, jer je bitna percepcija slušaoca-gledaoca neovisno o tome šta se tačno izvještava, da li je istinito ili ne, senzacionalno ili ne, objektivno i profesionalno ili ne. Bitna je asocijativnost, koja je podsvjesna i čuva ili briše identitet 'kolektivnog ili zajedničkog' u uslovima nestanka ovog emitera. Suštinski problem je, dakle, psihološke prirode.

Drugim riječima, percepcija gledaoca počiva na identificiranju sa simbolima - izgrađenim identitetom - sa brednom u čijim okvirima, će bez BHRT u oku promatrača, s vremenom isčezavati svjest o imanju zajedničkog interesnog obuhvata izvještavanja, informiranja, naobrazbe i obrazovanja puka (građanstva) na geografskom prostoru zvanom BiH. Nestanak BiH, usljed gašenja BHRT odigrava se na razini svijesti, ne na razini srca, ili stvarnosti. Dočim, očuvanje, održanje i izgradnja svjesti o postojanosti države je bitna i presudna!

Na koncu, bitno je shvatiti i razaznati da je tvrdnja o nestanku BiH gašenjem BHRTa, potkrijepljena pomoću razumijevanja psiholoških obrazaca i procesa formiranja kolektivne svijesti. Nemogućnost praćenja zbivanja iz prizme institucije koja objedinjuje i obuhvata geografski prostor BiH u cijelosti, nužno će značiti isčezavanje svijesti o zajedničkom, jedinstvenom, o kolektivnom ili o postojanosti javnog dobra koje nadrasta fragment - bilo da je riječ o administrativnom, kulturološkom, nacionalnim, tematskom ili bilo kojem drugom fragmentu (medijskoj organizaciji) u čijim institucionalnim okvirima se odigrava proces informiranja i afirmiranja.

Suštinski problem dakle predstavlja činjenica da, ukoliko osuđeni isključivo na partikulano servisiranje radio i televizijskih sadržaja, svjest gledaoca će se identificirati sa jednoznačnim, jednodimenzionalnim osvrtom, pogledom žabe, neovisno o tome koliko žaba progovaga i šta nam uopće te iste žabe grakću!

Pomenuti će posljedično značiti da će, s protokom vremenom svijest ljudi na ovom geografskom prostoru ostati lišena osjećaja pripadnosti kolektivitetu, bilo čemu što ima obrise ili poprima obrise zajedničkog! O kakvom osjećaju pripadnosti je riječ, o kakvom kolektivitetu je ovdje riječ je suštinsko pitanje.

Zato!

Mediji, sredstva javnog informiranja su okosnica svakog demokratskog društva. Javni servis ujedno i ključna poluga u izgradnji i očuvanju sistema vrijednosti društva. Imanje, posjedovanje infrastrukture i institucije kao sredstva javnog priopćavanja na razini države u cjelosti, je neophodno za očuvanje svijesti o kolektivnom identitetu, koji, nužno nije (mono)nacionalni identitet, i koji ne implicira bosanstvo. Riječ je o očuvanju i izgradnji svijesti koja se identificira sa kolektivnim, zajedničkim pitanjima, i društvenim interesima sviju, svakog i svih koji žive unutar granice ove države. Neimanje takve institucije na razini države će, na razini svijesti građana te iste države, označiti kraj postojanosti države - kraj postojanosti zajedničkog interesnog polja izvještavanja, obrazbe znanja i formacije mišljenja.

Ja, i...

Ne možemo valjda dozvoliti tek tako, da usljed institucionalnog nemara i bezakonja u ovoj državi (onamo) BHRT ode u zaborav. NO PASARAN! Ili!? Ja ovu zemlju volim, da se razumijemo, a druge države nemam! Konačno, vrijedi znati - ne možeš biti civiliziran sa divljacima. Stoku nekad moraš ošinuti. Jer stoka je to. Pameti nema. A oni, oni su gori od stoke - znaju oni dobro (mislim pojedini iz RSa), šta i zašto to rade!

Imate poluge moći - nekoliko je pipa za zavrnuti-, ali nemate MU*A! Svako dobro svima.

Post SCRIPTUM

Na kraju, nemojte zaboraviti da je Sarajlijama BHRT simbol otpora, kuća (rt) dobre nade, izvorište neprikosnovena duha čovjekova! BHRT je u našim srcima. Uvijek i zauvijek.

Dajte nam broj telefona 'da zovemo' - da poštovanje prema ovoj instituciji iskažemo simbolično, solidarno! Toliko makar možemo mi, obični građani A vi, o namjesnici svekoliki?", zaključila je Silajdžić.

Podsjećamo, 27. novembra u 10 sati počeo je protest uposlenika BHRT-a zbog dugogodišnjeg ignoriranja zakonskih obaveza, neprovođenja Zakona o javnom RTV sistemu BiH i sistemskog urušavanja jedinog javnog medijskog servisa na nivou države.

Kolegiji BHT1 i BH radija 1 prethodno su uputili zajedničko saopćenje najvažnijim institucijama države, predstavnicima međunarodne zajednice i građanima BiH, u kojem su upozorili da se BHRT nalazi u "posljednjoj fazi urušavanja" jer se zakoni koje je Parlament sam donio – ne provode.