Potvrđeno: Oštećen kamen temeljac spomen-obilježja ubijenim pripadnicima Armije RBiH u Sovićima!

Kamen temeljac na spomen-obilježju posvećenom pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine u selu Sovići, kod Jablanice, koji su ubijeni tokom napada Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na ovo mjesto, namjerno je oštećen od strane zasad nepoznatog počinioca, potvrđeno je za Radiosarajevo.ba.

Riječ je o lokaciji od izuzetnog historijskog značaja, budući da se u bivšoj Osnovnoj školi Sovići nalazio prvi logor u Hercegovini, u kojem su, prema dostupnim podacima, ubijeni bošnjački logoraši.

Spomenik gradi Udruženje logoraša Jablanica.

"Oštećenje spomenika, bez obzira kome on pripada, predstavlja anticivilizacijski čin i akt usmjeren na širenje mržnje među narodima u Bosni i Hercegovini", izjavio je za portal Radiosarajevo.ba Emir Hajdarović, predsjednik Udruženja logoraša Mostar.

Iako ne želi prejudicirati okolnosti ovog incidenta, Hajdarović izražava zabrinutost da je riječ o posljedici opće društveno-političke atmosfere u Bosni i Hercegovini, posebno u njenim južnim dijelovima: "Sve ovo vidim kao rezultat politike i narativa koji su u posljednje vrijeme sve izraženiji u djelovanju sljedbenika ideje Herceg-Bosne."

Očekuje se da policija istraži okolnosti incidenta.

Pod Tutinom zastavom

Napad na Soviće i susjedne Doljane počeo je 17. aprila 1993. O njemu se govorilo u slučaju "Prlić i ostali" u Haškom tribunalu. Napad je predvodio Mladen Naletilić Tuta koji je bio "sveukupni zapovjednik na terenu" snaga HVO-a u napadu na sela. Konkretno, u izvještaju jednog pripadnika 3. bojne HVO "Mijat Tomić" koji se citira u presudi Tuti i Šteli iz 2003. opisuje se položaj sveukupnog zapovjedništva Naletilića u operaciji Sovići/Doljani.

"Cijelom operacijom je zapovijedao gosp. Tuta, a na ovom prostoru (Risovac, Sovići i Doljani) boravili i borili se vojnici i sa strane kao npr. Kažnjenička bojna, Poskok bojna, Grđani, Posuške minobacačlije i ostali", navodi se u presudi. Dakle, iako je manje eksponirana u javnosti, tu je svoju ulogu nedvosmisleno imala i bojna koju će – prema najavama - Milanović odlikovati narednih dana.

Prema istraživanju historičara dr. Amira Klike, u prvoj polovini aprila, HVO je izdao ultimatum jedinicama Armiji RBiH i MUP-a RBiH u Jablanici "da mu se potčine ili napuste općinu". Iz pravca Falanovog brda 15. aprila napao je snage Armiju RBiH u Ostrošcu i Glodnici, selima istočno od Jablanice, prema Konjicu.

"Tutine spomenute jedinice došle su da zaposjednu Slatinu, Soviće i Doljane, sela zapadno od Jablanice, prema Prozoru, što su i učinile bez značajnijeg otpora 17. aprila. U rejonu tih sela predala su se 94 pripadnika ARBiH", piše Kliko.

Prema presudi u drugom poznatijem slučaju, slučaju "Prlić i ostali", niz dokaza ukazuje na to da su u napadima na sela Sovići i Doljani u aprilu 1993. i u hapšenjima koja su potom uslijedila pored Tutinih, odnosno jedinica HVO-a, učestvovali i vojnici regularne Hrvatske vojske (HV).

"Vijeće takođe primjećuje da dokazi pokazuju učestvovanje bivših pripadnika HOS-a i pripadnika Vojne policije, koji su bili uključeni u brigade HVO-a na području opštine. Prema izvještaju Blaža Azinovića iz 3. bojne 'Mijat Tomić' od 7. maja 1993., on sam je bio zapovjednik zadužen za napad i hapšenja u Doljanima", ističe se, te zaključuje: "Taj isti izvještaj, kao i drugi dokazi uvršteni u spis, takođe ukazuje na Tutinu zapovjednu ulogu i na učestvovanje vojnika HVO-a pod Tutinim zapovjedništvom, konkretno 'Poskok' bojne, KB-a i jedinica 'Posuške' i 'Grdani' u napadima na Soviće i Doljane i u hapšenjima koja su izvršena u tim selima".

Imali su listu imena

U presudi Prliću i ostalima precizira se kako iz dokaza proizlazi da su 20. ili 21. aprila 1993. Ismeta Čilića, Salema Škampu, Hasana Radoša i Ekrema Tašića, četvoricu muslimana, pripadnika 44. brigade Armije BiH, koji su bili zatočeni u školi u Sovićima od 17. aprila 1993., u blizini Škole u Sovićima ubili vojnici HVO-a, čiji identitet je Vijeću nepoznat. Upravo je toj četvorici pripadnika ARBiH trebao biti podignut spomenik čiji je kamen temeljac sada oštećen.

"O okolnostima pogibije te četvorice muslimana govorila su dva svjedoka. Tako su prema riječima Nihada Kovača, 20. ili 21. aprila 1993. u Školu u Sovićima došla dva vojnika HVO-a koje svjedok nije poznavao; oni su imali kod sebe listu s imenima, prozvali su zatočenike Salema Škampu, Hasana Radoša, Ekrema Tašića i Ismeta Čilića i naredili im da izađu iz škole. Pet minuta kasnije, Nihad Kovač je čuo četiri pucnja. Svjedok D je pak čuo rafalnu paljbu, a kad je išao u WC iza škole, vidio je na zemlji krv i prepoznao leševe Ekrema Tašića, Hasana Radoša, Ismeta Čilića i Salema Škampe koji su ležali na leđima. Četiri vojnika HVO-a, od kojih je svjedok D poznavao dvojicu jer su bili stražari u školi, a jedan od njih je imao nadimak Velja, nalazili su se pokraj leševa i bili su naoružani", navele su haške sudije.

S obzirom na dokaze uvrštene u spis, Vijeće Haškog tribunala je u vezi s navodima o kriminalnim događajima u Školi u Sovićima zaključilo da su pripadnici HVO-a u periodu od 17. aprila do 5. maja 1993. držali u zatočeništvu muškarce – među kojima su bili i pripadnici ABiH – žene, djecu i starije osobe, muslimane; da su uslovi zatočenja bili izuzetno teški; da su vojnici HVO-a, među kojima su bili i vojnici Kažnjeničke bojne-KB-a, neke zatočenike, između ostalih i žene, tokom njihovog zatočenja tukli i zlostavljali; da su pripadnici HVO-a ubili četiri spomenuta zatočena vojnika muslimana, pripadnika; i da su neki zatočenici, među kojima su bili i jedna maloljetnik od 13 godina i jedan pripadnik ABiH, bili prisiljeni da obavljaju radove, između ostalog "inžinjerijske" radove, na položajima HVO-a.

Historičar Kliko dalje navodi da su kamioni kasnije poznatih mesara i političara "odvozili opljačkanu stoku u Široki Brijeg" iz ovog kraja. Predstojnik Ureda obrane HVO općine Jablanica Marko Rozić 23. aprila 1993. godine iz Doljana je poslao "Izvješće" Odjelu odbrane HZ HB – na ruke Slobodana Božića u kojem je o napadu na Doljane i Soviće napisao ovo:

"Nakon oružanih sukoba u naseljenim mjestima Doljani i Sovići izvršeno je saslušanje i privođenje svih pripadnika Armije te skupljanje civila na nekoliko mjesta. Ukupno imamo 422 žena i djece te 25 vojnih obaveznika. Takođe 94 vojna obveznika otpremljena su za Ljubuški. Do sada je pokopano 7 vojnih obveznika koji su poginuli, a pripadaju Armiji RBiH Sovići. Nakon prestanka sukoba na ovim terenima zapaljene su sve muslimanske kuće te srušene dvije džamije po zapovijedi visokih zapovjednika."

Prema svjedočenju Mustafe Šampe, čiji brat Salem je ubijen u ovom zločini, kasnije su još petorica zarobljenih mještana Sovića ubijeni u logoru "Heliodrom" (onom istom u kojem Vlada Hrvatske danas gradi Muzej HVO-a) ili u "živom štitu" u Mostaru. To su: Ismet (Mustafe) Čilić, Salem Kladušak, Šefik Tašić, Mustafa Čilić i Rasim Lulić.