Kunarac na slobodi, Hasečić poručuje: "Katastrofa, neka nam kaže gdje su kosti 12-godišnje Almire"

Dragoljub Kunarac, u Hagu presuđeni ratni zločinac, danas je, 25. februara, odlukom sudskog vijeća Suda Bosne i Hercegovine pušten na slobodu.

Naime, Sud BiH nije mu odredio pritvor, koji je tražilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zbog opasnosti od bjekstva i uznemirenja javnosti, već su mu izrečene mjere zabrane. Pa se tako zločinac, kojeg je Hag osudio na 28 godina zatvora za sistematska silovanja žena i djevojčica u Foči, od koje su neke imale samo dvanaest godina, našao na slobodi.

Kunarac je u BiH stigao iz Njemačke, gdje je služio 28-godišnju zatvorsku kaznu. Sad je optužen i na Sudu BiH,  i to da je, u svojstvu komandira specijalne jedinice VRS zvane "Žaga", 27. i 28. jula 1992. s područja sela i zaselaka Kobilja Ravan, Luke i Falovići – Podpeće, u okviru progona, učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba, te mučenju i nanošenju snažne fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima, kao i deportaciji civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti. Prilikom napada na civile bošnjačke nacionalnosti, tereti se i da je učestvovao u paljenju kuća i imovine.

Zločini u Foči

Haški tribunal, pak, osudio ga je za brojna silovanja, između ostalog i za porobljavanje dvije žene koje je potpuno lišio kontrole nad njihovim životima i prema njima postupao kao prema svom vlasništvu.

Sve se dešavalo na području Foče, gradu kojeg je agresor, sistematski, počeo urušavati i preuzimati na početku aprila 1992. I u Foči je primjenjivan sad već dobro znani zločinački šablon: Kuće Bošnjaka su sistematski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani hapšeni, često premlaćivani i/ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana.

Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti.

"Dragoljub Kunarac je znao da su glavni cilj srpske vojske bile žene, s obzirom na to da ih je i lično odvodio, silovao i davao svojim ljudima. Kako se navodi u presudi, lično je tokom silovanja naglasio da je silovanje jedan od načina da se 'postigne nadmoć i pobjeda nad muslimanima', te da muslimanske žene trebaju uživati što će da nose srpsku djecu. Kunarac je mnoge djevojčice (neke su imale samo dvanaest godina) i žene odvodio iz zatočeničkih centara - logora u privatne kuće gdje je dovodio svoje vojnike da ih siluju. Kuća koja se nalazila u ulici Osmana Đikića na broju 16 u naselju Aladža je bila jedno od mijesta na koje su Kunarac ili njegovi potčinjeni sistematski dovodili djevojčice i žene na silovanje. To je bilo štabno mjesto Dragoljuba Kunarca. Pored pomenutog mjesta, Kunarac je odvodio žene i djevojčice u Karamanovu kuću u Miljevini, gdje je vojni zapovjednik srpske jedinice iz Miljevine Pero Elez sa svojim vojnicima također sprovodio silovanja u kojima je učestvovao i osuđeni. Djevojčice i žene su zatvarane, silovane i držane kao roblje i u jednoj napuštenoj kući u Trnovačama, te hotelu 'Zelengora' i obližnjim kućama", pribilježit će svojevremeno Udruženje žrtava rata Foča 92-95.

Almira Bektović, najteža fočanska priča

Bakira Hasečić, istaknuta aktivistkinja za ljudska prava i predsjednica Udruženja Žena-žrtva rata, uznemirena je odlukom Suda da Kunarca pusti na slobodu.

"Ovo što je uradilo pravosuđe, ovo je presedan i katastrofa. Još uvijek hoću da vjerujem pravosuđu BiH, želim to, ali danas sam se jako razoračarala", govori Hasečić za portal Radiosarajevo.ba, pa nastavlja:

"Ovo je veliko poniženje za žrtve, za pravosuđe, da ne pričam da se tokom suđenja u Hagu nije pokajao. Da ima nešto ljudsko u sebi, pa rekao bi bar gdje su kosti 12-godišnje Almire Bektović. Da se nađe jedna kost, makar jedna...znate li vi koliko samo to znači."

Za one koji ne znaju, jedna od najtežih priča ispisanih u godinama agresije na Bosnu i Hercegovinu jeste priča o Almiri Bektović. O djevojčici kojoj se izgubio svaki trag, djetetu čijeg tijela nema nakon što je u Foči, u prvim ratnim mjesecima, oteta iz naručja majke, silovana, koja je agresoru služila kao sluškinja, da bi na kraju bila prodata kao robinja za 200 maraka, negdje, navodno, u Crnu Goru, gdje je najvjerovatnije i ubijena...

"Žene su znale da će silovanja početi kada je s razglasa gradske džamije puštan Marš na Drinu. Ženama je tada naređeno da se skinu i vojnici su ulazili i odvodili one koje su htjeli. Vojnici bi često zajedno odvodili majke i kćeri. Karamanova kuća bila je jedan od logora za silovanje u Foči. Dok su držane u ovoj kući, djevojke su više puta silovane. Među ženama koje su držane u Karamanovoj kući bila je i Almira Bektović", zabilježio je kolega Nedim Hasić.

O najtežoj fočanskoj priči čuli smo i od jedne zaštićene svjedokinje na suđenju Ratku Mladiću, s kojom je djevojčica bila zatočena: "Htjeli su da nas pobiju i duhovno unište, jer za ženu koja je silovana više nema lijeka, nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj život je uništen, ubili su mi majku i brata, najdraže ljude u mom životu, uzeli su moju sreću, a bila sam prije rata presretna da se riječima ne može opisati."

Danas postoji samo jedna sačuvana fotografija Almire Bektović. Njena majka dala je kopiju udruženju koje vodi Bakira Hasečić. 

Šta se jutros desilo na Sudu?

A, Hasečić se jutros zaputila put Suda BiH. U sudnicu, no, pred početak suđenja, Hasečić bilježi bizarna dešavanja. Suđenje je naime bilo zakazano u 9 sati, a Hasečić nam ovako priča: "Sjedimo pred sudnicom i čitamo na monitoru piše Dragoljub Kunarac suđenje počinje za 20 minuta, a na vratima sudnice br. 7 piše 'SUĐENJE U TOKU'. Nas par sjedi i čeka devet sati, no meni nešto čudno pa otvorim vrata sudnice - sudnica prazna. U tom trenutku dolazi žena koja radi na Sudu i kaže 'prije dvije minute sam saznala da se odgađa suđenje'. Odlazimo iz Suda BiH i vraćamo se u udruženje. Već je negdje oko pola 10, kad dobijam poziv da suđenje ipak počinje u 10 sati! Uzimamo taxi i pravo na Sud. Suđenje je počelo u 10.10 sati bez obrazloženja zašto je došlo do kašnjenja."

Ponavlja kako se nisu nadali da će ga pustiti na slobodu.

"Da li se uopće sudsko vijeće pitalo kako će se osjećati tolike žrtve... i one i srodnici moraju otići u Foču, obilaze svoja vjekovna ognjišta, uzimaju dokumente..."

I sad ga mogu sresti...

"Ma nije samo to ni što ga mogu sresti. Kad osjetiš ratnog zločinca na svojoj koži, uvijek imaš osjećaj da ti je neko iza leđa. Ja znam dobro kakav je to osjećaj."