Goran Nedić: Ekološke katastrofe, kapitalizam i BDP (II dio)

Piše: mr. Goran Nedić

Kao i Bosna i Hercegovina tako i cijeli svijet u prosjeku živi izvan okvira koje nam je postavila priroda (vidjeti grafikon niže).

Trenutno svijet u prosjeku troši 50 % više od onoga što priroda može da regeneriše svake godine. Rezultat toga je uništenje većeg broja biljnih i životinjskih vrsta u zadnjem stoljeću nego od početka kenozoika do 1900. godine, nestanak 40 % svjetskog šumskog pokrivača, više od trećine pitke vode i uništenje gotovo polovine obradivog poljoprivrednog zemljišta.



Prekomjerna upotreba resursa

Previše je karika u lancu ekosistema prekinuto, u suludom sistemu inspirisanom vječnim rastom u ograničenom svijetu, da bi posljedice bile blage po ljudski rod. Još samo jedan organizam pored našeg ekonomskog sistema ima filozofiju vječnog rasta u svojoj suštini: ćelija raka.

Neodgovornim ponašanjem kreirali smo i dalje kreiramo dug koji će morati otplaćivati buduće generacije. Nažalost, taj dug se neće moći platiti kreiranjem novca zahvaljujući kojem se destruktivni postojeći sistem još uvijek održava. Priroda će nam isporučiti račun u nekonvertibilnoj valuti, sa kamatama koje će značiti mutacije ljudskog bića kakvo sada poznajemo i sa velikom vjerovatnoćom nestanka ljudi kao vrste.

Najveći svjetski zagađivač i agresivni apologeta postojećeg poretka , elite unutar USA ne žele učiniti ni tako mali korak kao što je potpisivanje Kyoto protokola. Stopostotno ispunjenje zahtjeva iz tog protokola ne bi spriječilo kataklizmički kraj u bliskoj budućnosti, ali bi bio dobar prvi korak u osvješćivanju i daljnjoj reformaciji industrijskog sistema i pokušaju spašavanja ljudskog roda.

Potrebna nam je ne promjena, već potpuni redizajn sistema u kojem živimo i privređujemo. Sistem baziran na prekomjernoj upotrebi resursa, tj. prirodnog bogatstva i jeftine prljave energije iz fosilnih goriva je neodrživ, destruktivan, nesiguran i nepravedan.

Sretna Planeta

Eliminacijom BDP-a kao ključnog indikatora uspješnosti i koristeći umjesto njega indikator koji bi promovirao ljudski razvoj uz minimalno korištenje resursa, a ne beskonačni rast, moglo bi se riješiti pitanje opstanka čovjeka kao vrste. Takav jedan indikator je i Index Sretne Planete (http://www.happyplanetindex.org), koji mjeri zadovoljstvo ljudi po jedinici korištenja prirodnih resursa.

Kad pogledate podatke u tabeli vidjet ćete da su USA, Danska, Norveška daleko od najuspješnijih u kreiranju zadovoljstva ljudi po jedinici upotrebe materijalnih resursa, a Kuba, Vijetnam daleko od najneuspješnijih područja u svijetu. Čak obratno.

Posmatrano iz obrnute perspektive, perspektive postindustrijskog društva koje je preduslov opstanka ljudskog roda, resursi su u stvari beskonačni, ali ne materijalni resursi, već resursi u vidu kreativnog ljudskog rada i ljudskog potencijala. Ključno je osloboditi te potencijale skidanjem subvencija od strane prirode nepravedno datih materijalima i prljavoj energiji.

Dematerijalizacija, detoksifikacija i decentralizacija trebaju biti ključne karakteristike budućeg društva koje će imati za cilj maksimizaciju zadovoljstva ljudi, a ne maksimizaciju potrošnje u vidu beskonačno rastućeg BDP-a.

Rast tržišta kao put do samouništenja

Društvo poput našeg koje je doseglo taj nivo razvoja proizvodnih snaga da svi stanovnici zemlje pravednom raspodjelom mogu zadovoljiti sve svoje realne potrebe ne može i ne smije težiti rastu koji će neminovno dovesti do uništenja.

Dematerijalizacija predstavlja minimalno korištenje prirodnih resursa i energije, a što više ljudskog rada s ciljem zadovoljenja realnih ljudskih potreba. Ljudske realne potrebe su ishrana, ne MC Donalds, mobilnost, ne tri auta po porodici; stambeni prostor, a ne vila sa bazenom; zabava, ne bezbroj igračaka... Pri tome se ne misli vraćanje u kameno doba već minimalna upotreba materijala, koja neće dovesti u pitanje prospekte budućih generacija, kao i ostalih članova ekosistema.

Umjesto često isticanog recikliranja, prvo trebamo smanjiti upotrebu materijala, zatim što više koristiti postojeće materijale i tek ako to nije moguće pribjeći recikliranju. Materijale koji postaju smeće moramo izbaciti iz upotrebe.

Detoksifikacija predstavlja minimiziranje korištenja toksičnih materijala tj. njihovu zamjenu benignim materijalima. Decentralizacija teži donošenju ekonomskih odluka na što nižem nivou, pri čemu planiranje predstavlja vrlo važan faktor, ali ne planiranje proizvodnje već planiranje potrošnje.

Supstitucija materijala i energije radom biće neefikasnija, mjerena pokazateljima klasične ekonomije, ali neuporedivo efektivnija jer nezaposlenost kao ekonomska kategorija neće postojati. Kreativni rad i osjećanje korisnosti donijet će zadovoljstvo među masu izgubljenu u svakodnevnoj bitci za marku više.



Prelazak na dematerijalizovano društvo

Najveći problem za prelazak na dematerijalizovano društvo biće otpor postojeće elite. Dematerijalizovano društvo je društvo bez siromašnih članova, društvo jednakih pojedinaca, gdje jednakost nije shvaćena samo kao jednakost svih ljudi na planeti, već jednakost sadašnje i budućih generacija(jednaka šansa i za njih da uživaju u poju slavuja i pitkoj vodi sa izvora) kao i jednakost svih postojećih biljnih i životinjskih vrsta i čovjeka.

Porazna je činjenica da čovjekovim djelovanjem nestane najmanje jedna biljna i životinjska vrsta svaki dan i ukoliko nije prekasno ovaj svijet moramo promijeniti juče.
Dematerijalizovano društvo znači kraj sistema baziranog na eksploataciji resursa i osvajanju novih tržišta. Bez eksploatacije i osvajanja nema profita, bez profita nestaje nejednakosti. Jednakost ubija rast, bez rasta nastaje razvoj i oslobođenje čovjeka.

Liberalni kapitalizam i demokratija koju nosi sa sobom ne mogu biti finalno odredište ljudske sociokulturne evolucije na način kako to prognozira Francis Fukuyama. Naslov njegove knjige ''Kraj istorije i zadnji čovjek'' bi u bukvalnom tumačenju, a ne hegelovskom, mogli biti vjerniji opis onoga što nas čeka ukoliko odmah ne krenemo zajednički djelovati i mijenjati pokvareni, dotrajali sistem.

Pročitajte prvi dio teksta

radiosarajevo.ba