Slijepim osobama u BiH nedostupni psi vodiči, država ne želi pomoći

Ukoliko ih vidite na nekim od bosanskohercegovačkih ulica, vjerovatno su u pitanju stranci koji ih posjeduju.

Od 5.000 registriranih slijepih i slabovidnih osoba na području cijele Bosne i Hercegovine, samo dvije osobe posjeduju psa vodiča - jedna u Republici Srpskoj i jedna u Federaciji BiH. Svi ostali koriste ili bijele štapove ili pratnju.

Oko stotinjak registriranih osoba pri Savezu slijepih i slabovidnih osoba BiH su zainteresirani za posjedovanje psa vodiča, ali je najčešća prepreka nepostojanje dresura za pse vodiče u BiH, rekao je u razgovoru za Radiosarajevo.ba predsjednik Saveza slijepih i slabovidnih lica RS-a Branko Suzić, te jedan od potpredsjednika Saveza na nivou BiH.

Najčešće su to mlade osobe, među kojima ima i onih koji su zainteresirani za ekstremne sportove itd, a koji su onemogućeni da ostvaruju svoje snove.

Da bi došli do psa vodiča zainteresirani bi morali putovati u inozemstvo i platiti psa po visokim cijenama od oko 13 hiljada eura, dok bi najbližu obuku za psa mogli obaviti u Zagrebu, što je i najbolja opcija zbog jezičkih barijera. Obuka bi se svakako morala ponoviti i na području gdje slijepa ili slabovidna osoba živi.

U susjednoj Hrvatskoj oko 200 osoba koristi usluge psa vodiča, u Crnoj Gori također imaju dva ili tri psa, dok se u Srbiji radi na realizaciji poboljšanja položaja slijepih i slabovidnih, pa tako i na pokretanju centra za obuku pasa vodiča.

Bh. vlasti za ovu kategoriju još uvijek nemaju sluha.

Kako nam je rekao Suzić, stanje se nije poboljšalo niti se išta riješava posljednjih nekoliko godina, te se čini da je ova kategorija za državu na dnu prioriteta.

Pored nepostojanja interesa, postoji još niz problema zbog čega bi slijepim i slabovidnim osobama bilo teško koristiti usluge obučenog psa vodiča u bilo kojem od bh. gradova. Najprije zbog problema koje stvaraju svakodnevne barijere pri kretanju osoba sa invaliditetom općenito, a zatim i zbog velikog broja pasa lutalica na ulicama na koje bi reagirao pas vodič. 

Ne postoje ni zakoni koji bi štitili pse vodiče i njihove vlasnike.

Također, problematično su i brojne zabrane za pse u restoranima, hotelima i drugim objektima.

Ukoliko bi se pokrenula kampanja koja bi promijenila i svijest ljudi, moglo bi se poraditi i na osnivanju centra za dresuru takvih pasa, a i ako bi to bila skupa investicija - mogli bi se jedino koristiti već postojeći centri za obuku pasa, poput policijskih.

Ipak, s obzirom na to da su ove kategorije uglavnom i socijalno ugrožene zbog niskih primanja na nivou BiH, i nakon nabavke psa problem bi bio njegovo izdržavanje. 

Slijepe i slabovidne osobe, rekao nam je Suzić, u RS-u mjesečno primaju oko 167 KM, dok je situacija u FBiH nešto bolje, te su primanja i visočija - oko 403 KM. Za potrebe održavanja psa vodiča mjesečno bi trebalo izdvajati oko 200 KM. 

Obučeni psi vodiči mogu služiti slijepoj osobi oko osam godina, nakon čega bi se morao nabavljati novi pas što iziskuje dodatne troškove. 

Za ove namjene najčešće se dresiraju labradori, zlatni retriveri i njemački ovčari kojima su potrebne oko dvije godine da se izdresiraju, upoznaju s osobom kojoj će pomagati i dok se obuči slijepa osoba kako da se prilagodi novom pomoćniku.