Dr. Mehmed Spaho: Da svi Bosanci i Hercegovci dobiju mjesto pod suncem

Dragi Avdo, prvi sam (....) ustanovio da je rahmetli Mehmed Spaho – neprikosnoveni lider bosanskih Muslimana između dva svjetska rata, otrovan u Beogradu u organizaciji regenta i princa Pavla Karađorđevića, navodi se u pismu kojeg je rahmetli dr. Mehemedalija Bojić, penzionisani pukovnik JNA, ugledni historičar i čovjek kojeg su smatrali historiografom Josipa Broza Tita, uputio mlađem Spahinom sinu, dr. Abdulahu Avdi Spahi 18. juna 1999. godine, a koje je svjetlo dana ugledao ovih dana nakon što je objavljeno u knjizi, prvijencu, mr. Enesa Omerovića, pod naslovom "Politička djelatnost dr. Mehmeda Spahe (1906. – 1939.) godine – Bošnjaci pod jugoslovenskom diktaturom".

Piše: Faruk Vele

Povjerenje porodice

Knjiga koja veoma studiozno analizira politički život dr. Spahe, također, pokušava dokučiti nove činjenice i "historijsku istinu" o tome kako je ovaj veoma značajan bošnjački političar umro, kako i to ne bi bio jedan od "mnogih događaja koji, nažalost, ostaju neriješeni i pod velom tajne".

Povjerenje autoru knjige, koja je doživjela i svoju prvu promociju, dali su potomci dr. Spahe, ali i recenzenti poput akademika Emina Sofića, uglednog bh. naučnika s međunarodnom karijerom, koji trenutno boravi na Univerzitetu Harvard, prof. dr. Ismeta Bušatlića, ranijeg dekana Fakuleta islamskih nauka u Sarajevu, kao i prof. dr. Džemaludina Latića.

"Ovu studiju ocjenjujemo važnim doprinosom u izučavanju ukupne bh. i bošnjačke povijesti", naveo je Latić.

Profesor Bušatlić, koji, također, smatra da je Omerović napravio "ozbiljnu studiju o političkoj djelatnosti dr. Spahe", posebno ističe činjenicu da je porodica Spaho Omeroviću uručila bogatu porodičnu arhivsku građu.

On je posebno mislio upravo na "pismo u kojem se dokazuje da je dr. Mehmed Spaho otrovan".

Dokument s početka teksta nalazio se, zapravo, u arhivi mr. Kenana Spahe, unuka poznatog političara, koji i sam ističe da "ova knjiga ima veliku vrijednost posebno jer je utemeljena na čvrstim dokazima i potkrijepljena brojnim referencama".

U svojim tvrdnjama,  piše Bojić u pismu iz 1999. godine, bio sam decidiran:

"Sva moja istraživanja su govorila i potvrđivala moje nalaze. Premda sam, donekle, poznavao neposrednog, ali potpuno nesvjesnog, izvršioca ubistva (šoljica kafe sa s otrovom), nisam imao prilike sve do jučer (17. juna '99) da s njima o tome potanko razgovaram. Prirodno, izbjegavao je u ovim vremenima susret i  razgovor o tome. Ipak, nakon ubljeđivanja, prihvatio je razgovor".

Iako je i u feljtonu Mustafe Resulovića, koji je objavljen 1997. godine u sarajevskom Oslobođenju, navedeno da se konobar iz hotela Srpski kralj koji je otrovao Spahu zvao Dragan Vujić, a što je autoru knjige potvrdio i mr. Kenan Spaho, Bojić je izgleda jedini sa njim osobno razgovarao. To potvrđuje i ekskluzivni dokument u Omerovićevoj knjizi.

"Prema kazivanju izvršioca toga čina (da ne upotrijebim drugu riječ) Tvoj i Eminin otac – rahmetli Mehmed Spaho – je zaista otrovan u Hotelu "Srpski kralj" u Beogradu, u njegovom apartmanu, koji je bio na III spratu, u Beogradu, krajem juna 1939. godine. On je dva puta spomenuo i koja je bila vrsta otrova, te da je smrt trenutno nastupila. I prema njemu, zavjeru i organizaciju izvršenja je izvršio princ Pavle. On mi je o tome govorio potanko. Nakon susreta, napravo sam zabilješku i ostavio u lični arhiv. Ovog puta ne želim da vam detaljno pišem. Za sve vas je najvažnije da se konačno potvrdilo ono u šta se sumnjalo i nije tačno znalo", navodi u pismu autor poznatog djela Historija Bosne i Bošnjaka.

Nakon provedenih 16 dana u zatvoru, nastavlja Bojić, zajedno s drugim osobljem iz kuhinje, izvršilac je pušten i ponovo zaposlen u istom hotelu!? Štasviše, napredovao je...

"Ubrzo je premješten u Dvor za ličnog kuhara i konobara princa Pavla. Svo osoblje ga je, nakon dolaska iz zatvora, prozvalo imenom "Spaho". Tako mu je ime ostalo do današnjih dana", pisao je Bojić prije 18 godina.

Prema njegovom mišljenju, ubica je u vrijeme zločina imao svega 16 godina i uvjeren je da u "komplotu princa Pavla nije mogao svjestan učestvovati".

"On je zavjerenicima poslužio samo kao sredstvo", zaključio je Bojić.

Treba podsjetiti da se smrt Spahe, na čijoj dženazi u Sarajevu je bilo 50.000 ljudi, dešava nakon što se početkom 1939. godine doznalo da je Dragiša Cvetković, predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije u periodu 1939 - 1941. godine, prema naredbi princa Pavla pregovarao s liderom HSS-a i predvodnikom Hrvata u vrijeme Kraljevine, Vladimirom Mačekom, o rješavanju "hrvatskog pitanja", stvaranju zajedničke vlade i formiranju Banovine Hrvatske. Spaho je tada otvorno upozorio Cvetkovića da ne čini koncesije na račun BiH.

Bez obzira na pismo do kojeg je došao tokom istraživanja, s naučnog gledišta, autor knjige je i dalje oprezan u pogledu tvrdnji da je Spaho otrovan.

On zato donosi stavove brojnih autora, počevši od Bojića, akademika Muhameda Filipovića i Mustafe Resulovića, u kojima se jasno ističe da je dr. Spaho ubijen, preko mišljenja dr. Branka Miljuša koje donosi dr. Šaćir Fildandra, a prema kojima su optužbe o Spahinom trovanju bile "preteške", pa do tvrdnji dr. Husenija Kamberovića da je od Spahine smrti "napravljen čitav mit".

Međutim, mr. Omrović ukazuje da je dr. Spaho, kao bošnjački političar i prvak, bio od početka svoje karijere na udaru grupa i političkih protivnika.

Neuspjeli atentati

Ukazuje na neuspjeli atentat u Višegradu 1922. godine, kada je na njega pucano u tamošnjem hotelu, pa pokušaj njegovog ubistva i u sarajevskom muslimanskom društvu El-Kamer godinu kasnije, kada je bačena eksplozivna naprava, kao i, na koncu, pokušaj atentata 1927. godine na Vratniku u jeku predizborne kampanje. To, po autoru Omeroviću, potvrđuje da je Spahin život bio u opasnosti, ali da se on i dalje habro upuštao u političke igre.

"Zbog tadašnje političke situacije i tendencija Beograda i Zagreba da podijele BiH, vijest o Spahinoj iznenadnoj smrti je poprimila još šire konotacije, jer se u narodu povlačila vijest da je Spaho ubijen, odnos o otrovan, zašto što je smetao političkim planovima Beograda i Zagreba. Ta proizvedena i podgrijavana sumnja u okolnosti Spahine smrti, kao i strah za budućnost i egzistenciju jednog naroda, nije bila izražena samo u toj teškoj i turobnoj 1939. godini. Naprotiv, ona se prožimala i širila još od 1929. godine...", navodi Omerović.

Nadalje, on ukazuje i na grešku čelnika Spahine Jugoslovenske-muslimanske organizacije (JMO), ali i Spahine porodice, što nisu ustrajnije insistirali na obdukciji tijela, da bi se dokazale brojne sumnje o trovanju u hotelu "Srpski kralj".

Prof. dr. Fehim Nametak iznio je u Omerovićevoj knjizi tvrdnju da je Spaho likvidiran jer je u to vrijeme "kada su Maček i Cvetković razarali historijsko tkivo BiH", a niko osim Spahe nije smio ili nije bio u stanju suprotstaviti se njihovom naumu.

"Zbog njegovog otvorenog protivljenja razaranju BiH kao historijske činjenice, silom je uklonjen sa političke scene. Dokazati da je otrovan jako je teško, obzirom da se to i dan danas drži u strogoj tajnosti", naveo je dr. Nametka.

Da svi Bosanci i Hercegovci dobiju svoje mjesto pod suncem

Autor se inače veoma ozbiljno bavio analizom političkog djelovanja dr. Spahe. Bez uljepšavanja i naknadne pameti.

Iako je u dijelovima knjige i kritičan prema dr. Spahi pa navodi da je "iznimno volio vlast i političko dokazivanje", činjenicu da je "radi nekih političkih sehema, dogovora i računica kasnije odstupao od autonomističkog gledišta" za BiH, a zamjera mu i miješanje u poslove i ingerencije Islamske zajednice poput postavljenja vlastitog brata za reisu-l-ulemu u Kraljevini Jugoslaviji, autor  ističe i njegove vrline.

Navodi da u svojoj političkoj filozofiji i djelovanju Spaho u prvi plan uvijek stavlja BiH, otvoreno propagira autonomiju ili samostalnost naše zemlje koja je po njegovim riječima trebala "samostalno egzistirati u okviru jugoslovenske zajednice naroda".

"Na kraju možemo zaključiti da je Spaho bio iznimno zanimljiva politička figura. Bez njega se nisu mogli dešavati politički procesi u BiH, dvadeset godina je suvereno vladao bošnjačkom političkom scenom. Recept za opstanak i trajnost na političkoj sceni Spaho je otkrio jedne prilike svojim političkim prijateljima: "Da biste bili dobar političar i strateg, uvijek u džepu morate imati svoju ostavku, morate rizikovati i u svakoj prilici biti spremni na kritiku. Ljudi će vas cijeniti onoliko koliko budete iskreni prema njima". Kao i svaku drugi čovjek, Spaho je imao svoje vrline , ali i mahane. Jedna od najvećih njegovih vrlina, po našem mišljenju, bila je što se ustrajno borio da svi Bosanci i Hercegovci dobiju svoje mjesto pod bosanskohercegovačkim suncem", zaključio je mr. Enes Omerović.