Almasa koja je preživjela genocid, pred UN-om: 'Zalažemo se da se takva zvjerstva nikada ne ponove'

Glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica ,Almasa Salihović, u četvrtak, 11. jula, se obratila u New Yorku na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

"Ja sam Almasa i ja sam preživjela genocid. Bilo mi je pet godina kada je počela agresija na BiH. Živjela sam sa majkom, dva brata i dvije sestre. Bilo mi je pet godina kada sam prvi put čula granatu i vidjela mrtve. Mislili smo da će stati ali pogriješili smo", otvorila je svoje izlaganje na sjednici Generalne skupštine UN-a.

Almasa se prisjetila kako su bili primorani da napuste svoju kuću i kako su došli u Srebrenicu.

"Dana, 18. sept 1992. škola u mom selu je bila izložena granatiranju. Ljudi su se tu krili i 14 ih je izgubilo živote. Čekali smo do zadnjeg trenutka da odemo, a 23. marta smo morali napustiti selo.

Srebrenica je proglašena sigurnom zonom i bila je naša nada. Dobili smo sobu u kojoj nas je bilo 6, ali smo bili sretni jer smo bili sigurni, nažalost, ne tako dugo", rekla je Almasa

Sav teror Srebrenice se ne može opisati. Živjeli smo bez hrane i vode u konstantnom strahu da bismo mogli biti ubijeni. 11. jula 1995. godine naši strahovi su postali realnost. Bilo mi je 8 godina. Fatima i Abdulah su bili ispred nas, u Bravo bazi sam posljednji put vidjela svog brata, zadržala sam u sjećanju trenutak kada je bacio svesku jer je u njoj bilo arapskih slova"

"Nisam mogla razumjeti zašto tako postupaju sa nama, ne razumijem ni danas", rekla je Almasa dodavši:

"Sjećam se lica mladog vojnika generala Mladića, koji nam je tražio da predamo sve što imamo vrijedno. Dala sam mu staru lutkicu i govorila uzmi, uzmi, to je sve što imam. Mislim da se on ne sjeća mene, ali se nadam da mu je žao

Almasa je govorila šta je gubitak brata značio za nju istakavši da nije jedina u Memorijalnom centru koja je iskusila gubitak bliske osobe, te da su i njene kolege ostale bez članova uže porodice.

"Abdulah je zadržan kada je pokušao napustiti bazu sa mojom sestrom. On je pogubljen među hiljadama drugih nevinih dječaka. Polovina njegovih kosti je pronađena i on je pokopan u Memorijalnom centru. Abdulah je imao smeđe oči pune ambicija i snova. Bio je strastven sportista, pametan i najtoplija osoba koju sam znala. 

Izgubiti njega značilo je izgubiti dio sebe i njegova odsutnost se nikada neće popuniti", rekla je.

Zaključila je emotivan govor isticanjem misije Memorijalnog centra, 

"Naša dužnost je da se pobrinemo da svijet pamti šta se desilo u Srebrenici i da se zalažemo za budućnost gdje se takva zvjerstva neće ponavljati. U Memorijalnom centru Srebrenica želimo da osiguramo da se žrtve nikada ne zaborave. Hvala još jednom na vašoj podršci, sjetimo se onih koji su izgubili živote tako što ćemo se posvetiti budućnosti pravde i mira za sve", rekla je Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica.