Prvi operativac Atalante oženio Sarajku: Sretan sam što mi djeca imaju bosansku krv

Semprini je u svom gradu u blizini Riminija 1997. godine upoznao Anitu Brkić iz Sarajeva koja je 1992. godine, kada je imala svega 15 godina izašla iz opkoljenog grada. U gradu podno Trebevića ostao je samo njen otac. Živjeli su na Dobrinji, a Anitin otac iz Sarajeva je izašao pred sami kraj rata u Bosni i Hercegovini.

"Ovo će biti moj prvi dolazak u Sarajevo. Prvi put ću doći u grad svoje supruge naredne sedmice, kada moja Atalanta bude gostovala u Sarajevu. Drago mi je što ću biti u njenom gradu. Želim da vidim mjesto gdje je rođena i gdje je odrastala. Ona je došla u Italiju 1992. godine, početkom rata. Nadala se da rat neće potrajati i da će ostati samo nekoliko mjeseci, ali je na kraju ostala sve do sada", kaže Marco za Radiosarajevo.ba. 

Anita je jedna od naših brojnih sugrađanki koja je iz "miješanog" braka. Otac joj je katolik, a majka muslimanka. Kao i većini Sarajlija i Sarajki, njen život se 1992. preko noći promijenio iz korijena.

Marco je zahvaljujući fubdalu dobio priliku da upozna grad u kojem je rođena i odrasla njegova supruga.

"Ja sam se nadao da nećemo igrati protiv Sarajeva, da Milanova žalba neće biti uspješna, ali eto ispalo je da sam dobio veliku priliku da upoznam taj prelijepi grad pun historije. To je grad različitih kultura i religija. Grad u kojem su jedna pored druge džamija, crkve, sinagoga. Želim vidjeti Baščaršiju o kojoj svi pričaju i Dobrinju na kojoj je moja supruga rođena. Pokušat ću pronaći stan u kojem je živjela. Taj stan pogodila je granata tokom rata, ali srećom u njemu tada nije bio njen otac koji je čitav rat proveo tu. Pred sami kraj rata prošao je kroz tunel i došao u Italiju", kaže Marco.

"Anita, nažalost, zbog poslovnih obaveza neće doći u Sarajevo. Obećao sam djeci da ćemo doći u Sarajevo ovog ljeta i da će upoznati grad u kojem je rođena njihova majka. Nažalost, nisu naučili jezik, ali su počeli da uče i to mi je drago. To je jako važno za našu porodicu, jer smo vezani za taj dio Anitinog života.

Mislim da je ona sretna u Italiji, ali je važno da ne zaboravi odakle dolazi i koji su joj korijeni. Mi smo recimo navijali za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu. Učimo djecu da vole i poštuju svakoga. Drago mi je da nam djeca imaju i bosansku krv, jugoslovensku. I zbog fudbala (smijeh op. a.), jer vi imate toliko talenta za fudbal i sport i drago mi je da su pola Bosanci, jer vi ste sjajni ljudi", ističe Semprini.