Prije 50 godina: Želju je do bodova spasa u Beogradu bodrilo 10.000 navijača

Kada se spomene legendarni strijelac, prva asocijacija su zasluge čuvenog centarfora za jedinu titulu prvaka Jugoslavije koja je stigla na Grbavicu 1972. godine, a pomalo neopravdano zapostavljeni su drugi nastupi i golovi Josipa Bukala.

Jedna takva utakmica, na kojoj se pisala historija Želje i legenda o Bukalu, odigrana je 19. juna 1966. na beogradskoj Karaburmi. Plavi su igrali presudnu utakmicu posljednjeg kola Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1965/66.

Zbog dobro poznatog "slučaja Planinić", kada je golman Željezničara, priznao učešće u namještanju utakmica, tim s Grbavice kažnjen je oduzimanjem šest bodova. Tako je Željezničar, umjesto da se bori za vrh tabele, do posljednjeg kola morao strahovati za opstanak.

Dva kola prije kraja pretposljednju poziciju koja vodi u niži rang dijelili su Željezničar, Zagreb i beogradski Radnički sa po 22 boda. U 29. kolu, 12. juna 1966., Željezničar pobjeđuje niški Radnički 1:0 na Grbavici, ali trijumfe bilježe i direktni konkurenti.

Tako su uoči posljednjeg 30. kola Željezničar, Zagreb i Radnički (B) imali po 24 boda, a opasno je visio i Hajduk (također kažnjen oduzimanjem bodova u aferi Planinić) s 25 bodova.

Željezničar je posljednju utakmicu, tražeći bodove spasa, igrao u gostima protiv OFK Beograda. Protivnik je bio izuzetno snažan, romantičari s Karaburme koji su – predvođeni ubojitom napadačkom trojkom Samardžić, Santrač, Skoblar – te sezone osvojili Kup Maršala Tita, pobijedivši Dinamo čak 6:2.

Na utakmici odluke na Karaburmi 19. juna našlo se oko 10.000 navijača Željezničara koji su burno pozdravili izlazak na teren ekipe u sastavu: Radović, Kadrić, Tojagić, Bračulj, Jovanović, Matić, Jelušić, Bukal, Lemić, Kalaba, Bratić.

Bodreni gromoglasnom podrškom brojnih navijača iz Sarajeva i BiH igrači Željezničara su od prvog zvižduka sudije Horvata zagospodarili terenom. Redaju se šanse pred golom Đorđevića koji je kapitulirao u 18. minuti. Lazar Lemić, u posljednjem nastupu za Željezničar prije prelaska u Fenerbahče, sjajno izvodi slobodan udarac s 20-ak metara i pogađa rašlje gola za 0:1.

U 63. minuti riješene su sve dileme. Nakon kornera najviši u skoku pred golom OFK Beograda bio je Josip Bukal za 0:2. Željezničar više nije zavisio od drugih rezultata, mada su komšije s Koševa otkinule bod beogradskom Radničkom i gurnuli ga u Drugu ligu.

Kada je sudija Horvat odsvirao kraj utakmice, nastupilo je neopisivo slavlje: Hiljade navijača Željezničara utrčale su na teren i proslavili veliku pobjedu. Neki kažu da je ovaj trijumf "jače" proslavljen nego pobjeda nad Partizanom 4:0 šest godina kasnije, u komšiluku, na stadionu JNA, trijumf kojim je Željezničar osvojio titulu prvaka Jugoslavije.