Treći dio: Do jesenje titule preko velike četvorke

Opet je Koševo bilo puno, a navijače su privukle sjajne igre mladog tima Sarajeva, renomiran protivnik (finalist Kupa UEFA), ali i povratak "odbjegog sina" Srebrenka Repčića u crveno-bijelom dresu (drugi "bjegunac" Radomir Savić nije igrao).

Zvezdine zvijezde nisu impresionirale mladost Koševa, Sarajevo – koje je igralo u sastavu Handžić, Vidović, Lukić, Milak, Ferhatović, Hadžibegić, Sušić, Avdić, Nikolić, Janjoš, Pašić (Smajić) – dominira na terenu, no umjesto napadača bordo-tima mrežu gostiju trese neviđenim autogolom, glavom sa vrha šesnaesterca, Nikola Jovanović, budući igrač Manchester Uniteda.

Do poluvremena je izjednačio Cvijetin Blagojević, a u nastavku još jedan spektakularan pogodak: Nihad Milak savladao je Živana Ljukovčana topovskim udarcem s više od 30 metara.

Pobjeda Sarajeva 2:1 za prvo mjesto na tabeli dva kola prije kraja jesenjeg šampionata. I poklon treneru Fuadu Muzuroviću za njegov 34. rođendan.

U 16. kolu Sarajevo prvi put gostuje kod Hajduka na novom stadionu na Poljudu. Iz Sarajeva je u Split otišlo nekoliko hiljada navijača, ali su napadnuti od simpatizera "bilih" koji su se tako osvetili što su u prethodnoj utakmici ova dva kluba (posljednje kola prvenstva 1978/79) izvukli deblji kraj u velikim neredima na Koševu.

Nekoliko dana uoči utakmice povrijedio se i Irfan Handžić, pa je postojala mogućnost da na gostovanju kod branioca titule prvaka Jugoslavije mrežu Sarajeva čuva treći golman Lihovac.

Handžić je stisnuo zube, branio izvanredno, baš kao što je oslabljeno Sarajevo dugo odolijevalo četvrtfinalisti Kupa šampiona. Ipak, sredinom drugog poluvremena Ivica Šurjak je glavom pogodio mrežu i obradovao blizu 30.000 navijača na Poljudu.

Uoči posljednjeg kola jesenjeg prvenstva na diobi prvog mjesta nalazila su se četiri kluba (Radnički, C. zvezda, Sarajevo, Hajduk), no samo je Sarajevo jesen završavalo na domaćem terenu.

Protivnik je bio zvanični vicešampion – zagrebački Dinamo – a opet je Koševo bilo odlično popunjeno sa 25.000 navijača. Činilo se tog 25. novembra 1979. da mladi tim Sarajeva neće izdržati pritisak šanse za osvajanjem jesenje titule.

U prvih 20-ak minuta Dinamo dva puta vodi golovima Kranjčara i Bonića, Sarajevo dva puta stiže pogocima Vidovića i Sušića. Sredinom drugog poluvremena Željko Stinčić brani jedanaesterac Sušića, pa neriješen rezultat ostaje na semaforu do zadnjih 10-ak minuta.

A onda, u dramatičnom finišu, Sušić i Hadžibegić uspijevaju savladati odličnog golmana Dinama za pobjedu Sarajeva 4:2. Kako nijedan od direktnih rivala nije zabilježio trijumf u posljednjem kolu, na Koševo je, drugi put, nakon 1967. godine, stigla titula jesenjeg prvaka.    

Bila je to jedna od najljepših priča vezanih uz FK Sarajevo.

U zvaničnim statistikama ostat će zabilježeno da su Vidović, Sušić, Avdić i Pašić odigrali svih 17 utakmica, Lukić i Ferhatović po 16, Hadžibegić, Janjuš i Vidaković po 13, Janjoš i Smajić (po 12), N. Merdanović i Rajković (po 9), Milak (7), Hodžić, Đurić i A. Nikolić (po 6), S. Merdanović (5), Handžić (4), Radeljaš (2) i Musemić (1).

Najbolji strijelac bio je Safet Sušić sa osam postignutih pogodaka, a pratio ga je Vahid Avdić (5 golova) koji je odigrao životnu polusezonu.

Na kraju Prvenstva Sarajevo nije izdržalo trku sa Crvenom zvezdom, ali je i vicešampionska titula bila vrijedan uspjeh jer je nakon 13 godina omogućila izlazak na europsku scenu i legendarne utakmice s HSV-om.