Na današnji dan počela je zlatna fudbalska priča: Debi Edina Džeke za BiH i najava blistave karijere

Na današnji dan, 2. juna 2007. godine, započela je jedna od najljepših fudbalskih priča u Bosni i Hercegovini svih vremena.

U susretu protiv selekcije Turske, odigranom pred punim tribinama stadiona "Koševo", za reprezentaciju Bosne i Hercegovine debitovao je Edin Džeko.

Bio je to susret šestog kola kvalifikacija za UEFA Europsko prvenstvo 2008. godine, odigran u periodu kada je priča oko fudbalske reprezentacije naše domovine bila na vrhuncu zapleta - rat između navijača i Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, izazovi pri sklapanju igračkog kadra i ambicije da se ode na jedno veliko takmičenje.

U takvoj atmosferi reprezentacija BiH je na najvećem bosanskohercegovačkom stadionu ugostila selekciju Turske, a u početnoj postavi našeg nacionalnog tima našao se i 21-godišnji napadač čeških Teplica, koji će samo mjesec dana poslije potpisati ugovor s njemačkim Wolfsburgom.

Time je jedna fudbalska karijera dobila veliki zalet, a ujedno je počela i reprezentativna karijera osobe koju danas s punim pravom nazivamo - idol nacije.

Najava blistave karijere

Selektor Fuad Muzurović je odlučio da uruči poziv Edinu Džeki, koji je samo nekoliko dana prije završio fantastičnu sezonu u Teplicama. Džeko je za Teplice odigrao ukupno 33 utakmice i postigao 13 pogodaka uz pet asistencija, što mu je donijelo titulu najboljeg stranog igrača u Češkoj za sezonu 2006/2007. To je Džeki zagarantovalo i prvi poziv za seniroski nacionalni tim, nakon što je odigrao ukupno deset utakmica za juniorsku i U-21 reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Njegove dobre igre na klupskom nivou nisu prošle nezapaženo i u "ligama petice", pa je tako iskusni njemački stručnjak Felix Magath odlučio da Džeku dovede u Vfl Wolfsburg, u transferu vrijednom četiri miliona eura.

Džeko se i u Wolfsburgu vrlo brzo nametnuo na poziciji glavnog napadača, te je, zajedno sa kolegom iz reprezentacije Zvjezdanom Misimovićem, odveo Wolfsburg i do prve i za sada jedine titule prvaka Njemačke u sezoni 2008/2009.

Pogodak za prekretnicu i historiju

Vratimo se na tu junsku noć na "Koševu".

Reprezentacija Bosne i Hercegovine u krizi i pod pritiskom tenzija koje su se sve više osjećale u javnosti ugostila je potpunog favorita i selekciju koja je upravo na Europskom prvenstvu odigranom u Austriji i Švicarskoj došla do polufinala.

Zbog toga je odluka Muzurovića da u napadu od prve minute počne Edin Džeko, zajedno sa Zlatanom Muslimovićem, bila potpuno iznenađenje i nešto u što su svi gledali s velikom dozom nepovjernja.

Međutim, sam Džeko, ali i svi njegovi saigrači, tu večer su priredili noć za pamćenje. Nakon što je Hakan Sukur doveo goste u vodstvo u 13. minuti, Zlatan Muslimović u 27. minuti postiže pogodak za 1:1, da bi Turska vrlo brzo vratila vodstvo pogotkom Sabrija Sarioglua u 39. minuti.

A onda je uslijedio i drugi minut nadoknade prvog poluvremena, najljepši i prelomni trenutak utakmice, i trenutak koji će odrediti sudbinu cijele reprezentacije u naredne dvije decenije. Nakon što je primio jedno dobro dodavanje Vedina Musića, Edin Džeko je iz voleja zatresao mrežu Rustua Recbera i poravnao na 2:2.

To je dalo krila našoj reprezentaciji koja je u drugom poluvremenu pružila odličnu igru, a nagrada za to je došla u posljednjoj minuti nadoknade kada je Adnan Čustović pogodio za 3:2 i erupciju oduševljenja na punom "Koševu". Bila je to velika pobjeda u izazovnim trenucima, a Bosna i Hercegovina nije mogla ni naslutiti da je te večeri, osim tri boda, dobila i pravu fudbalsku ikonu.

Apsolutni rekorder

Bio je to prvi od 148 nastupa Edina Džeke za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, što ga čini bosanskohercegovačkim fudbalerom sa ubjedljivo najviše nastupa za nacionalni tim.

Također, bio je to i prvi od 73 pogotka koja je Džeko postigao u najdražem dresu, u čemu mu također nema ravnog kada je u pitanju naša reprezentacija.

Džeko je sedam godina poslije bio i dio tima koji je ostvario najveći uspjeh naše reprezentacije - nastup na FIFA Svjetskom prvenstvu u Brazilu, gdje je upravo njegov pogodak protiv Nigerije mogao Bosni i Hercegovini, možda, donijeti i drugi krug takmičenja, ali će se o nepostojećem ofsajdu pričati dok je svijeta i vijeka.

Kroz dvije decenije Džeko je sa reprezentacijom prošao put od trnja do zvijezda i tako nekoliko puta u oba pravca, da bi danas, 19 godina nakon svog prvog nastupa u najdražem dresu, u svojoj 40. godini se pripremao za odlazak na svoje i reprezentacijino drugo Svjetsko prvenstvo u historiji.

Edin Džeko je napadač, kapiten i najstariji igrač tima koji će uskoro otputovati na Mundijal koji se igra u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, gdje će u grupi B protiv Kanade, Švicarske i Katara tražiti što bolji plasman.

Idol nacije

Ali više od toga, više od utakmica, golova i asistencija, Edin Džeko je u dresu voljene nam države ostvario ono što je rijetko kome pošlo za rukom čime god da se bavio - postao je istinski idol nacije, uzor veći od onog sportskog i ličnost zbog čijih nekoliko minuta na travnatoj podlozi ganjajući loptu ovisi raspoloženje miliona ljudi u domovini i širom svijeta.

Koliko je put do statusa potpune legende i ikone bosanskohercegovačkog fudbala bio težak i naporan - zna isključivo Edin Džeko. Ali Džeko nikada nije gledao unazad, već je uvijek gazio prema naprijed, što je možda i glavni razlog zbog čega njegovo ime sa posebnom emocijom danas izgovaraju svi oni kojima je i sama Bosna i Hercegovina u srcu.

O klupskoj karijeri Edina Džeke je suvšino govoriti. Osvojio je skoro sve što se moglo osvojiti, oborio je rekorde koje je više teško i zapamtiti i postao velikan europskog i svjetskog fudbala. Preko Željezničara, Teplica, Ustija nad Labem, Wolfsburga, Manchester Cityja, Rome, Intera, Fenerbahcea, Fiorentine i Schalkea, Džeko je izgradio status fudbalera kojeg vole i u čijim igrama uživaju - svi.

I na tome mu posebno hvala, jer je upravo on glavni razlog zbog čega se bosanskohercegovački fudbal dobro pozicionirao na fudbalskoj mapi Europe i svijeta.

Pred njime su sada novi izazovi. Sa Scahlkeom se vratio u Bundesligu, a sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine će ponovo nastupiti na najvećoj svjetskoj smotri fudbala. Ponavljamo - u 40. godini života. Malo li je!

Ali za ono što je učinio kao dio reprezentacije Bosne i Hercegovine, za svaku utakmicu i pogodak u najdražem dresu i za svaki trenutak kojeg je priredio naciji, još od te junske noći i pobjede nad Turskom na "Koševu" pa sve do danas, možemo samo da mu kažemo: Edine, hvala ti!