Želimir Vidović Keli, heroj u kopačkama: Dao je život za svoje Sarajevo
Čovjek, ljudska veličina, sin, otac, suprug, svirepo ubijen na današnji dan 1992. godine u Nedžarićima, samo zato što je bio drukčiji od onih koji su odlučili da s brda zapale i do temelja sravne Kelijev grad.
"Kada je prve dobrinjske ranjenike između četničkih barikada trebalo prebaciti do bolnice 'Koševo', popularni Keli je bio dobrovoljac od čije hrabrosti su zavisili životi ranjenika. Iako su mnogi od njega tražili da, zbog ranijeg sukoba s četnicima to ne čini, Vidović je ostao pri svojoj odluci i tako jednom prilikom između mnogobrojnih barikada i kroz kišu granata odvezao ranjenike u bolnicu 'Koševo'. Kada se javio iz grada nakon uspješno obavljenog zadatka, svi su od njega tražili da ostane u gradu dok se situacija koliko-toliko ne smiri, a prolaz između barikada ne bude kako-tako siguran.
Želimir Vidović Keli nije poslušao svoje drugove, nije poslušao, možda prvi put ni komandanta, i krenuo je na put bez povratka, vjerujući u ratnu sreću i mogućnost da mu, bez ikakvog razloga, četnici neće ništa. Nažalost, na jednoj od barikada, popularni Keli je zaustavljen, a potom i odveden u zloglasnu kasarnu u Nedžarićima, gdje je nakon mučenja ubijen", napisao je Hajriz Bećirović u knjizi Dobrinjska ratna drama.
Portal Radiosarajevo.ba imao je privilegiju razgovarati sa suprugom Želimira Vidovića Kelija - Borjanom Vidović i jednim od ranjenika koje je Keli prevezao do bolnice Koševo tog 17. maja - Ahmedom Osmićem.
"Bili smo kod prijatelja tog jutra na Dobrinji 2 i on nikada nije volio nositi trenirku. Govorio je da su to papci. To jutro je skinuo farmerke i rekao: 'Operi mi, Boki, dok ja idem da vidim šta se dešava'. Skinuo je farmerke, ali je skinuo i lančić i rekao: 'Evo ti i ovo, može mi zapeti, trčim'. Poljubio je djecu, poljubio je mene i ja sam ga s prozora gledala i on je kao nikada okretao glavu, smijao se, puse slao", kazala nam je ranije Borjana Vidović.
Pogledajte video-reportažu:
Besmrtni Keli
"Tako se, u najgorim mukama rastao, popularni Keli sa svojim Sarajevom, i sa Koševom, i sa svojim hordašima. I sa Hasetom kao ljudskim uzorom i paradigmom koja je zadajala čovječnošću i poštenjem nogobrojne generacije sarajevskih fubalera među kojima je ime Želimira Vidovića Kelija sgiurno jedno od najuvjerljivijih. Iza njegove herojske smrti ostalo je prazno Koševo obogaćeno novim izgledom, ali osiromašeno bez Kelijevog ljudskog lika i njegove antičke geste koju pominjemo u ime onih koji su tih sudbonosnih dana, nakon Vidovićeeve smrti, masovno prilazili branicoima Dobrinje teško pogođeni Vidovićem smrću. Među njima bila je i grupa od 5-6 naoružanih ljudi, na čelu sa Atom, koje smo mu u Štabu imenovali kao interventni vod koji će kasnije voditi borbe tamo gdje je najteže. Na taj način je besmrtni Vidović i mrtav, mobilišući svoje drugove, vraćao dug svojoj Bosni i svom Sarajevu, jer nije više ni važno ni kad ni gdje je rođen ovaj veliki čovjek i borac. Njegova smrt kao da je krvlju ispisala osnovne podatke: Mjesto rođenja-Sarajevo, Državljanstvo-Bosna i Hercegovina.S ve drugo nije više važno." (Dobrinjska ratna drama, Hajriz Bećirović).
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.