Zašto se iz Srbije ponovo prijeti "denacifikacijom Balkana"?

Američki "New York Times" piše ovih dana da se zapadne diplomate pitaju da li Rusija koristi Srbiju za pokretanje razdora u Evropi i stvaranje novih sukoba između zemalja bivše Jugoslavije, kako bi skrenula pažnju NATO pakta sa rata u Ukrajini, dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odbacuje etiketu da je "mali Putin" sa agresivnim namjerama prema susjedima.

Piše: Faruk Vele

Ruski mediji, navodio je američki list, već mjesecima objavljuju zapaljive izvještaje o navodnoj represiji nad Srbima na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. NYT ocjenjuje da takvi izvještaji predstavljaju “reprizu ruske propagande o patnji etničkih Rusa koji žive u Ukrajini”, koja je “ohrabrila tvrdokorne, proruske srpske nacionaliste”, prenijela je agencija Beta.

Uloga Vučićevog kuma

Istovremeno sa informacijama uglednih američkih medija vladajuća Vučićeva stranka pušta u eter opasne probne balone u kojima se spominje “denacifikacija Balkana”. 

Inače, denacifikacija je termin koji koristi ruska administracija kada pokušava opravdati invaziju na susjednu Ukrajinu.

Najprije je Vladimir Đukanović, visoki funkcioner Srpske napredne stranke (SNS) i zastupnik u Skupštini Srbije krajem 31. jula najavio „denacifikaciju Balkana“. 

"Sve mi se čini da će Srbija biti prinuđena da krene u denacifikaciju Balkana. Volio bih da griješim", napisao je Đukanović. 

Nakon brojnih reakcija poručio je početkom ovog mjeseca „da se šalio“ te izvinio predsjedniku Aleksandru Vučiću (!?), jer mu je, kao, stvorio probleme. 

Desetak dana kasnije srbijanski magazin "Ekspres" u svome posljednjem broju ponovo prijeti "denacifikacijom" Balkana. 

"U Zagrebu i Sarajevu još uvijek postoje ulice, trgovi i škole koje nose imena nacističkih zločinaca, ne sprovode se zakoni koji kažnjavaju isticanje nacističkih simbola i promovisanje ove ideologije. Ana Frank ne postoji kao obavezna lektira za školsku djecu…Da li je sve ovo dovoljno da se neko ozbiljno zamisli i primjeni jedini mogući lijek – denacifikacija Balkana", pita magazin uz fotografiju notornog Marka Perkovića Thompsona, valjda kao svojevrsni 'casus belli'.

Indikativo je da magazin “Ekspres” izdaje Publisher d.o.o. kojeg je u novembru 2015. osnovao Goran Veselinović, kum Aleksandra Vučića i vlasnik marketinške agencije „koja je preuzela većinu marketinških poslova u Srbiji od 2012. kada je Vučićeva Srpska napredna stranka postala vladajuća stranka u Srbiji”. Veselinovića je opozicija u Srbiji optuživala i da je „Vučićev bankar“, da kontrolira crne fondove predsjednika Srbije, za poslove s trgovinom oružjem itd.

Primjer Crne Gore

"Rusija računa da što više vremena Zapad provede znojeći se na Balkanu, to će manje vremena moći provesti znojeći se u ruskom dvorištu”, rekao je za New York Times istraživač u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku Vuk Vuksanović.

Ugledni historičar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Nikola Samardžić, kaže za Radiosarajevo.ba da je „ruski uticaj obuhvatio i državu i društvo“ u Srbiji.

"A izazivanje sukoba ne bi imalo smisla da ruska agentura nije pripremila pogodan teren i u susjedstvu Srbije. Namjera Rusije je da cijela neintegrisana bivša Jugoslavija kolabira, i da se povuku nove etničke granice. Upravo zahvaljujući misijama Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i EU u Podgorici, koje su otvoreno služile interesima Kremlja u protekle tri godine, Crna Gora je zaustavljena na putu evropske integracije, i postala plijen podjele uticaja, možda i teritorija, između Srbije i Albanije“, ističe Samardžić. 

Crna Gora je, dodaje, još važnija kao jedna paradigma nereda. 

"Rusija je napala Ukrajinu sa sličnim namjerama. Pad Zapadnog Balkana u sferu interesa Rusije izazvaće domino efekat s nesagledivim posljedicama", dodao je.

Šta će učiniti Zapad?

Profesor Samardžić pita kako će se Zapad suočiti sa ovim izazovom? 

"Neophodno je koordinisati napore u borbi protiv korupcije, i potrebu smještanja cijelog Zapadnog Balkana pod zajednički NATO štit. Grupa američkih senatora već je predstavila dvostranački prijedlog zakona o podršci ekonomskom razvoju i borbi protiv korupcije. Predviđaju se i sankcije za one ugrožavaju stabilnost regiona ili su umiješani u korupciju, a obično su u pitanju iste ličnosti. Nakon Crne Gore i Sjeverne Makedonije, BiH, Srbija i Kosovo moraju da uđu u NATO. Ulazak u NATO obezbijediće ubrzani ulazak u EU, čime će se unaprijed obesmisliti svaka namjera o promjeni granica", ističe Samardžić. 

Prema njegovim riječima, promjena granica umjesto promjene sistema bila je dominantna tema u regionu nakon prve agresije Rusije na Ukrajinu 2014. 

"Mogu da pretpostavim da će dogovoru o zajedničkom bezbednosnom okviru naročito doprijeti prijetnja zvaničnicima sankcijama, umjesto besmislenih pregovora koje je diplomatija EU razvlačila otvarajući Rusiji prostor za prodor njenih malignih uticaja“, zaključio je Samardžić. 

Vučićev modus operandi

Historičar iz Novog Sada Milivoj Bešlin ocijenio je nedavno za Radiosarajevo.ba da se Aleksandar Vučić može održavati na vlasti, ucjenjivati i regiju i Europsku uniju (EU) samo konstantnim izazivanjem tenzija, nestabilnosti i kontrolisanih kriza u regiji.

"Vidite da se samo mijenja figura neprijatelja: Kosovo, Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i tako u krug bez kraja i konca", rekao je Bešlin o Vučićevoj politici u regiji, te dodao:

"To je njegov nacional-šovinistički modus operandi. Tako on djeluje, to je jezik kojim govori, to je suština njegove vlasti. Između toga može se kao objekat mržnje naći u poneki unutrašnji „neprijatelji“ nad kim je potrebno sprovesti atmosferu lična“.

Huškanje je, dodao je, drugo ime za vladajuću politiku srbijanskog radikalskog režima.

"Sve to uz patronat zločinačkog režima u Kremlju i korumpiranih dijelova američke administracije oličenih u dobro plaćenim specijalnim izaslanicima za Zapadni Balkan“, zaključio je Bešlin.

Zaključio je da Vučić testira i granice dopustivosti u regiji i kod europskih vlada.

"Prebacivanje fokusa američke diplomatije ka Kini i Tajvanu, poslovična nesigurnost, odsustvo jasne politike, korupcija, kukavičluk i putinofilija važnih struktura u mnogim evropskim vladama, kao i Putinovo dalje nadiranje u Ukrajini, neminovno će aktuelizovati pitanje našeg regiona koji je u kremljovskim strategijama odavno viđen kao drugi, odnosno, rezervni front u ruskom ratu protiv Evrope“, rekao je Bešlin u razgovoru za Radiosarajevo.ba.