Penzionerka Vesna Dedić 50 puta dala krv, žali što ne može više

"Nažalost, kasno sam počela davati, pa sam u međuvremenu ispunila uslov za penziju. Što se tiče zdravstvenog stanja, još uvijek bi mogla davati krv, međutim propisi su takvi da ne mogu", ispričala je Vesna Dedić za Anadolu Agency (AA).

Gotovo je sigurna da je zahvaljujući davalaštvu sačuvala zdravlje, a čini joj se da njenom organizmu to sada nedostaje.

"Počela sam se baviti dobrovoljnim davanjem u radnoj organizaciji, Drvnoj industriji Vrbas, gdje sam radila. Sticajem okolnosti izabrali su me da budem sekretar Društva doborvoljnih davalaca koje je brojalo 150 članova. Bilo me sramota da budem sekretar, a da ne dajem krv. Godine 1987. godine sam počela redovno davati", ispričala je ona.

Priča kako su u to vrijeme Udruženja po radnim organizacijama bila izuzetno aktivna i redovno su organizovane masovne akcije.

"To je bilo predivno. Poručila bih mladima da krv prije svega treba darivati iz humanih razloga. Osim toga, tu je i druženje, a zdravstveno stanje se na ovaj način redovno kontroliše, pa možete na vrijeme reagovati", kaže ona.

Smatra da se dobrovoljno davalaštvo mora više promovisati, naročito među omladinom, ali i dati do znanja svim dobrovoljnim davaocima krvi koje su im beneficije.

"Mnogi ne znaju da su oslobođeni plaćanja participacije nakon petog davanja, ali i da imaju još nekih beneficija", priča Vesna.

Osim toga, prema njenom mišljenju, privatnim poslodavcima treba podizati svijest o značaju ovakvih aktivnosti, jer mnogi danas neće da puste radnike s radnog mjesta da odu dati krv, jer imaju pravo i na slobodne dane.

"Treba poraditi na drugim beneficijama. Ideja o nacionalnoj penziji za one koji 150 puta daju krv je dobra, jer dati toliko puta krv, to je veliko. Značilo bi i kada bi se uvelo da poslije 50 davanja bude besplatan prevoz autobuski", smatra Vesna Dedić.

Žene, prema Zakonu, krv mogu darivati svaka četiri mjeseca, za razliku od muškaraca kojima je to dozvoljeno svaka tri mjeseca.

"Cifru od 150 davanja malo koja žena može dostići, zato bi im trebalo uvesti nagradu za davanje krvi, kao na primjer boravak u banji", kaže ona.

Osobe za koje je davala krv sada su joj "braća po krvi", a osjećaj da ste u mogućnosti pomoći nekome za Vesnu Dedić je najljepši.

"Predivno je kad dođem ovdje u Zavod za transfuziju, kad se susretnem s ovako divnim ljudima, stvarno dala bih iz obje ruke", kaže ona.

Za Vesnu i njene kolege dobrovoljne davaoce banjalučki Zavod za transfuzijsku medicinu RS organizovao je druženje. Najveći broj pozvanih davalaca dao je krv više od 100 puta, dok je Vesna jedina žena koja je prisustvovala druženju.