Trčanje je porodična stvar: Ajla Đonko sa suprugom i sinovima broji kilometre

Ajla Đonko iz Sarajeva i njena dva sina osvojili su treće mjesto na štafetom polumaratonu održanom u Splitu prije 20-ak dana. Uspjeh je to koji sasvim sigurno ova porodica neće nikada zaboraviti. 

Međutim puno veći uspjeh od samog trećeg mjesta i bronzane medalje je činjenica da se porodica Đonko okupila oko jednog rekreativnog sporta - trčanja.  

Suprug Ajle Đonko prvi je počeo s trčanjem, a potom mu se pridružila cijela porodica. Ajla je počela trčati krajem prošle godine, z klubu Trčanje i to. Nakon nekoliko mjeseci shvatila je kakve sve koristi fizička aktivnost nosi sa sobom.

"Kada smo uspjeli uklopiti sve treninge i obaveze kod njih trojice, odlučila sam i ja da se bavim sportom. Zaključila sam da trčanje nije gubljenje vremena, već naprotiv. Ta misao da ću gubiti vrijeme na treningu ili ga oduzimati od porodičnog života bila mi je najveća prepreka. Međutim to se nije desilo, a ja od novembra trčim. Pokušavam objasniti prijateljima da sada imam i više vremena, jer je moje tijelo jače i ima više snage.

Ja imam troje djece, njihove treninge, škole, ja radim do pola pet, ali, iako to zvuči nevjerovatno stignem više toga za uraditi sada kada trčim, jer imam više energije", kaže Đonko na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Trčanje oslobađa hormon sreće, a Ajla ističe kako je to osjetila i sama, ali i drugi ljudi oko nje.

"Svi oni koji me poznaju sigurno će reći da sam puno sretnija i nasmijanija otkako sam počela trčati. Pogotovo djeca. Definitvno je tačno da trčanje oslobađa hormon sreće", ističe Đonko.

Ajla je sa svoja dva sina ove godine nastupila na Splitskom polumaratonu. Ona i njena dva sina uspjeli su "dotrčati" do bronzane medalje. 

"Još uvijek mi sve to djeluje kao san. Bilo je to jedno fantastično iskustvo. Moj suprug je počeo trčati polumaratone i tako se prijavio na Splitski polumaraton. Mi smo znali da ćemo ga pratiti kao porodica, jer uvijek pratimo i djecu na takmičenjima, da ne bi ispaštali kao porodica i nedostajali jedni drugima. Želimo vikende zajedno provoditi i trudimo se pratiti jedni druge. Pošto smo znali da ćemo pratiti supruga na takmičenju, odlučili smo se za korak dalje. 

Tačnije rečeno - djeca su mene podržala u mojoj prvoj trci. Željeli su me motivirati i prijavili smo se na 3X7 štafetni maraton. Djeca su bila puno brža od mene, ali smo na kraju ipak uspjeli ostvariti treće mjesto, što je meni još uvijek nekako nevjerovatno. Zahvaljujući djeci prva utrka je završena s uspjehom. Mlađa kćerka nas je čekala u cilju, muž je trčao polumaraton, ispratio nas je od početka do kraja. Jedno zaista fantastično iskustvo", ističe Đonko.

Sinovi Ajle Đonko uživali su u druženju, ali i shvatili da imaju odlične predispozicije za još jedan sport.

"Djeca su uživala. Oni kako treniraju te druge sportove trčanje im dođe kao rekreativno bavljenje sportom. Nisu očekivali da ćemo napraviti tako dobar rezultat i sada su iznenađeni i otvorila im se nova perspektiva, kada vide da su dobri i u ovom sportu", kaže naša sugovornica.

U Splitu je bio samo početak, a porodica Đonko pojavit će se na još mnogo utrka u Bosni i Hercegovini i regionu.

"Ja ću sada trčati prvi polumaraton u Mostaru. Muž se priprema za maraton, a djeca i on će pokušati učestvovati i na nekim triatlonima. Muž je izrazio želju da se takmiči i na Vučko trailu. Znajući njega, vjerovatno će se prijaviti", ističe Đonko.

Ako volite prirodu / Vučko Trail: Prihvatite izazov za nezaboravno trčanje na Bjelašnici

Mostarski polumaraton: Trka na pet mostova koja spaja regiju

Trčanje neminovno nosi poboljšanje fizičke spreme, a to direktno utječe na zdravlje, o čemu je u razgovoru za Radiosarajevo.ba dosta govorio i svjetski priznati fitness trener Samir Bečić.

Ajla ističe kako bi preporučila svim porodicama da se okušaju u ovom vidu rekreacije:

"Poručila bih svim porodicama koje žele da se druže uz trčanje da odvoje vrijeme za to na uštrb vremena provedenog ispred televizora, gledajući ekran mobitela, ili igrajući igrice. Mi imamo isto vrijeme kao i do sada na raspolaganju, s tim da malo manje vremena provodimo ispred televizora u kući. Vrijeme je kvalitetnije provedeno, zdravije, ništa ne ispašta. Djeca su odlični đaci, mi radimo, družimo se s prijateljima, samo smo zdraviji i raspoloženiji", kaže Đonko.